Zašto bi iko pravio rimejk (jer ovo je na žalost rimejk, a ne novo čitanje Kinga) tako savršenog filma?
Kraće od ovoga nije moglo, ali u stvari ne znam ni zašto se uzdržavam od tzv. spojlera, kada su De Palminu ''Keri'' valjda svi koji drže do sebe već odavno odgledali, više puta. U novoj verziji Kimberli Pirs skoro pa dosledno, kadar po kadar, prati korake svog očiglednog uzora, ali to je ne vodi nikuda. Poređenja su neminovna, ali zamorno bi bilo porediti stavku po stavku – čak su i specijalni efekti neuporedivo bolji u filmu starom skoro 40 godina.
Biću blag i umeren – samo sa Džulijanom Mur u ulozi Kerine majke, Pirsova uspeva da se donekle približi onoj jezi koju je proizvodio svaki kadar De Palminog filma. Ali čak i tako velika glumica, bleda je senka Pajper Lori i njene Margaret Vajt. Keri za XXI vek, to jest Klo Morec, možda bi mogla da prođe kao neka nova učenica Džin Grej/Feniksa iz Marvelove škole mutanata, ali u poređenju sa Sisi Spejsek nema šta da traži. Hell, no!
I tako dalje. Srećom, Kimberli Pirs čak i ne pokušava da rekreira ''split screen'' iz originala. Na žalost, ipak pokušava da nas podseti na završnu scenu sa grobom i da u isto vreme ostavi prostor i za neki nastavak. Štagod da se desi, proći će bez mene, to je sigurno.
Priznajem, teško je bilo staviti se u kožu tinejdžera koji nema pojma ko su Brajan de Palma ili Stiven King, dakle za onog kojem je ovaj film i namenjen, za klinca iz ovog veka koji je samo video plakat i tako se odlučio da uđe u bioskop.
Ne znam kako je on/ona video svet Keri Vajt, ali sam siguran da nova ''Keri'' na ovu generaciju ne može da ima onu snagu kakvu je imao film Brajana De Palme na đake koji su tada punili filmske dvorane. I ne samo to, još jedna stvar je sigurna – stara ''Keri'' bi i danas bolje funkcionisala u bioskopu, koji god vek da je u pitanju. Čak i svinjska krv bolje izgleda na glavi Sisi Spejsek, kraljici te kobne maturske večeri daleke 1976. godine.
Ja: **