Mala matura. Šta sve čeka decu od pitanja i ima li ko na njih da odgovori. O tome, kao gost kolumnista Ivane Zarić ove nedelje piše Nataša Ristić, voditeljka TV emisije "Žene".
maturus (lat.) = zreo
E sad, ako je dete vaše, stvari se malo komplikuju, ali biće da je nedovoljno „naše" dece da bi to postalo pitanje kojim bi se nadležni u ovoj zemlji ozbiljno pozabavili.
Rekoh, ne polažemo mi, ali zašto se ne bismo, ovako u četiri oka, oprobali. Nema straha od brukanja, nemojte ništa naglas da čitate i odgovarate, sve ostaje među nama. I pre nego što se pozovete na sopstvenu struku, samo bih da podsetim: ovo su pitanja za decu koja završavaju osnovnu školu, a nekako sam sigurna da smo svi koji delimo ovaj virtuelni dijalog istu završili, tako da bi, ako je verovati prosvetnim vlastima, to moralo da bude svačije znanje.
Doduše, koliko pre neki dan ministar prosvete na televiziji reče voditeljki da mu ne postavlja pitanja koja nisu iz medicine (!?), kao da će testove rešavati multi-eksperti sa svršenim filološkim, prirodno matematičkim (smerovi čista matematika, fizika, geografija), biološkim i filozofskim fakultetom. Dakle, ne jednim, već svim tim fakultetima. Ako vam se već u ovom trenutku čini da su stvari prilično konfuzne, u redu je. Tako i treba da se osećate.
Da se vratimo testovima i pitanjima.
Matematiku ćemo ostaviti po strani zato što u njoj nema ničeg bitno novog i valjda su samo tamo dva i dva – četiri. Da se pozabavimo biologijom, u širem smislu. Sudeći po reakcijama mojih FB prijatelja, najzabavnije pitanje glasilo je:
Koja od navedenih bolesti može da se prenese upotrebom tuđeg peškira ili donjeg veša?
a) sida
b) besnilo
c) gonoreja
d) grip
Dobro, znam da vi znate, ali stavite se za trenutak u svest četrnaestogodišnjaka na početku 21.veka. Gonoreja više zvuči kao neka veganska biljčica, nego kao seksualno prenosiva, prostački rečeno polna bolest. Strašno se zalažem za očuvanje reproduktivnog i opšteg zdravlja i mnogo priče o tome u školama, ali ni moje, ni bilo koje dete u njegovom okruženju nije čulo za gonoreju. Za sidu jesu i, što se mene tiče, odgovorno ponašanje u seksualnim odnosima i osnovne mere higijene (i van pomenutih odnosa) sačuvaće ih i od gonoreje. Ono što mene plaši je napomena da na realnom testu neće biti ova već tipski slična pitanja. Znači li to da sada treba da decu učimo i žargonizmima, jer gonoreju, na primer, može da zameni-triper.
Ali da ostavimo ova ulično-škakljiva pitanja. Vratimo se nauci. Ako vas pitam: Koji od navedenih procesa koji se odvijaju na Zemlji (disanje-isparavanje-kondenzacija-transpiracija) ima suprotan smer od ostalih, nemojte ni da pokušavate. Odgovor na to pitanje nije znao ni ministar (Kažiprst, TV B92, 4.02.2013.), ali ovo biste morali da znate:
Koji od navedenih organa prima hemijske draži iz spoljašnje sredine:
a) oko
b) uho
c ) nos
d) dlaka
Naravno, uho i dlaku smo eliminisali, tačan odgovor je – nos, ali šta je sa hemijskim nadražajima poput suzavca? Zašto je oko netačan odgovor? Možda zato što sastavljači ne mare mnogo za komunikacijske veštine u kojima je razumevanje početak i kraj svega. Da je neko pomenuo mirise, možda bi bilo suviše lako, ali i sasvim jasno.
Ovako, šta je tačno cilj ovog pitanja?
Najzad, od vas apsolutno očekujem da „na prvu" znate odgovor na pitanje u kojoj se fazi mitoze odvajaju hromatide, jer kad samo pomisli koliko sam puta odvajala hromatide od osnovne škole, ne mogu ni da zamislim da neko to ne zna.
Hoćemo li dalje – istorija, pa da spekulišemo šta je Bizmark hteo da kaže određenom rečenicom ili književnost – da pogodite kako će se završiti roman (koji nije deo lektire)? Bez brige, neću vas dalje mučiti. Mislim, bez brige ako nemate osmaka u kući i ako ne strepite hoće li mu „tri dana juna" u pogrešnom pravcu usmeriti karijeru i sam život.
I šta sad? Istini za volju, ni nesrećni ministar nema širok manevarski prostor. Polaganje male mature definisano je zakonom, mada ministar nije mogao da objasni u kom članu je preciziran i treći, kombinovani test. Sam je, opet gostujući na TV, rekao da je ovo probna godina, kao da mi imamo probnu decu, pa ćemo da „štekujemo" onu pravu za bolje vreme, kao da naša deca imaju probni život, pa mogu da pritisnu pauzu na displeju, dok se odgovorni ne dogovore. Tačno je i da imamo najmanje dva Zavoda (birokratski naziv je u skladu sa onom latinskom „ime je značenje"), ali ne mogu da se otmem utisku da ljudi koji treba da vuku obrazovanje napred drže ručku „u rikvercu".
Ne bih da mislim, a sve češće mi se nameće, da pridevi poput „iskompleksirani", „zlonamerni", „neostvareni" idu baš uz one koji se, sastavljajući pitanja, silno trude da „nađu rupu" u dečjem znanju i koncetraciji, da stave klipove pod točkove, da postave zamku. Istina je i da se za eventualni treći test zna već nekoliko godina, ali da se, po starom dobrom sistemu, sve guralo pod tepih uz obavezne nelične (čitaj „neodgovorne") oblike glagola tipa „srediće se", „videće se", „rešiće se".
A neki su odavno videli, sredili i rešili. Mali Finci, koji godinama imaju najbolje rezultate na često pominjanim PISA testiranjima, do šesnaeste godine nemaju ocene. Podstiču se njihove mogućnosti, akcent nije na njihovim ograničenjima. U njihovoj prosveti plate nisu ogromne, to nije motiv, ali biti nastavnik je časno zanimanje, titula koja se sa ponosom nosi.
Tako gledajući, ova mala matura nije uzrok. Mnogo više je posledica. Svašta smo urušili i svako od nas treba da potraži zrno sopstvene odgovornosti. Od onog koje se odnosi na nama tako stran građanski aktivizam, do odgovornosti onih kojima su odlučivanja poverena.
Dakle, nemam probno dete. Nemam ni rezervni komplet živaca, a srce mi je već polovno. Verujem u znanje i visoko postavljenu lestvicu, jer samo tako se ozbiljno skače u vis. Više od toga verujem u razložnost, smisao, jasnoću, jer, ako nikome nije jasno – šta je smisao skoka u prazno? Pokušavam da ohrabrim svoje dete.
Priznajem, jadam se i prijateljima, čini mi se lakše kad podelim (hvala Bogu na društvenim mrežama). I znam da će svanuti i četvrti dan juna, Dan posle. Onda ćemo brojati „stradale", procenjivati štetu. Idu izbori i ko zna ko će nam tada o tome govoriti.
I da li će i tada biti važno šta će reći?