"Nakon sat vremena, izgledalo je kao da gledamo film o Hitleru..."
Ma možda i jeste sve to baš tako bilo, ali valjda mu se u tom žitnom polju javilo i nešto drugo, pobogu. Jel tu osmislio Mekintoš, imao viziju ajpoda i svega ostalog? Jel tu odlučio da stvori Epl? Ili je sve to pokrao od svojih najbližih saradnika? Ko bi ga znao, stvarno. Uostalom, nije da me mnogo zanima tako nešto. Baš me briga što je Tesla voleo golubove, više me loži kako je do struje došao.
Dakle katastrofa od filma. I sve ostalo je u tom domenu. Muzika je očajna, pompezna, kao da gledamo priču o Abrahamu Linkolnu. ''Džobs'' je i zastrašujuće dosadan film, lišen bilo kakvih emocija i smisla. Pratimo samo uspone i padove u Džobsovoj karijeri, a da za njih ne postoji nikakvo objašnjenje. Samo situacije koje se nižu, bez puno smisla.
Iznenada, film se prekida kada Stiv posegne u svoj džep i izvadi prototip ajpoda. Kao da je tada umro. Ništa ajfon, ništa transformacija industrije, ništa ajped, ništa Piksar, ništa laserski printeri, ništa ajmek, ništa ajtjuns, ništa aplikacije, ništa revolucija u kompjuterskom biznisu, ništa, ništa, ništa. Ništa o digitalnoj revoluciji kojoj je Stiv Džobs, ni manje ni više nego otac, sa velikim O.
No, možda sam nešto i saznao iz ovog filma. Ali na toliko mesta je Stern zabrljao i srozao celu priču, da više nisam siguran u to. Eto, dakle i pozitivne stavke – nakon ovog bućkuriša od filma, rešio sam da potražim neki dokumentarac o Džobsu, da pročitam tu čuvenu Ajsaksonovu biografiju i da konačno nešto naučim o čoveku koji je izmislio kompjuter (ovo je figurativno, molim bez prozivke u komentarima).
A što se tiče Sternovog filma, molim sve prisutne da ga pod obavezno izbegnu. Možda Džobs i nije bio neka ljudska i moralna gromada, možda, nemam pojma, ali u svakom slučaju nije zaslužio da se prevrće u svom svežem grobu zbog ovakvog zlonamernog i amaterskog pokušaja.
Ja: *1/2
M: *1/2