Svako ko je makar jednom bio na koncertu klasične muzike, svedok je nelagodnosti koju izaziva kašalj. Zašto nam se baš tada dešava taj "napad"?
U atmosferi u kojoj je tišina posebno važna, a njeno neometanje deo prećutnog bontona, kašljanje je češće nego igde drugde, i po pravilu, dešava se u najtišim delovima programa. Šta više, jedan usamljeni kašalj obično pokreće celu lavinu. Kašljanje je pojava koja smeta i muzičarima i publici, ugrožava akustiku, prekida tok muzike i kvari atmosferu. Zdrava odrasla osoba se zakašlje oko 16 puta u toku 24 sata, u rasponu od jednom do 34 kašlja, što znači jednom ili dva puta u toku 60 minuta. Kašljanje je učestalije u zimskom periodu, a najčešće je između 11 i 14 sati. Ako bismo se bavili statistikom, u odnosu na kapacitet dvorane Kolarca, verovatnoća da se niko ne nakašlje za vreme koncerta Filharmonije vrlo je mala, piše na sajtu Beogradske filharmonije. Istraživanja su pokazala da je kašljanje u toku koncerta češće nego igde drugde i da nije u potpunosti slučajna pojava, s obzirom na činjenicu da se intenzitet, gotovo po pravilu, pojačava u delovima koji su publici nepoznati i komplikovani. Kašljanje je češće u sporijim stavovima i tihim pasažima nego u brzim, a frekventnije je na koncertima moderne, atonalne muzike 20. veka. Što je publika brojnija, povećava se broj puta koliko svaki posetilac kašlje, a zanimljiva je i činjenica da muzičari u orkestru i/ili horu vrlo retko kašlju tokom koncerta. Psiholozi i sociolozi smatraju da su osnovni motivi za kašljanje tokom koncerta sledeći: ekspresija - namerna akcija bez cilja da nešto menja; aktivno učešće u izvođenju; (nenamerni) komentar i povratna reakcija na muziku; kršenje pravila.