• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

VIŠE OD TRENERA

 Edin Avdić
Autor Edin Avdić

Čovek koji je svesno dobijao tehničku svaki put kada je imao više od pet apsolvenata u timu, koji je svetu podario najboljeg svih vremena, tiho je otišao u legendu. A, kažu da legende umiru dva puta.

Stvorio je vjerovatno najboljeg igrača svih vremena i samo to bi bilo dovoljno da se o njemu piše i priča zauvijek, a to je bio samo dio onoga što je predstavljao Dean Smith.

Veća slava teško da je mogla da zadesi skromnijeg čovjeka. Nikada nije želio pobjedu po svaku cijenu, samo je želio da prenosi znanje. Odgojio je na desetine vrhunskih igrača i trenera i bio tu za njih svaki dan kada god nešto treba, a nikada ništa nije tražio zauzvrat.

Otišao je onako kako je i došao, tiho, bez pompe. Drugačije jednostavno nije znao.

"Hoću nešto da kažem o Deanu Smithu...", ovako mi se obratio Aleksandar Džikić.

Kako da odbiješ čovjeka koji na benču gura blizu 200kg. Glomazni dvojac će u nastavku ovog teksta pokušati do dočara šta je sve čika Smith značio za košarku.

"Kouč Žile" je veliki poštovalac lika i dijela Deana Smitha. Poštovanje je skočilo do neba kada je njega i par trenera sa ovih prostora El Deano primio u svoju kancelariju i razgovarao sa njima kao sa sebi ravnima te strpljivo odgovarao na sva pitanja:

"Imam u tom trenutku 33 godine i diskutujem sa Deanom Smithom. HALO! Možeš da shvatiš moje uzbuđenje".

Dean Smith je na klupu North Caroline došao nakon sankcija NCAA i odlaska do tada slavljenog Franka Mcguirrea. McGuirre je bio čista karizma. Imao je anegdote za svako društvo ali nakon njegovog odlaska glavni ljudi za sport na UNC su tražili nekoga da radi svoj posao i da vodi košarkaški program čisto bez ikakvih maalverzacija. Izbor je pao na dotadašnjeg pomoćnika - Deana Smitha.



Izbor je također naišao na značajan otpor javnosti. Trenerski život je manje - više svuda isti. Nepriznavanje, kritike, ismijavanje... Barem je većina početaka takva. Kasnije krenu one čuvene "uvijek sam vjerovao u tebe".

"Lutka sa likom Deana Smitha je bila obješena na Chapell Hillu. Njegova druga ili treća godina na klupi. Rezultati baš i nisu bili neki, a većina navijača je od početka htjela neko zvučnije ime..."


Džile često priča ovu priču kada se pomene Smith i ona jasno pokazuje da nijedna sredina nije posebno drugačija prema trenerima. Kada krenu rezultati onda se odjednom stvore oni koji su "pružali podršku otpočetka..."

Dean Smith je košarku igrao pod vodstvom jednog od izumitelja ove igre, legendarnog trenera Kansasa Phoga Allena tako da je od početka imao gdje da uči ovu igru. Ono što je Dean na kraju dana i najbolje radio u životu - učio druge kako se igra košarka. John Wooden koji je za sebe uvijek mogao da kaže da je najbolji trener svih vremena i malo ko bi našao argument za suprotno je to bez pogovora priznavao:

"Najbolji učitelj košarke ikada je Dean Smith. Tačka".

Ne samo košarke. Sa medijma je uglavnom bio tih, bez nekih spektakularnih izjava.

"Govorim ono što mislim. Samo ne govorim sve što mislim".

Na terenu se držao džentlmenski, ali kada je trebalo da se uradi nešto, nešto od društvenog i socijalnog značaja, Dean Smith je to radio bez puno filozofiranja i praznih govora.

"Kada sam bio dječak u Kansasu samnom u srednjoj školi je američki fudbal igrao jedan drug, crne boje kože. Bio je izuzetno dobar i u fudbalu i u košarci ali košarku nije igrao u našoj ekipi. Moj otac je bio drug sa direktorom škole i ja sam otišao da ga pitam za taj slučaj. On mi je rekao da bi nastao problem na plesnom druženju nakon škole te da zato ne može da igra u našoj ekipi. Ja sam rekao aha i izašao. Kako sam bio glup".



Osoba koja je stvorila rasnu jednakost u Chapell Hillu je bio upravo Dean Smith. Prvi crni sportista kojem je univerzitet North Carolina dao sportsku stipendiju i kojeg je Dean Smith u inat rasistima vodio na mjesta gdje crnci nisu smjeli da jedu i naravno obojica bi bili usluženi. Tako je krenulo.

"Meni je teško da pobrojim sve zbog čega je taj čovjek legenda", kaže Džile.

"Jedna stvar o kojoj uvijek razmišljam je da samo najveći ostavljaju iza sebe velike igrače i velike trenere koje slijede njihov put i njihovu osnovnu filozofiju. To mogu samo najveći".

Posebno u trenerskom poslu. Ostaviti iza sebe trenersku lozu nije lak poduhvat. Bilo je mnogo velikih trenera u košarci ali značajan broj njih je bio vrlo škrt na prenošenju znanja. Za pomoćnike su uglavnom uzimali klimoglavce i poslušnike koji su bili tu da masiraju njihov ego ili rade one dosadne, sporedne stvari.

Smith je trenerskom poslu naučio Larry Browna, Gregga Popovicha, Georgea Karla, Roya Williamsa, Douga Moea, Billya Cunnighama da pomenemo samo one najvažnije...

"Čovjek je uveo zahvalnicu za asistenciju u košarku. Znaš ono upiranje prstom ka saigraču nakon koša, njegov izum. Sekundarni kontranapad, njegov izum. Analitka u košarci, prosječan broj poena po svakom napadu, nešto što danas zovemo naprednom statistikom. Smith je to radio prije 40 godina. Sam. Prvi je mijenjao odbrane, dvije tri vrste u svakoj utakmici. Uveo pasing gejm kao sistem napada. Protok lopte i igrača bez puno driblinga i davljenja. Sve je to on osmislio".



I sve je znao da prenese igračima i pomoćnicima. I sve ih je poštovao i tražio da oni poštuju njega, igru i boju na dresu za koji igraju. Ako zakasniš na timski ručak El Deano ti ne kaže ništa ali onda na kllupi tokom utakmice sjediš onoliko koliko si zakasnio pa taman se igralo finale. Ako ti ocjene nisu dobre opet ideš na klupu i ne mičeš s nje dok se ocjene ne poboljšaju u suprotnom svi znaju gdje su vrata.

Čak 96 odsto Deanovih igrača je diplomiralo. Kada igrači četvrte godine igraju zadnju tekmu pred domaćim navijačima, onda su oni startna petorka bez obzira na kvalitet i bez obizra koliko ih ima. Ako su šestorica, Dean će ih izvesti svih šest i dobiti tehničku na početku. I ovaj potez su ostali koledž treneri pokupili od Deana Smitha.

"Samo je Dean Smith mogao da spusti Michaela Jordana ispod 20 po utakmici".

Smith je bio vjerovatno najuticanija osoba u Jordanovom životu, računajući i tatu. Jednostavno Michael se plašio samo dvije osobe, svoje bivše supruge Juanite i Deana Smitha. Ljubav je bila očita iz svakog pokreta. Samo je pred Deanom Smithom najveći stajao pognute glave i pažljivo slušao. Čekao da El Deano povuče dim svoje cigare i otpije gutljaj svog omiljenog viskija.

Jednom prilikom Jordan je kasnio na egizibicionu utakmicu i parking je bio pun. Slobodno je bilo samo parking mjesto za invalidna lica. Jedan od Michaelovih najboljih drugova Fred Whitfiled koji je bio s njim u autu je rekao:

"Mike, parkiraj ga ovdje počeće utakmica, kakve veze ima?"

Jordan je odgovorio:

"Nema šanse. Ako Dean sazna da sam parkirao na mjestu za invalide gotov sam. Neću živ ostati od njegovih kritika".

Snaga nemoći je bilo djelo koje je Dean Smith redovno čitao i iz kojeg je načuio da većinu stvari u životu ne možeš da kontrolišeš, pogotvo ne pobjede i poraze. Čitajući "snagu nemoći" Smith je naučio i sebe i svoje igrače da žive u trenutku i da se ne obaziru na prošlost ni budućnost. Naučio je da živi sa pobjedama i porazima i da ih tretira kao proces učenja i sazrijevanja. Ništa više.

"Ne spremajte utakmicu kao pitanje života i smrti jer ćete da umrete puno puta".



Kažu da veliki ljudi umiru dva puta. Jednom kao veliki i jednom kao ljudi. Dean Smith se od trenerskog poziv oprostio iznenada i bez halabuke. Nakon 36 godina na klupi nebeskoplave boje Caroline, Smith je otišao u penziju.

Nije bilo predomišljanja ni posebno organizovanih oproštaja. Odlučio je da je kraj i to je bilo to. Njegov najbolji drug i vječni pomoćnik Bill Guthridge je preuzeo tim ali samo na kratko. Bill i Dean su se družili čitav život. Bill je tokom tri decenije pored Smitha dobio desetine ponuda da preuzme mjesto glavnog trenera na drugim mjestima i odbio je svaku. Jednom se čak vratio sa aerodroma. Neraskidiva veza.

Kancelarije su im bile sve do Smithove smrti vrata do vrata u podrumu dvorane koja nosi ime Dean Smith i za šta je legendarni trener jedva dao svoj pristanak.

Na kraju ga je od svih stvari izdao mozak. Demencija je prokleta stvar. Osoba koja je pamtila kao slon. Koja je posjedovala jedan od najbriljantnijih umova u košarci je počela da zaboravlja. Ljude, lica, događaje. Čovjek koji je zapamtio novinara i tekst kako nikada u životu neće biti šampion te mu odmah nakon osvajanja prve titule napisao kratko pismo sada nije mogao da se sjeti imena svoje djece.

Čovjek koji je sa osmijehom sam radio statistike za čitav tim te nakon svega otvarao pisma navijača protivničkih timova adresirana na "Trenera Nosonju, Chapell Hill" i smijao se na svoj račun više nije mogao da prepozna svog najboljeg druga Billa Guthridgea.

Nakon dvije titule NCAA šampiona, Olimpijskog zlata 1976, 11 nastupa na F4, trener koji je svijetu dao 60 NBA igrača među kojima i Najvećeg svih vremena je u nedelju sklopio oči, zauvijek.

Kažu da veliki ljudi umiru dva puta. Dean Smith za sebe nikada nije rekao da je veliki, nije bilo potrebe....

Din Smit
Izvor: YouTube

Komentari 38

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Niki

Edine, tekstovi kao i svi ostali su zaista vrhunski! Mislim da bi bilo interesantno pisati nesto o Kevinu Garnettu. Često se vode polemike oko njega i ostalih PF o tome ko je najbolji među najboljima. On svakako nije, ali zaslužuje da bude pomenut u tu ekipu po meni. Plus pomen na nejgov dirty talk može biti posebno zanimljiv i osvrt na priču da je buncao u snu razne "prljavštine".

goran

@Niki Prateci njegove tekstove dobijo sam dojam da Edin i nema bas neko misljenje o KG, tako da mislim da ces se nacekati sto se teksta o njemu tice

Cleo

Kao i uvek ...odlicno !!!

Najnovije

Kolumnisti