Ni komedije više nisu što u bile. Ali, ovaj film je uspeo da navuče osmeh na lice našeg kolumniste Miška Bilbije. Pročitajte njegovu novu recenziju!
22 Jump Street (2014)
Režija: Fil Lord & Kristofer Miler
Uloge: Čening Tejtum, Džona Hil
Distributer: Tak
Ako mene pitate, ovo 2014. leto je, barem što se holivudskih proizvoda tiče, prilično očajno.
Okej, leto još traje i postoje šanse da se ponešto tu i popravi, ali ovo što nam je do sada servirano baš i ne liči na neku gozbu. Da nije bilo onih par Marvelovih čudesnih filmova, sezona bi bila čista katastrofa.
Kao što znamo, akcija i smeh su glavni aduti svakog leta, a ovog drugog je možda i najviše nedostajalo. Uostalom, romantična komedija je odavno preminula - zaista, ne sećam se da sam u poslednjih nekoliko godina video makar pristojan romkom - a Set Rogen i društvo ipak nisu u stanju da štancuju filmove i pokrivaju sva godišnja doba. Srećom, ponovila se 2012. i Džona Hil je ponovo stigao u velikom stilu.
Ne sam, naravno, tu je i Čening Tejtum, kao i rediteljski duo koji je stajao i iza prvog dela budućeg serijala (nadam se) nastalog prema nekada urnebesnoj TV seriji koja je u svoje vreme lansirala i jednog Džonija Depa. Ali, Džona Hil je taj koji drži konce u svojim rukama. On je, nema sumnje, pokretačka snaga ovog filma ne samo kao jedan od dva glavna lika, već i kao koscenarista, odnosno autor priče koja čini ovu sjajnu letnju komediju.
A priča je idiotska, baš kao i u slučaju prvog filma (21 Jump Street): Šmit i Dženko ponovo dobijaju identičan zadatak, da se infiltriraju u školu i pronađu ko to diluje novu drogu. Ovog puta, ipak, naši junaci ne moraju da se pretvaraju da su srednjoškolci, jer ih njihov policijski šef (Ajs Kjub) šalje na lokalni koledž. Dakle još više piva, seksa, drogiranja, vulgarnosti i ostalih sveameričkih vrednosti koje se mogu pronaći u ovakvim ustanovama i filmovima. Neko, dakle, diluje novu, WHYPHY drogu, a za vreme potrage naš ''buddy'' tim kao da je u krizi. Dženko pronalazi svoje novo ja na koledžu, dok Šmita izjeda ljubomora, dok u isto vreme doživljava romansu sa... ok, uzdržaću se od spojlovanja.No, neka niko ne brine, naši junaci su u svakom slučaju jači od svih nedaća.
Nastavci obično znače oslanjanje na istu formulu, ali i razvodnjavanje, i u ovom žanru teško dostižu konzistenciju i eksplozivnost originala, ali u ovom slučaju servirana nam je komedija koja je u najmanju ruku podjednako dobra kao i film na koji se nastavlja. A taj kvalitet "22
Jump Street" dostiže na vrlo jednostavan način - odbijajući da bude iole smislen i drugačiji od originala. "Mamurluci" su već izveli taj salto, ali rezultat je u ovom slučaju mnogo efektniji.
Sve je dakle isto, pa je tako na glavnim likovima ostalo da budu još smešniji i tu nije bilo nikakvog problema. Ni sporedni likovi koji su takođe ponovili svoje uloge nisu razočarali, ali neke nove epizode su naročito doprinele zanimljivosti. Tako, na primer, braća Lukas u ulozi Kita i Kenija Janga donose neke urnebesne momente koje je nemoguće prepričati, Dženkovi novi najbolji drugari Zuk i Ruster daju novu dimenziju stereotipu o sportskim tipovima na koledžu, dok je Mercedes (Džilijan Bel) prosto briljantna u svojoj antipatičnosti.
Ali, sve to možda i ne bi bilo dovoljno za pozitivan utisak da nije odjavne špice u kojoj kroz seriju vinjetica pratimo šta je sve moguće u narednim nastavcima. 23, 24, 25, 138 Jump Street, a umesto srednje škole i koledža smenjuju se inserti iz kuvarske škole, plesne akademije, svemira, škole letenja. Apsolutno nenadmašno, naročito kada nastupi kameo sa Setom Rogenom.
Dakle, nikako, ali nikako ne napuštajte bioskop pre odjavne špice.
Ovaj festival besmisla i smeha sam ponovo gledao sa svojom nećakinjom N. Sećate se, Amerikanka na Korčuli. Ponovo u ulozi insajdera, sveža sa koledža. O da, nerdovi su baš ovakvi, kao i "džokovi". Bratstva i sestrinstva zaista umeju da funkcionišu na način prikazan u ovom filmu. A i ja sam imao svoje trenutke, u prepoznavanju nekih referenci, na primer.
Najspektakularnija je ona kad Kvin Latifa kaže svom mužu Ajs Kjubu - "I'm straight outta Compton". Malo da i N. bude ponosna na svog ujaka i njegovo beskorisno znanje.
Zatupljujuće, nema šta, ali ima li boljeg letnjeg bioskopskog provoda od nečeg ovakvog? Sto posto ima, ali ali na 30 stepeni u hladu, smeh je ipak nenadmašan, ako mene pitate.
Ja: ****
N: ***1/2