Nisu samo građani ti koji u Srbiji ne znaju šta jedu - oni ne znaju ni čime se hrane domaće životinje. Hrana za stoku u sebi sadrži olovo, arsen, živu, kadmijum i druge teške i opasne materije.
"Izmene u maksimalno dozvoljenim količinama teških metala odnose se samo na utvrđivanje vrednosti koje do 7. marta ove godine nisu bile određene", rekli su u Ministarstvu poljoprivede i zaštite životne sredine. "Pravilnikom o izmenama pravilnika o kvalitetu hrane za životinje, postignut je viši nivo zaštite zdravlja životinja i ljudi. Tako, vrednost arsena je bila dva miligrama po kilogramu i ostala je ista u hrani za životinje. U brašnu od različitih vrsta trava je četiri miligrama, a u mineralnim dopunskim smešama je bila 12 mg po kilogramu i ostala je ista. Veća vrednost dozvoljena u ovim vrstama smeša, jer su one 'dopunske' i dodavaće se u drugu hranu", dodali su. U Ministarstvu navode, da vrednost olova u hrani za životinje iznosi 10 miligrama po kilogramu, ali je dozvoljena količina u aditivima sada regulisana, i iznosi 100 miligrama po kilogramu. Ranije nije postojala granica za aditive, pa je proizvođač mogao da stavi i deset puta veću količinu. Veterinar i bivši načelnik republičke veterinarske inspekcije Miroslav Stojšić, međutim, tvrdi da su te količine visoke i opasne. "Doze tih teških metala utvrđene su u proleće, a razlog je najverovatnije taj, što su uvezli hranu sa dodacima, koja je već u sebi imali te koncentracije - priča dr Stojšić. - Sve te materije smeju samo u tragovima da se nađu, a oni su uvozom to promenili. Recimo, zeolit je bio dozvoljen do 10 miligrama u kilogramu, a sad su ga podigli na 60. To su opasne stvari. Deo mesa iz Rusije nam je vraćen upravo zbog viška olova i kadmijuma. A sve to dolazi iz stočne hrane, i Uprava za veterinu nema uopšte kontrolu, ni na farmama, ni u mešaonama, a ni u klanicama", rekao je on za "Novosti". Prema rečima dr Stojšića, kada je u pitanju hrana, mora da se strogo vodi računa, i sistem kontrole mora da bude kakav treba.