Kada treba nešto da odlučimo, osećanja nam često govore jedno, a razum drugo. Koga poslušati i kako rešiti dilemu?
Jedan od razloga za takvo uverenje je to što smo svi mi, u najranjijem detinjstvu naučili da verujemo onome što u telu osećamo. Kada u telu osetimo neprijatnost, to razumemo kao znak da nam nešto nedostaje. Na primer, kada smo žedni znamo da nam nedostaje tečnosti, a kada smo gladni, da nam nedostaje hrane. Da možemo da verujemo tome što osećamo, potvrđuje to što kada se napojimo ili nahranimo, ne samo da nestaje neprijatnost, već nastupa prijatnost.
U telu ne osećamo samo senzacije ili osete, već i emocije, osećanja. Za razliku od oseta koji nastaju nadražajem nekog našeg čula, osećanja nisu telesne, već su psihičke pojave. Osećanja su rezultat naše procene da je neka situacija veoma važna, a njihova funkcija je da nas pripreme za datu situaciju. Kako proces obrade informacija koji prethodi emociji može da bude tačan ili pogrešan, tako i rezultirajuća emocija nije uvek ispravna. Svi znamo da strah, na primer, može da bude opravdan i racionalan ili može da bude neopravdan i zbog toga iracionalan, piše "Politika".
Brojni su filozofi koji su suprotstavljali razum i emocije, smatrajući da uvek treba postupati razumno. Emocionalno je bilo izjednačeno sa iracionalnim. Smatralo se da su emocije nešto što je iracionalno i tražen je način na koji bi razum mogao da zauzda i ukroti iracionalna osećanja.
Zastupnici ideje "uradi kako osećaš" takođe suprotstavljaju razum i osećanja, ali tako što daju prednost osećanjima. Kada razum govori jedno, a osećanja drugo, smatraju da uvek treba poslušati svoje emocije, naročito ako su one rezultat rada intuicije.
Emocionalno pismeni ljudi ne suprotstavljaju razum i osećanja jer znaju da je svako osećanje rezultat procene situacije i da ta procena može da bude razumna ili nerazumna. Zato preispituju svoja osećanja, preoveravajući logiku procene na kojoj su zasnovana, a kako bi razlučili racionalna osećanja od neracionalnih.
Nije potrebno nabrajati primere iz kojih je jasno da će osoba koja uvek postupa u skladu sa tim kako se oseća sebe dovoditi u velike nevolje. Mi ljudi smo kompeksna bića i najbolje je kada se naše psihičke funkcije dogovaraju i sarađuju.
Racionalna osećanja su ta koja treba slušati, a iracionalna treba ignorisati.