Miško Bilbija, kolumnista MONDA, ljubitelj je filmova i bioskopa. Zato je ono što se dešava u bioskopu "Zvezda" ovih dana njega posebno dirnulo. Miškova kolumna o tome i o filmu "Šetnja među grobovima".
Šetnja među grobovima (2014)
Režija: Skot Frenk
Uloge: Lijam Nison, Den Stivens
Distributer: Blic
Možete da budete i najredovniji posetilac beogradskih bioskopa i da gledate na desetine filmova godišnje, ali vaš najvažniji odlazak u bioskop ove 2014. godine neće podrazumevati neku od fensi dvorana smeštenih na Novom Beogradu u blještavim (trt) šoping centrima. A može i ovako da se kaže: ukoliko samo jednom godišnje odlazite u bioskop, onda je poseta bioskopu "Zvezda" ovih dana prava prilika da ispunite taj svoj bonus. Jer je okupacija "Zvezde" najvažniji bioskopski i kulturni trenutak ove godine, bez konkurencije.
I ne samo bioskopski, da dodam. Možda ova neformalna grupa građana, tzv. Organizacija, pokušava da, pre svega, Beogradu vrati njegove bioskopske sale, ali realno, ovo mora da bude samo početak nečeg mnogo većeg. Ovo mora da probudi Beograd iz letargije kosmičkih razmera, iz kulturnog i mentalnog bunila u koje je uvlači ovaj jezivi režim. Da li će se stvoriti neki novi Beograd ili će se vratiti duh onog starog, videcemo, ali ovaj sadašnji je propast, ništa drugo.
Onaj stari Beograd je "Zvezdu" voleo kao deo profilisanog programinga nekadašnjeg Beograd filma, kada su se tu prikazivali uglavnom tinejdžerski filmovi, romantične komedije i slični žanrovi.
Ovih dana Okupacija priređuje ponoćne projekcije starih filmova Romana Polanskog, premijere domaćih filmova, Žižekove dugometražne egzibicije, filmske tribine i sve ono što inače nema gde da bude prikazano ili priređeno. Retki su ti koji Holivud vole više od mene, ali jebeš ti repertoar na kojem nema alternativnog pogleda.
Zato nam je "Zvezda" neophodna kao prvi korak i zato nema izgovora za neodlaženje na ove važne projekcije. Uostalom, fenomenalno je tamo. Okej, možda je malo mračno, memljivo i hladnjikavo, ali su projekcije više nego korektne. Svuda oko vas sede ljudi koji zaista vole i filmove i bioskope i koji žele najbolje ovom gradu i zemlji. Ali sami - teško da će uspeti. Zbog vega toga, čak iako više volite pozorišta i muzeje, ove jeseni se uputite u bioskop "Zvezda". Jer se ovde rešava i njihova sudbina. Nadam se da je ovo samo prvi korak.
Takođe, nadam se da je sledeći "20. oktobar". Film koji sam gledao ove nedelje bio bi još bolji da sam ga, umesto u Delta Ušću, gledao u ovoj rupčagi, kakva je oduvek bila. Ako je "Zvezda" bila zadužena za lagane sadržaje, dupleks ispod Terazija je bio rezervisan za akciju i B-filmove.
Dakle, idealno mesto za ''Šetnju među grobovima''.
Kada sam proučavao repertoar imao sam nekoliko opcija, ali sve je palo u vodu - i ''Igre gladi'' i sve drugo - kada sam shvatio šta je u stvari ''Šetnja među grobovima''. U stvari, priznajem, na prvi pogled ime reditelja Skota Frenka mi nije mnogo značilo, a ni za Lijama Nisona nisam baš toliko mario da bih se preterano uzbudio zbog njegovog novog filma, ali bilo je dovoljno jedno ime sa špice da pojurim ka svom udobnom, fensi bioskopu. Lorens Blok.
Baš ovog leta sam u sebe nabio još dva Lorensa Bloka, dva njegova romana iz 60-ih, ali ova ekranizacija se odnosila na jedan Blokov roman iz 90-ih godina, deseti iz njegovog najpoznatijeg serijala o privatnom detektivu (bez licence) i neizlečivom alkoholičaru Metjuu Skaderu. Kažu da je Skader u stvari sam Blok, ali slavni pisac nikada nije otvoreno priznao tako nešto. Ipak, slično Skaderu, i Blok je bio redovan posetilac terapija za alkose, naročito onih koje forsiraju čuvenih 12 koraka na putu ka otrežnjenju.
Nison je u stvari sjajan kao Skader u ovoj priči u kojoj umorni detektiv pokušava da lokalnom narko dileru pomogne da pronađe kidnapere i ubice njegove žene. U normalnim okolnostima, Skader nikada ne bi pomogao ovakvom ološu, ali sa druge strane stoje dvojica psihopata čiji motivi ne biraju ni žrtve ni metode.
Pred vama je, dakle, eksplozivan krimić sa likovima koje je zaista samo Blok mogao da stvori. Noir, hard-boiled, kako hoćete, ali to je atmosfera koja vlada ovim pomalo starinskim filmom u kojem Skader tvrdoglavo pokušava da se vrati svom viskiju ili barem sastancima onih koji pokušavaju da se manu alkohola, i ta njegova upornost nije mogla da me ne podseti na pokušaje organizacije iz prvog dela ovog teksta. Prljavština sa ulica ili bioskopa, svejedno, neko to mora da počisti.
Nikakvo remek-delo ''Šetnja među grobovima''. Da, mnogo bi to bolje izgledalo da je neki Don Zigel mogao da se dohvati ovakve knjige i mnogo bi to bolje funkcionisalo da je minutaža kraća i da nije bilo one pretenciozne paralelne montaže na samom kraju (sa već pomenutih 12 koraka), ili da su dijalozi eksplozivni kao u Blokovim krimićima, ali nije bilo loše ni ovako. Priča o osveti koja se jednog trenutka praktično pretvori u horor, vozila me je do poslednjeg trenutka.
Retka zverka među današnjim holivudskim trilerima, ''Šetnja'' vrzo brzo nestaje iz multipleksa, pitanje je kako se tu i našla. I baš zato nam je i potrebna okupacija i Zvezde i svih ostalih otetih dvorana. Da možemo, dok bazamo po gradu, kao nekada, da neplanirano svratimo i u bioskop. Da se fenomenalno provedemo, čak i bez obzira na film. Zato ja večeras idem da gledam ''Stanara'', a sutra ponovo Žižeka. Ovih dana je i ''Teksaški masakr'' na repertoaru, a u ponedeljak i ''Suspiria'', jedna i jedina. Welcome to the Occupation.
Ja: ***** (za Okupaciju)
Ja: **** (za Bloka)