Sezona u kojoj do sada nismo vidjeli puno dobrih utakmica, barem nam je donijela elitno krilo za budućnost...
Indiana Pacersi predvođeni Paulom Georgeom su trenutno najbolja ekipa u NBA, a tihi momak iz Californije je čak postao i kandidat za MVP igrača.
Nema baš puno dobrih stvari o kojima se može pisati u dosadašnjem toku NBA sezone. Dominiraju brojne povrede i zaista loša košarka. Gomila timova koji nemaju identitet ili koje sebičnost i loša hemija spriječavaju da igraju u skladu sa potencijalom.
Prije par dana Charles Barkley je uputio javno izvinjenje navijačima zato što moraju da gledaju i plaćaju ulaznice za "smeće od košarke koje se trenutno igra". U ovom trenutku Istočna konferencija ima tri tima sa pozitivnim omjerom pobjeda i poraza. Brooklyn i New York kao dvije najskuplje ekipe u ligi (101 i 87 miliona dolara za ovu sezonu) zajedno imaju 11 pobjeda i 28 poraza.
Jedna od rijetkih pozitivnih priča su Indiana Pacersi. Najbolji tim lige sa omjerom 18-3. Najbolja odbrana lige koja protivnike drži ispod 40% šuta iz igre. Možda najbolja startna petorka u NBA u ovom trenutku.
Mnogi su bili skloni da kažu da je ključ ovakve igre Pacersa odbrana i zaštita obruča koju nudi Roy Hibbert, međutim nakon što je Nikola Peković u utakmici sa Minnesotom bacao Hibberta kao krpu u borbi za poziciju, jasno je bilo da odgovor ko nosi Pacerse treba tražiti na poziciji niskog krila.
Povratak pozicije niskog krila u košarci je nešto što posebno raduje. Nakon perioda u kojem su duele imali Larry Bird, James Worthy, Scottie Pippen, Chris Mullin, Bernard King, Mark Aguirre, Alex English, Dominique Wilkins i Adrian Dantley, pozicija niskog krila je uglavnom patila u drugoj polovini 90-tih i početkom 2000-tih. Tu su bili Grant Hill, Glen Rice, Glenn Robinson, Jamal Mashburn, ali niko od njih nije dominirao dovoljno dugo u kontinuitetu iz raznih razloga.
Sada ponovo uživamo u kvalitetu igre sa niskog krila. LeBron James, Kevin Durant, Carmelo Anthony, Paul Pierce (ne baš u ovom trenutku ali shvatate poentu), Luol Deng, Chandler Parsons, Nicolas Batum, Rudy Gay, Josh Smith, Kawhi Leonard i momak ispred kojeg su u ovom trenutku samo Durant i James, Paul George.
Uvijek je bilo lako održavati Paula Georgea. Pristojna porodica koja se nije razdvajala, dvije sestre, normalan otac i još normalnija majka. Bezbrižnost Paulovog odrastanja je jedino narušavala činjenica da stariju sestru nikako nije mogao da dobije u igri "jedan na jedan". Teiosha je mlatila Paula u svakoj prilici...
"Htio sam da poludim. Dobije me i onda nastavi da se igra sa lutkama kao da se ništa nije desilo. To me je ubijalo", prisjeća se George, koji je prve treninge organizovane košarke odradio u podrezanim farmerkama, dok mu nisu objasnili da to baš i nije adekvatna oprema za ovaj sport.
George se ni u srednjoj školi, ni kasnije na Fresno Stateu nije isticao u napadu. Kako bi ga natjerao da više šutira, njegov trener u srednjoj školi je sazvao sastanak sa igračima gdje je pitao ostatak ekipe da li bi nekom smetalo ako George bude više šutirao u nastavku sezone. S obzirom da se niko nije usprotivio, trener je saopštio Paulu: "Eto vidiš, sada možeš da šutiraš više!"
Georgeova želja je bila da igra na obližnjem Pepperdineu, gdje je studirala njegova sestra Teiosha. Međutim nakon što je trener Vance Walberg (izumitelj dribble drive motiona, napada koji su proslavili John Calipari i dijelom George Karl u Denveru) podnio ostavku, George je ostao bez opcija za fakultet. Pozivi nisu stizali, a on je želio da ostane u Californiji. Svoje ponude su u posljednjem trenutku istovremeno poslali Georgetown, Arizona State i Fresno State i mladi Paul je bez mnogo dileme izabrao - Fresno State.
U dvije godine provedene na koledžu, koji je oko sat vremena vožnje udaljen od njegove kuće, George je radio iste stvari kao u srednjoj školi tj. sklanjao se u stranu i dopuštao da kvalitetom mnogo slabiji igrači od njega šutiraju više. Tek na drugoj godini, kada je većina seniora napustila tim, George je počeo da gleda koš nešto više. Poneko zakucavanje bi završilo među najboljim potezima na ESPN-u, ali opet su mnogi bili skeptični prema njegovim mogućnostima u NBA.
George je imao visinu, raspon ruku, brze noge, odraz i kvalitetnu igru u odbrani, ali je većina skauta bila sumnjičava spram mogućnosti igrača koji nije mogao da bude konstantan i dominatan u tako slaboj konkurenciji.
Jedan čovjek nije imao nikakvu dilemu i draftovao je Georgea na osnovu njegovog potencijala i ljudskih kvaliteta - Larry Joe Bird.
Indiana Pacersi su vapili za kvalitetnim mladim igračima, ali i kvalitetnim karakterima nakon ruševine koju su za sobom ostavili Ron Artest, Stephen Jackson, Jamaal Tinsley i drugovi. Indiana je od početka do kraja totalno zaluđena košarkom ali su svi navijači, pa i oni najuporniji, digli ruke od Pacersa prvenstveno zbog ponašanja igrača.
Možda i ključnu ulogu u razvoju ovog igrača je odigrao pomoćni trener Pacersa Brian Shaw. Shaw je bio jedan od kandidata za glavnog trenera Lakersa, međutim nakon što je mjesto ponuđeno Mikeu Brownu, Brian Shaw je ostao na ledu. Ipak, u pravom trenutku su se pojavili Pacersi sa ponudom.
Shaw je gotovo svakodnevno pričao o radnim navikama i posvećenosti košarci Kobe Bryanta, koji je bio idol mladom Georgeu. Priče o količini treninga van sezone, tokom sezone, dodatnom šutiranju, gledanju snimaka protivnika su ostavile potpuni utisak na Georgea, koji se nakon svoje debitantske sezone vratio sa poboljšanim šutom za tri poena. Paul je u svojoj drugoj sezoni uglavnom bio korišćen na mjestu beka-šutera, a prosjek poena je podigao na 12 po utakmici. U play-offu je natrčao na Lebrona Jamesa i Miami Heat, gdje su Pacersi poraženi sa 4:2 u seriji, a George je pogodio samo 19 od 52 lopte u šest utakmica.
Prošle sezone povreda Danny Grangera, koji je odigrao samo pet utakmica, potpuno je otvorila vrata Georgeu da se razmaše na svojoj prirodnoj poziciji, niskom krilu. Paul je sa zelenim svjetlom od trenera Franka Vogela i uz redovne savjete Briana Shawa počeo da igra u skladu sa svojim potencijalom. Bez puno priče, urlanja i provokacija na terenu, George odrađuje fenomenalan posao u oba pravca. Odbrana i sposobnost da ukrade dodavanje i dribling protivnika su besprijekorni gotovo od početka njegove NBA karijere, ali na kvalitetnu odbranu George je prošle sezone dodao i odličan napad i to u kontnuitetu.
Krenula su i individualna priznanja. Prvi izbor na All Star utakmicu, nagrada za igrača koji je najviše napredovao, druga defanzivna petorka i konačno treća petorka lige ukupno. Paul George je sa 22 godine bio među 15 najboljih igrača lige! Najbolje je sačuvao za play-off, posebno za seriju protiv Miami Heata u finalu Istoka. Trojka za produžetak u prvoj utakmici, fantastična odbrana protiv Lebrona u drugoj, zakucavanja preko Birdmana, mirnoća sa linije slobodnih bacanja. Na opšte iznenađenje, Indiana predvođena Georgeom je odvela Miami u odlučujuću sedmu utakmicu. Za pobjedu na Floridi u odlučujućem meču ipak nisu imali dovoljno mentalne čvrstine i samopouzdanja.
Da li je igra Paula Georgea u seriji protiv Heata bio samo bljesak igrača o kojem se nije previše pričalo i koji je dobro iskoristio poziciju autsajdera? Kako će izgledati kada se odbrane fokusiraju na njega? Može li odigrati išta slično u ovoj sezoni? Odgovor i to kakav je stigao odmah od prvog meča. Paul George je svoj prosjek poena podigao sa 17 iz prošle sezone na 25, što je u ovom trenutku dovoljno za četvrto mjesto liste strijelaca. Uz 25 poena po utakmici ima šest skokova i 3,5 asistencija po meču, te preko dvije ukradene lopte! Paul pogađa gotovo tri trojke po utakmici uz 42% realizacije, dok slobodna bacanja pogađa sa 86% uspješnosti.
Dakle, gdje god da pogledate statistike Paula Georgea su neprobojne, kao i njegova igra u ovom trenutku. Indiana je na omjeru 18-3, a od 21 utakmice koliko su Pacersi odigrali, njihova mlada zvijezda je imala samo jedan loš meč. U porazu od Chicaga, ubacio je 12 poena. To je jedna od samo tri utakmice u kojima je George išao ispod 20 poena. U preostala dva poraza je Portlandu ubacio 43 poena (sedam trojki), OKC-u 32. Njegove dobre igre i pohvale medija su toliko iznervirale Kevina Duranta da je nakon pobjede Oklahome pri izlasku iz igre dobacio novinarima: "Pišite sada o ovome..."
U napadu je ono što je nekada bila njegova mana postalo glavno oružje - šut. Sa svojih 208 cm on se sa lakoćom diže i pogađa trojke preko čuvara koji mu gotovo uđu u dres, ali opet nisu u stanju da izblokiraju šut. Najbolje od svega je to da George tek ima 23 godine, a već ga možemo nazvati kompletnim igračem.
Indiana će najvjerovatnije ponovo biti glavni protivnik Miamiju u borbi za titulu, a košarkaška Evropa će Georgea pobliže upoznati naredne godine na Svjetskom kupu u Španiji, gdje će gotovo sigurno biti jedan od 12 igrača američke reprezentacije. Kao i do sada, Paul George neće puno pričati ni na terenu, ni van njega... Njegova igra će kazati sve...