Doktor poljoprivrednih nauka i savetnik na čačanskom Institutu za voćarstvo, Rade Miletić izjavio je danas da se lešnik, kao vrsta voća, ne vodi u zvaničnoj statistici naše zemlje, ali se procenjuje da se gaji na oko 1000 hektara i da bi mogao da bude jedan od strateskih proizvoda Srbije u narednom periodu.

Predstavnici kompanije "Ferero", svetskog lidera u konditorskoj industriji, koji su ovih dana sa Vladom Srbije potpisali Memorandum o razumevanju prema kome će investicije te italijanske kompanije omogućiće da Srbija postane evropski centar za proizvodnju lešnika, prošle godine posetili su i Institut za voćarstvo u Čačku.

Tada je, podsetio je Miletić, razgovorano o proizvodnji lešnika u čačanskom kraju i Srbiji uopšte, a Italijani su, prvenstveno, pokazali interes za proizvodnju plodova od italijanskih sorata "tonda đentile", "tonda đentile dela lunge".

"Za njih je karakteristično da su sitnih plodova, manje mase i okruglastog jezgra. Takvi lešnici se najčešće koriste u proizvodnji čokolada i desertnih poslastica", rekao je Miletić Tanjugu, dodajući da se vrste sa krupnim plodovima koriste za lomljenje, mlevenje i proizvodnju euro-kremova.

Miletić je izrazio očekivanje da će i čačanski Institut naći svoje mesto u proizvodnji sadnica, ali i delu razvoja tehnologija kod proizvođača, prilikom buduće saradnje Srbije i Italije u proizvodnji lešnika.

Ta saradnji bi, kako je rečeno posle potpisivanja Memoranduma, trebalo da omogući da površine na kojima se proizvodi lešnik u Srbiji sa sadašnjih 1.000 hektara do 2020. godine budu povećane na više od 10.000 hektara.

"To bi značilo nove prihode za zemlju , a proizvođačima bi omogućilo unapređenje i proširenje proizvodnje lešnika koje bi rezultiralo poboljšanjem standarda", ocenio je Miletić. Leska je, objansio je, u odnosu na druge vrste voća, skromnija u tehnologiji gajenja, u delu čuvanja plodova, ali i zaštite od bolesti i štetočina.

"Ono što proizvođači moraju znati je da lešnik daje rod u drugoj i trećoj godini, ali visoke prinose tek u šestoj ili sedmoj ", ukazao je on. Jako je važno proizvođačima staviti do znanja da od sadnje do visoke rodnosti ne zaborave zasad, već da svake godine sprovode neophodne mere, koje će doprineti da se leska razvija i donese dobre prihode.

Jedan od razloga što se u Srbiji ne vodi evidencija proizvodnje ovog koštičavog voća je, smatra Miletić, taj što postoji bogata populacija šumske leske koja uspeva u dolini reka od koje su, kako ističe, nastale skoro sve aktuelne sorte koje se danas proizvode.

To su, kako kaže, uglavnom manje površine na individualnom sektoru. Institut u svom programu proizvodi najvažnije sorte leske koje su za ovdašnje područje najpogodnije i koji se plasira poljoprivrednicima.

"Insistiramo da se u promet stavljaju dvogodišnje dobro ožiljene izdanačke sadnice što je povoljno za dalju negu", savetuje Miletić.

Inače, leska predstavlja vrlo značajnu vrstu voća, čiji su plodovi cenjeni na domaćem i inostranom tržištu. Pored višestruke upotrebne vrednosti, postoji veliki raskorak izmedu stvarnih potreba naše zemlje za plodovima i stanja koje vlada u proizvodnji.

U svetu, najveći proizvodači leske su Turska sa 800.791 tona, Italija (111.841 tona), Azerbejdžan (29.194 tona), SAD (29.030 tona), Španija (24.330 tona)...

Turska snabdeva svetsko tržište plodovima leske sa oko 75,8 odsto, a vrednost oljuštenog lešnika (jezgre) na svetskom tržištu iznosi 7,8 evra po kilogramu.

U Srbiji, ne postoje statistički podaci o površinama, broju stabala, prinosima i proizvodnji leske. Procenjuje se da domaća proizvodnja iznosi od 800 do 1.000 tona i ona ne podmiruje ni pet do 10 odsto godišnjih potreba konditorske industrije naše zemlje, tako da uvozom obezbeđuje 90-95 potrebnih količina.

Poslednjih godina je primetno interesovanje proizvodača za gajenjem leske. Na osnovu realizacije sadnog materijala, u Srbiji se godišnje zasadi od 100 do 120 hektara, ali je širenje leske u velikoj meri stihijsko i neorganizovano sa nepoznanicama koje mogu da ugroze njeno uspešno gajenje.

Umereno kontinentalna klima naše zemlje pruža mogućnost za uspešno gajenje leske. Donedavno su se i pored postojanja sortnih listi, širile sorte slabijeg kvaliteta. Sa druge strane, rasadničari nisu u mogućnosti da ponude proizvodačima dovoljne količine kvalitetnog sadnog materijala, one sorte koje su u skladu sa zahtevima svetskog tržišta, objasnio je Miletić.