''Uspavljivanje bez pomoći roditelja je veoma loše za bebe'', smatra dr Darsija Navarez, profesorka psihologije na Univerzitetu Notr Dam. Ona je sprovela opsežno istraživanje tzv. odgovornog roditeljstva, koje karakteriše dojenje, često dodirivanje, igranje na otvorenom prostoru i okruženost velikim brojem roditelja.

Čak i blaga izolacija, kaže Navarezova, može izazvati stresnu reakciju i ima dugotrajan efekat na detetovu inteligenciju, razvoj socijalnih veština i opšte zdravlje, piše Yumama.

''Prekomeran stres na početku života ubija sinapse, koje se rapidno razvijaju u prvim godinama života'', istakla je Navarezova.

''To znači da se važne veze u moždanom sistemu neće razviti na pravi način.'' Kada se sinapse formiraju pravilno, one kontrolišu primitivne sisteme za preživljavanje poput besa i straha, a ukoliko se one ne razviju adekvatno, dete postaje anksiozno i depresivno.

Kako navodi Navarezova, više naučnih istraživanja koja su sproveli vodeći svetski univerziteti je dokazalo da puštanje bebe da se isplače može uništiti moždane ćelije i povećati rizik za ADHD i negativno se odraziti na socijalne veštine.

Naučnici američkog Nacionalnog zdravstvenog instituta su utvrdili da plakanje koje dugo traje u prva tri meseca života, a nije povezano s kolikama, može dovesti do nedovoljnog razvoja inteligencije, kao i do slabijeg razvoja motorike.

Suprotno ustaljenom verovanju, istraživanjedr Darsije Navarez pokazalo je da bebe koja plačem dobijaju zagrljaj od roditelja kasnije postaju agresivna, nesrećna i prezahtevna deca.