Običan čovjek u tijelu vanserijskog košarkaša. Evropljanin sa najviše poena u istoriji NBA lige. Kada se sve završi možda i najbolji evropski igrač svih vremena mada će nama sa ovih prostora uvijek biti teško da takvo nešto prevalimo preko usta. Centar sa igrom beka i rijetko viđenom lakoćom postizanja koševa. Najbolji šuter od 213cm. Ikada.

Šampion.

Ništa nije bilo obično u košarkaškom razvoju momka iz Wurzburga. Kako bi i bilo kada je rastao i košarku učio od "šarlatana" kako su svi koji su vidjeli proces individualnog rada opisali Geschwindera.

"Kada vidite šta radi, prosto ne možete da vjerujete da to funkcioniše...ali on je bio tako uspješan sa svojim metodama da to više ne možete da zovete ludošću", svojevremeno je izjavio jedan od čelnih ljudi njemačke košarke Christoph Bueker. Holgerova škola košarke u Wurzburgu nosi naziv "Institut za primjenjene budalaštine". Zahvalnica onima koji su vjerovvali u njegov rad.

Košarka je igra za žene, barem je tako mislio Dirkov otac, izvrstan rukometaš u svoje vrijeme.

Ko bi mogao da ga krivi kada je basket igrao isključivo ženski dio njegove porodice, preciznije supruga i kćerka. Tata je napravio rukometni tim i zamišljao ga kao mjesto gdje će njegov sin da briljira i poslije da nosi njemački rukomet. Tata je nekako preživio Dirkovu privremenu ljubav prema tenisu. Tih godina najpopularniji njemački sportista je bio Boris Becker i njegova bacanja na mreži. Većina djece u Njemačkoj je mahala reketima, ali Nowitzki je bio previše stidljiv za dugo bavljenje individualnim sportom. Tražio je neku timsku igru, rukomet je bio na pladnju a zbog mame je pomalo igrao i košarku. Dok ga nije uočio ludi profesor Holger...

"Igrao sam treću ligu iz zabave. Imao sam 51 godinu. Naša utakmica je kasnila zbog produžetka koju su igrali mladi uzrasti i tu sam ga prvi put vidio. Bio je visok i mršav ali mi je pažnju privukao zato što nije trčao za loptom nego je imao osjećaj da stane na vrlo dobra mjesta na terenu. Tehniku nije imao. Kada sam ga pitao sa kim radi, odgovorio je da nema nikoga."

Tri sedmice kasnije Holger je sa svojim timom gostovao u Wurzburgu i nakon te utakmice počela je saradnja koja traje i danas.

Treninzi su bili...pa čudni, ali je u tom ludilu bilo neke metode, koju je doduše vidio samo Holger. Nowitzki je šutirao iz punog čučnja, iz totalnog raskoraka, sa lijeve noge uz podignutu desnu pa obrnuto. Šutirao je slobodna bacanja desnom pa lijevom rukom, isto tako i trojke. Šutirao je od tablu sa tri metra pa se pomjerao gotovo do linije za tri poena, opet i desnom i lijevom rukom. Učio je da svira gitaru kako bi uhvatio ritam prstiju. Učio je da pleše valcer kako bi uhvatio ritam koraka.

Radio je baletske vježbe zbog iste stvari. Radio je sklekove na vrhovima prstiju da pojača snagu izbačaja. Driblao je loptu i šutirao dok je Holgerov prijatelj svirao saksofon i morao sve da radi u ritmu muzike, zatim je i Dirk učio da svira saksofon kako bi pojačao osjećaj za improvizaciju. Veslao je. Morao je da gleda opere. Učio da recituje poeziju. Odslužio je osnovnu vojnu obuku uz obavezna dva treninga dnevno jer je Holger tako naredio. Geschwinder je studirao matematiku i fiziku.

Čovjek je sjeo i uz pomoć fizike napravio formulu za idealan skok-šut Dirka Nowitzkog koristeći kao parametre visinu igrača, dužinu šuterske ruke, tačku sa koje igrač izbacuje loptu...

"To su zakoni fizike. Nema to nikakve veze sa talentom određenog igrača. Nijedan igrač ili način rada ne može da pobjedi zakone fizike. Ukoliko to usvojiš značajno skraćuješ trening."

U sred sezone Holger je Dirka odveo u San Antonio na utakmicu najboljih mladih igrača Sjedinjenih država i ostatka svijeta - Nike Hoop Summit, tada u svom tek četvrtom izdanju. Dirk je sasuo 33 poena uz 14 skokova i predvodio internacionalce do pobjede 104:99. Pored Nowitzkog za taj tim su još igrali i Luis Scola, Matt Nielsen, Darius Songaila, Antonis Fotsis i Dan Gadzuric.

Amerikanci su pali u trans.



Momak od 213cm koji se kreće kao bek, šutira trojke i ne promašuje slobodna bacanja. Nijemci baš i nisu bili impresionirani tim potezom i štampa je razapela Nowitzkog i njegovog mentora. Tim se ne ostavlja u sred sezone.

Ni Dirk ni Holger nisu gledali draft 1998 godine. Tek jedan prijatelj je Holgeru javio u tri sata ujutro da je Dirk biran od Milwaukeea pa zatim proslijeđen Dallas Mavericksima. Don Nelson je u NBA uvijek smatran kraljem nekonvencionalnosti i uvijek je volio da krstari neistraženim terenima. Playmakeri od 205cm, krilni centri od 193cm. Petorke bez centra ili centri od 230. Ko bi drugi žudio za šuterom od 213cm nego Don Nelson.

Problem je bio što Nowitzki nije želio u NBA prije 2000 godine. Mavse je uhvatila blaga panika. Ekipa je ionako besciljno lutala godinama, a upravo su potrošili top 10 izbor drafta na igrača koji ne želi da dođe odmah u ligu. Tročlana delegacija, otac I sin Nelson te tadašnji vlasnik Ross Perot su doputovali u Wurzburg I uspjeli da nagovore mladog Dirka, njegove roditelje I Geschwindera da bi trebali odmah put NBA.

Prva Dirkova NBA sezona je bila čisto preživljavanje. Nosio je torbe i kupovao burgere saigračima. Imao je skromno znanje engleskog jezika i tek 19 godina. Stan, auto.. ništa nije mogao da iznajmi na svoje ime. Na terenu je bilo velikih uspona i padova. Nelson je ga je stavljao u petorku, uvodio kao rezervu, držao na klupi. Dirk je u jednom trenutku želio da se vrati kući, ali je izdržao.

U timu je formirao prijateljstvo sa još jednim strancem Steveom Nashom. Barem jedan igrač u timu je shvatao kroz šta je prolazio Dirk Nowitzki.  Prijateljstvo koje traje sve ove godine.

2000 godine za košarku potpuno nezainteresovani Ross Perot je prodao tim internet milijarderu Marku Cubanu i od tada kreće uspon tima koji je imao igrače ali nikada pravi rezultat. Cuban je Mavsima stvorio možda i najbolje uslove za rad u NBA. Visio je na utakmicama, galamio na sudije, provocirao protivničke igrače i trenere ali je barem pokazivao da mu je istinski stalo da ekipa igra dobro. Mavsi su postali tim koji je bio u oku većine slobodnih igrača. Trening centar iz 22. Vijeka, najbolji avion za igrače u ligi. Cuban nije žailo novca ni u jednom segment.

Velika trojka. Fraza koju često čujete u NBA. I Mavsi su tih godina imali svoju.

Nowitzki, Nash, Finley.



Kasnije je pridodan i Nick Van Exel koji je neke od najboljih utakmica svoje karijere odigrao upravo kao clan Dallasa. Ipak sve to nije bilo dovoljno. Mavsi su konstatno udarali u zid. San Antonio, Sacramento, Phoenix. Uvijek je neko imao kvalitet vise, bolju odbranu, bolje centre, raspoloženije šutere.

Ubrzo je počelo osipanje ove zabavne ekipa Mavsa. Otišao je Nick Van Exel, otpušten je Michael Finley. Cuban nije želio da ponudi vise od 9 miliona dolara po sezoni za Stevea Nasha koji je vratio u Phoenix. Ostavku je podnio dugogodišnji trener Don Nelson koji je u jednom trenutku stavljao Nowitzkog na poziciju centra kako bi napravio prostor za Antoine Walkera I Antawna Jamsiona.

Na klupu je sjeo Avery Johnson. Od velike trojke ostao je samo Dirk.

Izgledalo je da Mavericksi nikada neće proći zapadnu konferenciju.

Ipak Avery Johnson je donio veliki napredak u odbrani posebno od pick n rolla, a Dirk je preuzeo odgovornost i postao apsolutni vođa tima. Podigao je prosjek poena na 27 po meču i odjednom Mavsi su pravo niotkuda napravili sezonu sa 60 pobjeda. Usput je Nowitzki postao i najviši igrač u istoriji NBA koji je pobjedio u šutiranju trojki na All Staru. Čovjek od 213cm. Playoff je donio njegovu dominaciju. Mavsi su konačno riješili misteriju San Antonija pobjedivši u sedmoj utakmici u San Antoniu nakon što su prokockali 20 poena prednosti. Dirk je iz teške situacije, pod faulom Ginobilija pogodio za produžetak i meč okončao sa 37 poena i 15 skokova.  U Finalu konferencije novi duel protiv Nasha i njegovih Sunsa koji su godinu dana ranije zaustavili Dallas. Jednu od svojih najboljih utakmica u karijeri Dirk je odigrao u petom meču te serije. Ubacio je 50 poena. Dallas se plasirao u finale nakon šest mečeva.

Mavsi su te godine bili na milimetar od titule. Vodstvo od 2:0 u seriji i prednost od 15 razlike sredinom četvrte četvrtine trećeg meča. Nisu izdržali. Riley je do kraja serije rotirao Poseya i Haslema na Nowitzkom, a Dirk nije imao pravi odgovor na njihovu agresivnost.

Nakon što su namirisali titulu, Mavsi su se naredne godine vratili gladni trofeja.

Čak 67 pobjeda u regularnoj sezoni I Dirk Nowitzki koji je pogađao gotovo sve što je šutirao. 50% iz igre, 40% za tri poena, 90% slobodna bacanja i prva nagrada MVP sezone za jednog evropskog igrača. Izgledalo je da će Dallas pregaziti sve na putu do titule. Zapeli su u prvom kolu. Golden State predovđen bivšim trenerom Mavsa Don Nelsonom je slavio sa 4:2 što je jedno od najvećih iznenađenja u istoriji NBA playoffa. Stephen Jackson uz podršku Matta Barnesa je odbranom "u dres" potpuno izbacio iz igre Dirka I sveo ga na 38% šuta iz igre. Kraj.

Nowitzki je nagradu za MVP igrača primio u kancelariji umjesto na terenu. Podsmijevanje je počelo, a dobri dečko iz Wurzburga je tonuo u depresiju.

Pomoć je stigla u vidu Holgera Geschwindera. Pet sedmica je ovaj čudni dvojac proveo u Australiji I na Novom Zelandu. Spavali su u najgorim hostelima, u šatorima, kampovali pored logorske vatre, spavali sedam dana u iznajmljenom autu, jeli sardine u konzervi. Bez brijanja, sa neredovnim tuširanjem...

"Ovo je stvarni život. Ne postoji mentalni pritisak u prirodi. To je kategorija koju je izmislio čovjek. Možeš da brines samo o nekim stvarima u životu. Samo o stvarima koje možeš da kontrolišeš."

U narednim godinama Dirk nije uspjevao da kontroliše puno toga. Mavsi su uglavnom ispadali u prvom krugu playoffa, ceh je platio Avery Johnson a umjesto njega je stigao Rick Carlisle sa ožiljcima iz Indiane i Detroita. Izgledalo je da će Dirk biti još jedan veliki koji će otići sa scene bez NBA titule. Odjednom kockice su se posložile. Nowitzki je dodao novo oružje u svoj napad. Šut iz okreta u padu sa jedne noge. Nezaustavljiv potez.

Tyson Chandler je držao odbranu, Jason Kidd distribuirao loptu, Jason Terry pogađao otvorene šuteve, a Dirk je završavao utakmice. U playoffu je nije mogao da promaši kada je bilo gusto. Dallas je slomio Blazerse, počistio Lakerse, zatim je Dirk održao pet časova košarke Oklahoma Cityu i konačno osveta Miami Heatu za poraz u finalu 2006. Za razliku od tadašnjeg finala kada niko nije davao puno šansi Heatu, novi njihov susret je donio Miami kao velikog favorita sa Jamesom, Wadeom i Boshom.

Ipak Dirk je na kraju stajao sa trofejom šampiona i kao MVP finala. Ubacio je 62 poena u šest četvrtih četvrtina te serije. Ukupno u tom playoffu Nowitzki je imao 28 poena po utakmici uz 46% šuta za tri I pomalo nevjerovatnih 175 od 186 pogođenih slobodnih bacanja(šutirati 94% slobodna bacanja na 9 pokušaja po utakmici zaista ne može svako).

Konačno titula!

Reprezentaciju sam namjerno ostavio za kraj. Razlog zbog kojeg Dirk zaslužuje najdublje poštovanje osim zbog činjenice da je čudo od igrača jeste njegov odonos prema reprezentaciji i saigračima u njoj. Sve ove godine Nowitzki je bez ikakve pompe nosio tim sastavljen uglavnom od igrača skromnog kvaliteta do rezultata koje realno bez njega ne bi mogli ni da sanjaju.

Sve to bez ikakve galame, bez trunke arogancije, bez "Niko me nije zvao", bez "ja ovdje ginem, a vi nemate pojma", bez posebnih zahtjeva.

Bio je najbolji strijelac EP u Turskoj, medalja je zamalo izmakla. Bio je najbolji strijelac SP u Indianapolisu, Njemačka je uzela bronzu. Bio je i na EP 2005...svi se sjećamo 2005 godine u Beogradu, zar ne?

Kako je Dirk poentirao i asisitrao za trojke Pascala Rollera u četvrtfinalnoj pobjedi nad Slovenijom, kako je sam dobio Španiju i šutirao preko Garbajose kao da neko drži stolicu pred njega. Finale nije mogao da isčupa ali bio sam jedan od 20 hiljada ljudi koji su se digli na noge i aplaudirali dok je izlazio.

Zavijek ostaju ovacije kompletne Arene. Majstori ih zaslužuju i kada nije idiličan kraj.

Što ga duže gledate postaje vam jasno da kao i njegov mentor može da igra do kada poželi jer nikada ne mora da priđe na manje od 5 metara kako bi ubacio 20 poena. Danas je blizu 26 hiljada poena u karijeri.

Nedavno je ubacio 40 New Orleansu samo trzajem zgloba. Postao je otac, nešto što je dugo želio. Postao je igrač za sva vremena. Sve ono što je Holger Geschwinder zamišljao. Možda i vise. Neka Holger poentira za kraj....

"Košarka je visoka umjetnost. Kao i svaka umjetnost ona ima striktna pravila. Košarka je sport sa tri dimenzije. Košarka je kao ples. Nisam želio da stvorim šablonskog igrača. Želio sam da stvorim umjetnika, napadača. Dirk nije neko ko će držati velike govore ili skakati preko automobila. To je što je. Naporno trenira svaki dan, igra košarku na svoj način i igra je zaista dobro...."

Običan čovjek u tijelu vanserijskog košarkaša. Evropljanin sa najviše poena u istoriji NBA lige. Kada se sve završi možda i najbolji evropski igrač svih vremena mada će nama sa ovih prostora uvijek biti teško da takvo nešto prevalimo preko usta. Centar sa igrom beka i rijetko viđenom lakoćom postizanja koševa. Najbolji šuter od 213cm. Ikada.

Šampion.

Ništa nije bilo obično u košarkaškom razvoju momka iz Wurzburga. Kako bi i bilo kada je rastao i košarku učio od "šarlatana" kako su svi koji su vidjeli proces individualnog rada opisali Geschwindera.

"Kada vidite šta radi, prosto ne možete da vjerujete da to funkcioniše...ali on je bio tako uspješan sa svojim metodama da to više ne možete da zovete ludošću", svojevremeno je izjavio jedan od čelnih ljudi njemačke košarke Christoph Bueker. Holgerova škola košarke u Wurzburgu nosi naziv "Institut za primjenjene budalaštine". Zahvalnica onima koji su vjerovvali u njegov rad.

Košarka je igra za žene, barem je tako mislio Dirkov otac, izvrstan rukometaš u svoje vrijeme.

Ko bi mogao da ga krivi kada je basket igrao isključivo ženski dio njegove porodice, preciznije supruga i kćerka. Tata je napravio rukometni tim i zamišljao ga kao mjesto gdje će njegov sin da briljira i poslije da nosi njemački rukomet. Tata je nekako preživio Dirkovu privremenu ljubav prema tenisu. Tih godina najpopularniji njemački sportista je bio Boris Becker i njegova bacanja na mreži. Većina djece u Njemačkoj je mahala reketima, ali Nowitzki je bio previše stidljiv za dugo bavljenje individualnim sportom. Tražio je neku timsku igru, rukomet je bio na pladnju a zbog mame je pomalo igrao i košarku. Dok ga nije uočio ludi profesor Holger...

"Igrao sam treću ligu iz zabave. Imao sam 51 godinu. Naša utakmica je kasnila zbog produžetka koju su igrali mladi uzrasti i tu sam ga prvi put vidio. Bio je visok i mršav ali mi je pažnju privukao zato što nije trčao za loptom nego je imao osjećaj da stane na vrlo dobra mjesta na terenu. Tehniku nije imao. Kada sam ga pitao sa kim radi, odgovorio je da nema nikoga."

Tri sedmice kasnije Holger je sa svojim timom gostovao u Wurzburgu i nakon te utakmice počela je saradnja koja traje i danas.

Treninzi su bili...pa čudni, ali je u tom ludilu bilo neke metode, koju je doduše vidio samo Holger. Nowitzki je šutirao iz punog čučnja, iz totalnog raskoraka, sa lijeve noge uz podignutu desnu pa obrnuto. Šutirao je slobodna bacanja desnom pa lijevom rukom, isto tako i trojke. Šutirao je od tablu sa tri metra pa se pomjerao gotovo do linije za tri poena, opet i desnom i lijevom rukom. Učio je da svira gitaru kako bi uhvatio ritam prstiju. Učio je da pleše valcer kako bi uhvatio ritam koraka.

Radio je baletske vježbe zbog iste stvari. Radio je sklekove na vrhovima prstiju da pojača snagu izbačaja. Driblao je loptu i šutirao dok je Holgerov prijatelj svirao saksofon i morao sve da radi u ritmu muzike, zatim je i Dirk učio da svira saksofon kako bi pojačao osjećaj za improvizaciju. Veslao je. Morao je da gleda opere. Učio da recituje poeziju. Odslužio je osnovnu vojnu obuku uz obavezna dva treninga dnevno jer je Holger tako naredio. Geschwinder je studirao matematiku i fiziku.

Čovjek je sjeo i uz pomoć fizike napravio formulu za idealan skok-šut Dirka Nowitzkog koristeći kao parametre visinu igrača, dužinu šuterske ruke, tačku sa koje igrač izbacuje loptu...

"To su zakoni fizike. Nema to nikakve veze sa talentom određenog igrača. Nijedan igrač ili način rada ne može da pobjedi zakone fizike. Ukoliko to usvojiš značajno skraćuješ trening."

U sred sezone Holger je Dirka odveo u San Antonio na utakmicu najboljih mladih igrača Sjedinjenih država i ostatka svijeta - Nike Hoop Summit, tada u svom tek četvrtom izdanju. Dirk je sasuo 33 poena uz 14 skokova i predvodio internacionalce do pobjede 104:99. Pored Nowitzkog za taj tim su još igrali i Luis Scola, Matt Nielsen, Darius Songaila, Antonis Fotsis i Dan Gadzuric.

Amerikanci su pali u trans.



Momak od 213cm koji se kreće kao bek, šutira trojke i ne promašuje slobodna bacanja. Nijemci baš i nisu bili impresionirani tim potezom i štampa je razapela Nowitzkog i njegovog mentora. Tim se ne ostavlja u sred sezone.

Ni Dirk ni Holger nisu gledali draft 1998 godine. Tek jedan prijatelj je Holgeru javio u tri sata ujutro da je Dirk biran od Milwaukeea pa zatim proslijeđen Dallas Mavericksima. Don Nelson je u NBA uvijek smatran kraljem nekonvencionalnosti i uvijek je volio da krstari neistraženim terenima. Playmakeri od 205cm, krilni centri od 193cm. Petorke bez centra ili centri od 230. Ko bi drugi žudio za šuterom od 213cm nego Don Nelson.

Problem je bio što Nowitzki nije želio u NBA prije 2000 godine. Mavse je uhvatila blaga panika. Ekipa je ionako besciljno lutala godinama, a upravo su potrošili top 10 izbor drafta na igrača koji ne želi da dođe odmah u ligu. Tročlana delegacija, otac I sin Nelson te tadašnji vlasnik Ross Perot su doputovali u Wurzburg I uspjeli da nagovore mladog Dirka, njegove roditelje I Geschwindera da bi trebali odmah put NBA.

Prva Dirkova NBA sezona je bila čisto preživljavanje. Nosio je torbe i kupovao burgere saigračima. Imao je skromno znanje engleskog jezika i tek 19 godina. Stan, auto.. ništa nije mogao da iznajmi na svoje ime. Na terenu je bilo velikih uspona i padova. Nelson je ga je stavljao u petorku, uvodio kao rezervu, držao na klupi. Dirk je u jednom trenutku želio da se vrati kući, ali je izdržao.

U timu je formirao prijateljstvo sa još jednim strancem Steveom Nashom. Barem jedan igrač u timu je shvatao kroz šta je prolazio Dirk Nowitzki.  Prijateljstvo koje traje sve ove godine.

2000 godine za košarku potpuno nezainteresovani Ross Perot je prodao tim internet milijarderu Marku Cubanu i od tada kreće uspon tima koji je imao igrače ali nikada pravi rezultat. Cuban je Mavsima stvorio možda i najbolje uslove za rad u NBA. Visio je na utakmicama, galamio na sudije, provocirao protivničke igrače i trenere ali je barem pokazivao da mu je istinski stalo da ekipa igra dobro. Mavsi su postali tim koji je bio u oku većine slobodnih igrača. Trening centar iz 22. Vijeka, najbolji avion za igrače u ligi. Cuban nije žailo novca ni u jednom segment.

Velika trojka. Fraza koju često čujete u NBA. I Mavsi su tih godina imali svoju.

Nowitzki, Nash, Finley.



Kasnije je pridodan i Nick Van Exel koji je neke od najboljih utakmica svoje karijere odigrao upravo kao clan Dallasa. Ipak sve to nije bilo dovoljno. Mavsi su konstatno udarali u zid. San Antonio, Sacramento, Phoenix. Uvijek je neko imao kvalitet vise, bolju odbranu, bolje centre, raspoloženije šutere.

Ubrzo je počelo osipanje ove zabavne ekipa Mavsa. Otišao je Nick Van Exel, otpušten je Michael Finley. Cuban nije želio da ponudi vise od 9 miliona dolara po sezoni za Stevea Nasha koji je vratio u Phoenix. Ostavku je podnio dugogodišnji trener Don Nelson koji je u jednom trenutku stavljao Nowitzkog na poziciju centra kako bi napravio prostor za Antoine Walkera I Antawna Jamsiona.

Na klupu je sjeo Avery Johnson. Od velike trojke ostao je samo Dirk.

Izgledalo je da Mavericksi nikada neće proći zapadnu konferenciju.

Ipak Avery Johnson je donio veliki napredak u odbrani posebno od pick n rolla, a Dirk je preuzeo odgovornost i postao apsolutni vođa tima. Podigao je prosjek poena na 27 po meču i odjednom Mavsi su pravo niotkuda napravili sezonu sa 60 pobjeda. Usput je Nowitzki postao i najviši igrač u istoriji NBA koji je pobjedio u šutiranju trojki na All Staru. Čovjek od 213cm. Playoff je donio njegovu dominaciju. Mavsi su konačno riješili misteriju San Antonija pobjedivši u sedmoj utakmici u San Antoniu nakon što su prokockali 20 poena prednosti. Dirk je iz teške situacije, pod faulom Ginobilija pogodio za produžetak i meč okončao sa 37 poena i 15 skokova.  U Finalu konferencije novi duel protiv Nasha i njegovih Sunsa koji su godinu dana ranije zaustavili Dallas. Jednu od svojih najboljih utakmica u karijeri Dirk je odigrao u petom meču te serije. Ubacio je 50 poena. Dallas se plasirao u finale nakon šest mečeva.

Mavsi su te godine bili na milimetar od titule. Vodstvo od 2:0 u seriji i prednost od 15 razlike sredinom četvrte četvrtine trećeg meča. Nisu izdržali. Riley je do kraja serije rotirao Poseya i Haslema na Nowitzkom, a Dirk nije imao pravi odgovor na njihovu agresivnost.

Nakon što su namirisali titulu, Mavsi su se naredne godine vratili gladni trofeja.

Čak 67 pobjeda u regularnoj sezoni I Dirk Nowitzki koji je pogađao gotovo sve što je šutirao. 50% iz igre, 40% za tri poena, 90% slobodna bacanja i prva nagrada MVP sezone za jednog evropskog igrača. Izgledalo je da će Dallas pregaziti sve na putu do titule. Zapeli su u prvom kolu. Golden State predovđen bivšim trenerom Mavsa Don Nelsonom je slavio sa 4:2 što je jedno od najvećih iznenađenja u istoriji NBA playoffa. Stephen Jackson uz podršku Matta Barnesa je odbranom "u dres" potpuno izbacio iz igre Dirka I sveo ga na 38% šuta iz igre. Kraj.

Nowitzki je nagradu za MVP igrača primio u kancelariji umjesto na terenu. Podsmijevanje je počelo, a dobri dečko iz Wurzburga je tonuo u depresiju.

Pomoć je stigla u vidu Holgera Geschwindera. Pet sedmica je ovaj čudni dvojac proveo u Australiji I na Novom Zelandu. Spavali su u najgorim hostelima, u šatorima, kampovali pored logorske vatre, spavali sedam dana u iznajmljenom autu, jeli sardine u konzervi. Bez brijanja, sa neredovnim tuširanjem...

"Ovo je stvarni život. Ne postoji mentalni pritisak u prirodi. To je kategorija koju je izmislio čovjek. Možeš da brines samo o nekim stvarima u životu. Samo o stvarima koje možeš da kontrolišeš."

U narednim godinama Dirk nije uspjevao da kontroliše puno toga. Mavsi su uglavnom ispadali u prvom krugu playoffa, ceh je platio Avery Johnson a umjesto njega je stigao Rick Carlisle sa ožiljcima iz Indiane i Detroita. Izgledalo je da će Dirk biti još jedan veliki koji će otići sa scene bez NBA titule. Odjednom kockice su se posložile. Nowitzki je dodao novo oružje u svoj napad. Šut iz okreta u padu sa jedne noge. Nezaustavljiv potez.

Tyson Chandler je držao odbranu, Jason Kidd distribuirao loptu, Jason Terry pogađao otvorene šuteve, a Dirk je završavao utakmice. U playoffu je nije mogao da promaši kada je bilo gusto. Dallas je slomio Blazerse, počistio Lakerse, zatim je Dirk održao pet časova košarke Oklahoma Cityu i konačno osveta Miami Heatu za poraz u finalu 2006. Za razliku od tadašnjeg finala kada niko nije davao puno šansi Heatu, novi njihov susret je donio Miami kao velikog favorita sa Jamesom, Wadeom i Boshom.

Ipak Dirk je na kraju stajao sa trofejom šampiona i kao MVP finala. Ubacio je 62 poena u šest četvrtih četvrtina te serije. Ukupno u tom playoffu Nowitzki je imao 28 poena po utakmici uz 46% šuta za tri I pomalo nevjerovatnih 175 od 186 pogođenih slobodnih bacanja(šutirati 94% slobodna bacanja na 9 pokušaja po utakmici zaista ne može svako).

Konačno titula!

Reprezentaciju sam namjerno ostavio za kraj. Razlog zbog kojeg Dirk zaslužuje najdublje poštovanje osim zbog činjenice da je čudo od igrača jeste njegov odonos prema reprezentaciji i saigračima u njoj. Sve ove godine Nowitzki je bez ikakve pompe nosio tim sastavljen uglavnom od igrača skromnog kvaliteta do rezultata koje realno bez njega ne bi mogli ni da sanjaju.

Sve to bez ikakve galame, bez trunke arogancije, bez "Niko me nije zvao", bez "ja ovdje ginem, a vi nemate pojma", bez posebnih zahtjeva.

Bio je najbolji strijelac EP u Turskoj, medalja je zamalo izmakla. Bio je najbolji strijelac SP u Indianapolisu, Njemačka je uzela bronzu. Bio je i na EP 2005...svi se sjećamo 2005 godine u Beogradu, zar ne?

Kako je Dirk poentirao i asisitrao za trojke Pascala Rollera u četvrtfinalnoj pobjedi nad Slovenijom, kako je sam dobio Španiju i šutirao preko Garbajose kao da neko drži stolicu pred njega. Finale nije mogao da isčupa ali bio sam jedan od 20 hiljada ljudi koji su se digli na noge i aplaudirali dok je izlazio.

Zavijek ostaju ovacije kompletne Arene. Majstori ih zaslužuju i kada nije idiličan kraj.

Što ga duže gledate postaje vam jasno da kao i njegov mentor može da igra do kada poželi jer nikada ne mora da priđe na manje od 5 metara kako bi ubacio 20 poena. Danas je blizu 26 hiljada poena u karijeri.

Nedavno je ubacio 40 New Orleansu samo trzajem zgloba. Postao je otac, nešto što je dugo želio. Postao je igrač za sva vremena. Sve ono što je Holger Geschwinder zamišljao. Možda i vise. Neka Holger poentira za kraj....

"Košarka je visoka umjetnost. Kao i svaka umjetnost ona ima striktna pravila. Košarka je sport sa tri dimenzije. Košarka je kao ples. Nisam želio da stvorim šablonskog igrača. Želio sam da stvorim umjetnika, napadača. Dirk nije neko ko će držati velike govore ili skakati preko automobila. To je što je. Naporno trenira svaki dan, igra košarku na svoj način i igra je zaista dobro...."

Običan čovjek u tijelu vanserijskog košarkaša. Evropljanin sa najviše poena u istoriji NBA lige. Kada se sve završi možda i najbolji evropski igrač svih vremena mada će nama sa ovih prostora uvijek biti teško da takvo nešto prevalimo preko usta. Centar sa igrom beka i rijetko viđenom lakoćom postizanja koševa. Najbolji šuter od 213cm. Ikada.

Šampion.

Ništa nije bilo obično u košarkaškom razvoju momka iz Wurzburga. Kako bi i bilo kada je rastao i košarku učio od "šarlatana" kako su svi koji su vidjeli proces individualnog rada opisali Geschwindera.

"Kada vidite šta radi, prosto ne možete da vjerujete da to funkcioniše...ali on je bio tako uspješan sa svojim metodama da to više ne možete da zovete ludošću", svojevremeno je izjavio jedan od čelnih ljudi njemačke košarke Christoph Bueker. Holgerova škola košarke u Wurzburgu nosi naziv "Institut za primjenjene budalaštine". Zahvalnica onima koji su vjerovvali u njegov rad.

Košarka je igra za žene, barem je tako mislio Dirkov otac, izvrstan rukometaš u svoje vrijeme.

Ko bi mogao da ga krivi kada je basket igrao isključivo ženski dio njegove porodice, preciznije supruga i kćerka. Tata je napravio rukometni tim i zamišljao ga kao mjesto gdje će njegov sin da briljira i poslije da nosi njemački rukomet. Tata je nekako preživio Dirkovu privremenu ljubav prema tenisu. Tih godina najpopularniji njemački sportista je bio Boris Becker i njegova bacanja na mreži. Većina djece u Njemačkoj je mahala reketima, ali Nowitzki je bio previše stidljiv za dugo bavljenje individualnim sportom. Tražio je neku timsku igru, rukomet je bio na pladnju a zbog mame je pomalo igrao i košarku. Dok ga nije uočio ludi profesor Holger...

"Igrao sam treću ligu iz zabave. Imao sam 51 godinu. Naša utakmica je kasnila zbog produžetka koju su igrali mladi uzrasti i tu sam ga prvi put vidio. Bio je visok i mršav ali mi je pažnju privukao zato što nije trčao za loptom nego je imao osjećaj da stane na vrlo dobra mjesta na terenu. Tehniku nije imao. Kada sam ga pitao sa kim radi, odgovorio je da nema nikoga."

Tri sedmice kasnije Holger je sa svojim timom gostovao u Wurzburgu i nakon te utakmice počela je saradnja koja traje i danas.

Treninzi su bili...pa čudni, ali je u tom ludilu bilo neke metode, koju je doduše vidio samo Holger. Nowitzki je šutirao iz punog čučnja, iz totalnog raskoraka, sa lijeve noge uz podignutu desnu pa obrnuto. Šutirao je slobodna bacanja desnom pa lijevom rukom, isto tako i trojke. Šutirao je od tablu sa tri metra pa se pomjerao gotovo do linije za tri poena, opet i desnom i lijevom rukom. Učio je da svira gitaru kako bi uhvatio ritam prstiju. Učio je da pleše valcer kako bi uhvatio ritam koraka.

Radio je baletske vježbe zbog iste stvari. Radio je sklekove na vrhovima prstiju da pojača snagu izbačaja. Driblao je loptu i šutirao dok je Holgerov prijatelj svirao saksofon i morao sve da radi u ritmu muzike, zatim je i Dirk učio da svira saksofon kako bi pojačao osjećaj za improvizaciju. Veslao je. Morao je da gleda opere. Učio da recituje poeziju. Odslužio je osnovnu vojnu obuku uz obavezna dva treninga dnevno jer je Holger tako naredio. Geschwinder je studirao matematiku i fiziku.

Čovjek je sjeo i uz pomoć fizike napravio formulu za idealan skok-šut Dirka Nowitzkog koristeći kao parametre visinu igrača, dužinu šuterske ruke, tačku sa koje igrač izbacuje loptu...

"To su zakoni fizike. Nema to nikakve veze sa talentom određenog igrača. Nijedan igrač ili način rada ne može da pobjedi zakone fizike. Ukoliko to usvojiš značajno skraćuješ trening."

U sred sezone Holger je Dirka odveo u San Antonio na utakmicu najboljih mladih igrača Sjedinjenih država i ostatka svijeta - Nike Hoop Summit, tada u svom tek četvrtom izdanju. Dirk je sasuo 33 poena uz 14 skokova i predvodio internacionalce do pobjede 104:99. Pored Nowitzkog za taj tim su još igrali i Luis Scola, Matt Nielsen, Darius Songaila, Antonis Fotsis i Dan Gadzuric.

Amerikanci su pali u trans.



Momak od 213cm koji se kreće kao bek, šutira trojke i ne promašuje slobodna bacanja. Nijemci baš i nisu bili impresionirani tim potezom i štampa je razapela Nowitzkog i njegovog mentora. Tim se ne ostavlja u sred sezone.

Ni Dirk ni Holger nisu gledali draft 1998 godine. Tek jedan prijatelj je Holgeru javio u tri sata ujutro da je Dirk biran od Milwaukeea pa zatim proslijeđen Dallas Mavericksima. Don Nelson je u NBA uvijek smatran kraljem nekonvencionalnosti i uvijek je volio da krstari neistraženim terenima. Playmakeri od 205cm, krilni centri od 193cm. Petorke bez centra ili centri od 230. Ko bi drugi žudio za šuterom od 213cm nego Don Nelson.

Problem je bio što Nowitzki nije želio u NBA prije 2000 godine. Mavse je uhvatila blaga panika. Ekipa je ionako besciljno lutala godinama, a upravo su potrošili top 10 izbor drafta na igrača koji ne želi da dođe odmah u ligu. Tročlana delegacija, otac I sin Nelson te tadašnji vlasnik Ross Perot su doputovali u Wurzburg I uspjeli da nagovore mladog Dirka, njegove roditelje I Geschwindera da bi trebali odmah put NBA.

Prva Dirkova NBA sezona je bila čisto preživljavanje. Nosio je torbe i kupovao burgere saigračima. Imao je skromno znanje engleskog jezika i tek 19 godina. Stan, auto.. ništa nije mogao da iznajmi na svoje ime. Na terenu je bilo velikih uspona i padova. Nelson je ga je stavljao u petorku, uvodio kao rezervu, držao na klupi. Dirk je u jednom trenutku želio da se vrati kući, ali je izdržao.

U timu je formirao prijateljstvo sa još jednim strancem Steveom Nashom. Barem jedan igrač u timu je shvatao kroz šta je prolazio Dirk Nowitzki.  Prijateljstvo koje traje sve ove godine.

2000 godine za košarku potpuno nezainteresovani Ross Perot je prodao tim internet milijarderu Marku Cubanu i od tada kreće uspon tima koji je imao igrače ali nikada pravi rezultat. Cuban je Mavsima stvorio možda i najbolje uslove za rad u NBA. Visio je na utakmicama, galamio na sudije, provocirao protivničke igrače i trenere ali je barem pokazivao da mu je istinski stalo da ekipa igra dobro. Mavsi su postali tim koji je bio u oku većine slobodnih igrača. Trening centar iz 22. Vijeka, najbolji avion za igrače u ligi. Cuban nije žailo novca ni u jednom segment.

Velika trojka. Fraza koju često čujete u NBA. I Mavsi su tih godina imali svoju.

Nowitzki, Nash, Finley.



Kasnije je pridodan i Nick Van Exel koji je neke od najboljih utakmica svoje karijere odigrao upravo kao clan Dallasa. Ipak sve to nije bilo dovoljno. Mavsi su konstatno udarali u zid. San Antonio, Sacramento, Phoenix. Uvijek je neko imao kvalitet vise, bolju odbranu, bolje centre, raspoloženije šutere.

Ubrzo je počelo osipanje ove zabavne ekipa Mavsa. Otišao je Nick Van Exel, otpušten je Michael Finley. Cuban nije želio da ponudi vise od 9 miliona dolara po sezoni za Stevea Nasha koji je vratio u Phoenix. Ostavku je podnio dugogodišnji trener Don Nelson koji je u jednom trenutku stavljao Nowitzkog na poziciju centra kako bi napravio prostor za Antoine Walkera I Antawna Jamsiona.

Na klupu je sjeo Avery Johnson. Od velike trojke ostao je samo Dirk.

Izgledalo je da Mavericksi nikada neće proći zapadnu konferenciju.

Ipak Avery Johnson je donio veliki napredak u odbrani posebno od pick n rolla, a Dirk je preuzeo odgovornost i postao apsolutni vođa tima. Podigao je prosjek poena na 27 po meču i odjednom Mavsi su pravo niotkuda napravili sezonu sa 60 pobjeda. Usput je Nowitzki postao i najviši igrač u istoriji NBA koji je pobjedio u šutiranju trojki na All Staru. Čovjek od 213cm. Playoff je donio njegovu dominaciju. Mavsi su konačno riješili misteriju San Antonija pobjedivši u sedmoj utakmici u San Antoniu nakon što su prokockali 20 poena prednosti. Dirk je iz teške situacije, pod faulom Ginobilija pogodio za produžetak i meč okončao sa 37 poena i 15 skokova.  U Finalu konferencije novi duel protiv Nasha i njegovih Sunsa koji su godinu dana ranije zaustavili Dallas. Jednu od svojih najboljih utakmica u karijeri Dirk je odigrao u petom meču te serije. Ubacio je 50 poena. Dallas se plasirao u finale nakon šest mečeva.

Mavsi su te godine bili na milimetar od titule. Vodstvo od 2:0 u seriji i prednost od 15 razlike sredinom četvrte četvrtine trećeg meča. Nisu izdržali. Riley je do kraja serije rotirao Poseya i Haslema na Nowitzkom, a Dirk nije imao pravi odgovor na njihovu agresivnost.

Nakon što su namirisali titulu, Mavsi su se naredne godine vratili gladni trofeja.

Čak 67 pobjeda u regularnoj sezoni I Dirk Nowitzki koji je pogađao gotovo sve što je šutirao. 50% iz igre, 40% za tri poena, 90% slobodna bacanja i prva nagrada MVP sezone za jednog evropskog igrača. Izgledalo je da će Dallas pregaziti sve na putu do titule. Zapeli su u prvom kolu. Golden State predovđen bivšim trenerom Mavsa Don Nelsonom je slavio sa 4:2 što je jedno od najvećih iznenađenja u istoriji NBA playoffa. Stephen Jackson uz podršku Matta Barnesa je odbranom "u dres" potpuno izbacio iz igre Dirka I sveo ga na 38% šuta iz igre. Kraj.

Nowitzki je nagradu za MVP igrača primio u kancelariji umjesto na terenu. Podsmijevanje je počelo, a dobri dečko iz Wurzburga je tonuo u depresiju.

Pomoć je stigla u vidu Holgera Geschwindera. Pet sedmica je ovaj čudni dvojac proveo u Australiji I na Novom Zelandu. Spavali su u najgorim hostelima, u šatorima, kampovali pored logorske vatre, spavali sedam dana u iznajmljenom autu, jeli sardine u konzervi. Bez brijanja, sa neredovnim tuširanjem...

"Ovo je stvarni život. Ne postoji mentalni pritisak u prirodi. To je kategorija koju je izmislio čovjek. Možeš da brines samo o nekim stvarima u životu. Samo o stvarima koje možeš da kontrolišeš."

U narednim godinama Dirk nije uspjevao da kontroliše puno toga. Mavsi su uglavnom ispadali u prvom krugu playoffa, ceh je platio Avery Johnson a umjesto njega je stigao Rick Carlisle sa ožiljcima iz Indiane i Detroita. Izgledalo je da će Dirk biti još jedan veliki koji će otići sa scene bez NBA titule. Odjednom kockice su se posložile. Nowitzki je dodao novo oružje u svoj napad. Šut iz okreta u padu sa jedne noge. Nezaustavljiv potez.

Tyson Chandler je držao odbranu, Jason Kidd distribuirao loptu, Jason Terry pogađao otvorene šuteve, a Dirk je završavao utakmice. U playoffu je nije mogao da promaši kada je bilo gusto. Dallas je slomio Blazerse, počistio Lakerse, zatim je Dirk održao pet časova košarke Oklahoma Cityu i konačno osveta Miami Heatu za poraz u finalu 2006. Za razliku od tadašnjeg finala kada niko nije davao puno šansi Heatu, novi njihov susret je donio Miami kao velikog favorita sa Jamesom, Wadeom i Boshom.

Ipak Dirk je na kraju stajao sa trofejom šampiona i kao MVP finala. Ubacio je 62 poena u šest četvrtih četvrtina te serije. Ukupno u tom playoffu Nowitzki je imao 28 poena po utakmici uz 46% šuta za tri I pomalo nevjerovatnih 175 od 186 pogođenih slobodnih bacanja(šutirati 94% slobodna bacanja na 9 pokušaja po utakmici zaista ne može svako).

Konačno titula!

Reprezentaciju sam namjerno ostavio za kraj. Razlog zbog kojeg Dirk zaslužuje najdublje poštovanje osim zbog činjenice da je čudo od igrača jeste njegov odonos prema reprezentaciji i saigračima u njoj. Sve ove godine Nowitzki je bez ikakve pompe nosio tim sastavljen uglavnom od igrača skromnog kvaliteta do rezultata koje realno bez njega ne bi mogli ni da sanjaju.

Sve to bez ikakve galame, bez trunke arogancije, bez "Niko me nije zvao", bez "ja ovdje ginem, a vi nemate pojma", bez posebnih zahtjeva.

Bio je najbolji strijelac EP u Turskoj, medalja je zamalo izmakla. Bio je najbolji strijelac SP u Indianapolisu, Njemačka je uzela bronzu. Bio je i na EP 2005...svi se sjećamo 2005 godine u Beogradu, zar ne?

Kako je Dirk poentirao i asisitrao za trojke Pascala Rollera u četvrtfinalnoj pobjedi nad Slovenijom, kako je sam dobio Španiju i šutirao preko Garbajose kao da neko drži stolicu pred njega. Finale nije mogao da isčupa ali bio sam jedan od 20 hiljada ljudi koji su se digli na noge i aplaudirali dok je izlazio.

Zavijek ostaju ovacije kompletne Arene. Majstori ih zaslužuju i kada nije idiličan kraj.

Što ga duže gledate postaje vam jasno da kao i njegov mentor može da igra do kada poželi jer nikada ne mora da priđe na manje od 5 metara kako bi ubacio 20 poena. Danas je blizu 26 hiljada poena u karijeri.

Nedavno je ubacio 40 New Orleansu samo trzajem zgloba. Postao je otac, nešto što je dugo želio. Postao je igrač za sva vremena. Sve ono što je Holger Geschwinder zamišljao. Možda i vise. Neka Holger poentira za kraj....

"Košarka je visoka umjetnost. Kao i svaka umjetnost ona ima striktna pravila. Košarka je sport sa tri dimenzije. Košarka je kao ples. Nisam želio da stvorim šablonskog igrača. Želio sam da stvorim umjetnika, napadača. Dirk nije neko ko će držati velike govore ili skakati preko automobila. To je što je. Naporno trenira svaki dan, igra košarku na svoj način i igra je zaista dobro...."