Nikola Janković

Još jedna poučna priča: Otkud sad ta Rijeka?

Rijeka je 2011. bila klub u dugovima, koji se borio za opstanak, a danas, sa italijanskim vlasnikom, to je klub koji napada titulu i ruši rivale u Ligi Evrope. O ovom vrtoglavom usponu kluba pričali smo sa Aleksandrom Holigom.

"Puno pitaš, brate, a ja mrzim površnost", javio nam se mailom poznati fudbalski analitičar iz Hrvatske, Aleksandar Holiga, pravdajući se zbog čega mu je trebalo nekoliko dana da odgovori na naš mail sa pitanjima o padu i vrtoglavom usponu NK Rijeka.

Zapravo, problem je bio u nama, koji smo mu bezmalo poslali 20 pitanja o hitu ovogodišnje grupne faze Lige Evrope, klubu koji je ne tako davno bio na ivici egzistencije, a koji je sada kandidat za prvaka Hrvatske i najozbiljniji takmac nedodirljivom Dinamu.

Učinilo bi nam se da bismo, kao nedavno kada smo pričali sa slovenačkim kolegom Miranom Zoreom o senzaciji zvanoj NK Maribor, mogli nešto da naučimo i iz primera Rijeke, a kao idealni sagovornik nametnuo se Holiga, slobodni strelac i redovni kolumnista Tportala, magazina "FourFourTwo", Bleacher Reporta, Jutarnjeg lista, Guardijana, itd.

"Ti vidi što ćeš od toga iskoristiti, a ja sad imam bilješke od kojih ću složiti neki svoj tekst o Rijeci", dodao je.

Nekako mislimo da bi priča bila najverodostojnija ako bi ostala baš takva, kako je izgledala naša e-mail prepiska inicirana pobedom Rijeke nad Fajnordom od samo 3:0. Pa, počnimo...

MONDO: Ako je u Hrvatskoj Dinamo konstanta, koja ima uvek između 75 i 85 bodova u ligi, onda ispada da je Rijeka u sezoni 2011/12 kasnila 37 bodova, 2012/13 kasnila 24, 2013/14 kasnila 11, a sada samo šest. Kakav je Rijeka bila klub 2011. kada je imala 37 bodova zaostatka i borila se za opstanak?

HOLIGA: Bila je na dnu. Dugovala je svima, momčad je bila jako slaba, tribine većinom prazne. Klub je zapravo prisilno krenuo u preoblikovanje iz sportske udruge u sportsko trgovačko društvo jer lokalne vlasti nisu više željele plaćati profesionalni sport i opcije su bile ili privatizacija ili amaterizacija/gašenje.

MONDO: Ko je Gabrijele Volpi? Kako je on ušao u hrvatski fudbal, koji je njegov interes i dokle misliš da će biti tu? Da li on zapravo troši ili zarađuje novac ulagajući u Rijeku?

HOLIGA: Volpi je talijanski naftni magnat koji uglavnom radi u Nigeriji. On ulaže u sport preko svoje fondacije Social Sport, sa sjedištem u Nizozemskoj. Tako je prethodno već bio vlasnik vaterpolo klubova Pro Recco i riječkog Primorja, kao i nogometnog kluba Spezia te nogometne akademije u Abuji, Nigerija. Jedan od njegovih bliskih suradnika je lokalni biznismen Damir Mišković (koji upravlja dijelom Volpijevih poslova u Nigeriji) i on je Volpiju prezentirao priliku za ulaganje u Rijeku. Naravno da oni ne zarađuju novac ulaganjem u Rijeku – barem ne izravno.

Ako im takvo eksponiranje olakšava put do nekih drugih poslova, to je druga stvar. Ali vjerujem da je milijarderu poput Volpija svojevrsna društvena uloga – vraćanje duga društvu nakon što se obogatio – dovoljan motiv. On osobno sigurno ne shvaća Rijeku kao biznis, nego želi potpomagati sport preko svoje fondacije, koja u to ulaže 2% zarade Volpijevih nigerijskih tvrtki. Prema Miškovićevim riječima, to je sada godišnje oko 25 milijuna dolara. Upravni odbor Social Sporta svake godine odlučuje koliko će kome od tog iznosa dati. Imali su obvezu u tri godine ulagati po 1,8 milijuna eura, od iduće godine više neće imati tu obvezu. Koliko će nakon toga ulagati u Rijeku (i hoće li uopće), njihova je stvar.

KO JE ITALIJAN VOLPI, VLASNIK KLUBA




MONDO: Da li je tačno da je zatekao dug od oko 2 miliona evra, da je prihvatio da ga poravna i isplati dugovanja eks igračima i trenerima i da potom ulaže 1,8 miliona evra godišnje? Da li je to malo ili mnogo?

HOLIGA: Tako je, s time da je dug je bio oko 3 milijuna eura. S tim ulaganjima fondacija Social Sport postala je vlasnik 70 posto dionica kluba, ostalo pripada Gradu Rijeci i malim dioničarima. Teško je reći je li to malo ili puno. U stanju u kojem je Rijeka bila prije privatizacije nije mogla puno birati. A o ovim ulaganjima u odnosu na konkurenciju napisao sam nešto više u kasnijim odgovorima.

MONDO: Šta kažu u Rijeci, kako izgleda sarađivati sa Italijanom?

HOLIGA: Volpi se rijetko pojavljuje u Rijeci, njegova desna ruka Damir Mišković brine o svemu. On usto sada vodi i Speziju u Serie B, u kojoj na posudbi igra nekoliko igrača Rijeke, a trener je Nenad Bjelica, koji je lani uveo bečku Austriju u Ligu prvaka.

MONDO: Kakav je Rijeka klub danas, kada zaostaje šest bodova i predstavlja prvog rivala Dinamu u ligi?

HOLIGA: Klub trenutno izgleda jako dobro sređen za hrvatske uvjete. Ima dobrog trenera, kojemu je pruženo vrijeme i povjerenje, solidnu momčad kojoj se redovito isplaćuju primanja, relativno jaku podršku s tribina (5.000 na običnim utakmicama lige, 10.000 u Europi), prepoznatljiv stil igre… Klub se bori za naslov s Dinamom i pokušava nešto napraviti u Europa ligi.

Nekoliko igrača je i u širem krugu reprezentacije, iako zasad jedino Andrej Kramarić ozbiljno konkurira za prvi sastav. Rijeka ima i jaku B momčad u trećoj ligi (to je prvoligašima omogućeno od ove sezone, rezervne su momčadi prijavili Dinamo, Hajduk, Rijeka i Istra te počeli natjecanje iz treće lige), za koju igra nekoliko mladih talenata iz Volpijeve akademije u Nigeriji.

PROBLEM SA KANTRIDOM...


MONDO: Našao sam podatak da će Kantrida biti renovirana u decembru, završena u junu 2016. Da li je i to delo Italijana predsednika? Nadam se da stadion neće izgubiti svoju osobenost kada bude bio renoviran...

HOLIGA: Pitanje stadiona malo je kontroverzno, zato što je Grad Rijeka prodala pravo građenja i korištenja lokacije Rujevica (za trening kamp) i Kantrida (za stadion) tvrtki Stadion Kantrida, koja je u 100% vlasništvu Volpijevog Social Sporta. Do sada je klub ima 20-godišnji koncesiju na stadion, što je bilo i dio njegovog temeljnog kapitala – sada klub više neće polagati nikakvo pravo na stadion, nego će to biti tvrtka u kojoj ni Grad ni klub nemaju udjele. Trenutno to ne predstavlja problem, ali nije teško zamisliti scenarij po kojem bi u budućnosti mogao biti.

MONDO: Ko vodi sportske relacije u klubu, ko kupuje i prodaje? Da li tu postoji jasna podela ili se više ljudi pita i petlja? Kako je klub bez obeštećenja doveo, recimo, Argentinca Skalju?

HOLIGA: Samo jedna napomena prije odgovora… Argentinac Scaglia je misterij, taj čovjek još nijednom nije bio uopće ni u kadru Rijeke za neku utakmicu, a i sezonu ranije je odigrao ukupno 38 minuta u 2 nastupa u kolumbijskoj ligi. Nemam pojma zašto ni kako je doveden, ali očito ne konkurira za momčad i nije dobar primjer.

Za transfer politiku zadužen je sportski direktor Srećko Juričić – klupska legenda i kapetan one momčadi Rijeke koja je 1984. u Kupu Uefa na Kantridi pobijedila Real Madrid 3-1. Naravno, i predsjednik Uprave Damir Mišković. Jasno da i u Rijeci, kao i svugdje, postoji utjecaj raznih menadžera, ali to u klubu (kao ni općenito u Hrvatskoj – iako je, recimo, Hajduk ranije imao dosta sličnih problema) nije takav notorni problem, ni u takvom opsegu kao u Partizanu ili Zvezdi, barem prema onome što znam o poslovanju vaših večitih rivala.

Za potpune podatke o tome koliko je potrošeno na ovaj sastav treba pričekati financijsko izvješće za 2014, međutim, možemo reći da je na odštete za igrače koji su trenutno na rosteru potrošeno otprilike 3,5 ili 4 milijuna eura.

Naime, Rijeka je od Volpijevog ulaska u klub dovela kompletnu novu momčad – od svih igrača koji ozbiljnije konkuriraju za sastav, prije Volpija je tu bio samo Ivan Močinić, tada junior. Od Dinama i njegove filijale Lokomotive Riječani su besplatno dobili pet igrača (ne računajući Kramarića); iz Osijeka, koji je tada bio (i još uvijek jest) u jako teškoj financijskoj situaciji, uzeli su također pet igrača za ukupno manje od milijun eura, a četvorica tih danas redovito igraju u prvom sastavu. Marina Leovca doveli su iz bečke Austrije za 300.000 eura, a on se pokazao toliko dobrim da je sad pozvan i u hrvatsku reprezentaciju. Bilo je tu i dosta uvjetno rečeno promašaja, mahom igrača koji više nisu u klubu, ali profilirala se dobra momčad. Igrači koji su došli na free transfer, poput Mate Jajala ili Ermina Zeca, vjerujem da su izabrali Rijeku ponajviše zbog dobrih financijskih uvjeta.

MONDO: Koliko košta Rijekin tim u poređenju sa Dinamovim i Hajdukovim?

HOLIGA: Plaće igračima navodno su maksimalno 150.000 eura godišnje, ali premije su jako visoke u odnosu na to. Prema riječima predsjednika Uprave Miškovića, ponekad je premija za jednu utakmicu veća o mjesečne plaće igrača, čime ih se nastoji motivirati da budu najbolji kad je to najpotrebnije.

Prema financijskom izvješću za 2013., Rijeka je u prošloj kalendarskoj godini (kad je igrala Europa ligu) potrošila oko 7,3 milijuna eura, od čega čak 4 milijuna na 'naknade igračima i trenerima'. Istovremeno je zaradila 5,9 milijuna eura – dakle, poslovala je s gubitkom od 1,4 milijuna. Od tih uprihođenih 5,9, na Uefine nagrade (za Europa ligu) otpada 2,1, a na donacije (najvećim dijelom od vlasnika, nizozemske tvrtke u Volpijevu vlasništvu) 1,6. To znači da je bez Uefe i ulaganja vlasnika prihod iz svih drugih izvora (TV prava, sponzorstava, transfera, prodaje ulaznica, članarina…) bio 2,2 milijuna eura.

SAMO DINAMO NE PRIKAZUJE JAVNO SVOJE FINANSIJE



KAKO JE VEŠOVIĆ?


MONDO: Kako se snašao Marko Vešović na pozajmici iz Torina i da li je imao nekakvih problema s obzirom na to da je nekoliko godina igrao za Crvenu zvezdu?

HOLIGA: Ne. U Rijeci takvo što danas ne predstavlja baš nikakav problem. U nekim drugim klubovima vjerojatno još uvijek bi, ali ne znamo dok ne vidimo. Kad je 2005. golman Dragan Žilić potpisao za Rijeku, kao jedan od prvih Srba u HNL-u, navijači su ispočetka negodovali ali ubrzo su ga prihvatili i on je tamo baš bio faca, mislim da je dobio i državljanstvo. Kasnije je za Rijeku igrao i Radomir Đalović, također Crnogorac kao i Vešović, i također bivši igrač Zvezde, i nije imao nikakvih problema. Vešović djeluje dosta obećavajuće, ali Rijeka ima dobre igrače na bočnim pozicijama i zasad nije prvi izbor trenera. Pa, uostalom, još u 1990-ima su u HNL-u igrali bivši Zvezdaši, kao npr. Goran Jurić ili Robert Prosinečki :D

Mišković je izjavio da je proračun za ovu godinu s plasmanom u Europa ligu narastao na 9 milijuna eura. Iznosim ove cifre bez komentara, sami izvedite zaključke.

Hajduk je prošlu godinu završio otprilike na nuli, potrošivši i zaradivši oko 10,7 milijuna eura – s time da Hajduk nije igrao Europa ligu, ali ima ogromni problem duga koji su akumulirale prošle uprave (samo između 2010. i 2012. oko 11 milijuna eura gubitka), zbog čega je bio prisiljen drastično rezati troškove. Tako je Hajduk na plaće igračima godišnje potrošio 2,4 milijuna eura (u odnosu na Rijekinih 4), a još do prije nekoliko godina su pojedini njegovi igrači imali ugovore na pola milijuna eura godišnje, pa i više.

Dinamo, koji za razliku od Rijeke i Hajduka legalno nije dioničko društvo nego udruga građana, nema tako javno dostupna detaljna financijska izvješća. Paradoksalno, dok u Hajduku svi članovi imaju pravo glasa kad se bira nadzorni odbor (koji, opet, bira predsjednika), u Dinamu je to članovima onemogućeno, pa Zdravko Mamić nesmetano uzurpira vlast… Po onome što je pušteno u javnost, zagrebački je klub 2013. (godinu u kojoj nije igrao Ligu prvaka, nego Europa ligu) završio s nešto više od milijun eura gubitka – zaradivši 28,3 milijuna eura i potrošivši 29,4 milijuna.

Međutim, po iznosima koji se mogu naći na Transfermarktu, Dinamo je samo od transfera u toj godini zaradio oko 32 milijuna eura – naravno, neki od njih nisu plaćeni 'u komadu', nego na rate, ali takvi iznosi svejedno na površinu izvlače svakakva pitanja.

Dinamo u medije plasira tvrdnje o tome kako je njegov godišnji proračun sada oko 12 milijuna eura, ali to se vjerojatno odnosi samo na plaće igračima i trenerima – one su, dakle, tri puta veće nego u Rijeci, a pet puta veće nego u Hajduku. Po navodima klupskih čelnika koji su objavljeni u medijima (Transfermarktu tu nedostaju podaci za neke igrače), Dinamo je samo ovog ljeta platio oko 10 milijuna eura u odštetama za dovođenje novih igrača. Po svoj prilici će to još i narasti barem za 2,5 milijuna, jer klub želi otkupiti ugovor Angela Henriqueza (na posudbi iz Manchester Uniteda), a već se govori i o još tri-četiri nova pojačanja na zimu.


Toliko da otprilike dobijete sliku o financijskim odnosima među hrvatskim klubovima…

MONDO: Čija ideja je bio Matjaž Kek? Šta je novo doneo? Deluje da se odlično pokazao...

HOLIGA: Keka su, kao i igrače, doveli Juričić i Mišković. Pokazao se kao izvrstan trener i postao je pravi idol na Kvarneru – najpopularniji Slovenac u Hrvatskoj. Prošle sezone igrao je prilično konzervativno i reaktivno, pa se tako Rijeka – sudionik Europa lige – zadovoljavala s 27 posto posjeda i igrom na kontre protiv Hajduka , ali ove sezone se dosta okuražio.

Kek nije neki veliki taktički mag, ali je trener koji je usadio igračima taktičku disciplinu i obveznu igru u oba smjera. Kod njega rijetko igraju oni koji nisu 100 posto spremni i ne libi se nikoga ostaviti na klupi.

Kod Keka je baš uočljivo to što je po idejama tipični predstavnik 'Mariborske škole' – ova Rijeka igra dosta slično kao i Maribor, brani se u čvrstom dvostrukom bloku od po 4 igrača, naginje rasporedu 4-4-1-1, s radilicama u sredini i napadačkom tranzicijom prvenstveno preko bokova.

KRAMARIĆ PRVA ZVEZDA HRVATSKE LIGE



MONDO: Šta nedostaje klubu i ekipi da bude egal sa Dinamom (osim filijala poput Lokomotive)?

HOLIGA: Na sportskom planu trenutno joj zapravo ništa ne nedostaje. Dinamo ima veću individualnu kvalitetu, a Rijeka neusporedivo bolje balansiranu ekipu, daleko boljeg trenera i daleko bolju atmosferu, bolju igru…

Dugoročno, kroz par godina, nedostaje joj naprosto – novca, ali to govorim pod pretpostavkom da Dinamova financijska snaga ostane na ovoj razini, što nije nimalo izvjesno, zbog razloga počevši od ovoga (to je zapravo link na vest o tome da Evropska komisija istražuje finansiranje Dinama).

MONDO: Ko je glavni igrač ekipe? Da li će Rijeka moći (i želeti) da zadrži ovaj tim u januaru?

HOLIGA: Daleko najvažniji i najbolji igrač je Andrej Kramarić. On trenutno igra na takvom nivou kakav u HNL-u nismo vidjeli godinama, još od doba Eduarda i Luke Modrića. Kramarić je oduvijek bio ogromni talent – Dinamo ga je umalo upropastio, ali Kek ga je postupno digao i to je sada fantastičan igrač (već je ove sezone zabio 23 gola, a nije baš klasični centarfor!) za kojeg će se gotovo svi složiti da ima mjesta u prvih 11 reprezentacije, a traži ga nekoliko europskih klubova. Budući da mu ugovor istječe na ljeto (iako postoji opcija o produljenju na još dvije godine), gotovo sigurno će otići već u siječnju.

Svi ostali imaju otprilike isti ili sličan status, sve su to solidni igrači i nitko posebno ne odskače. Nekoga od njih Rijeka će prodati ako dobije odgovarajuću ponudu, ali ne očekujem nikakvu rasprodaju – prije još 2-3 pojačanja. Po mom mišljenju dosta je važan brazilski veznjak Moises, stvarno vrlo zanimljiv igrač.

Aleks, hvala na izdvojenom vremenu i trudu! Pratite Aleksa na Twitteru.

Povezano

Sve vesti