Stardust (2007)
Režija: Metju Von
Uloge: Čarli Koks, Kler Dejns, Mišel Fajfer, Robert De Niro
Distribucija: Taramaunt
Konačno u bioskopu ponovo sa J! Mnogo mi je nedostajao moj osmoipogodišnji bioskopski partner i jedina osoba koja svaki put, bez pogovora, pristaje da ide sa mnom na film i ne pitajući šta ima na repertoaru. Jedino je imala primedbu na salu koju sam bio prisiljen da izaberem – Dom sindikata. Rekao sam joj da ništa ne brine, da sam proverio telefonom i da se film prikazuje u II sali, onoj strmoj ali vrlo pristojnoj. ''Ali tata...'', počela je, ali sam je odmah prekinuo: ''Garantujem ti, biće sasvim okej, tamo sam odgledao mali milion filmova i uvek je sve bilo kako treba.''
Kakva greška. Uostalom, ko mi je kriv? Činjenica da se radi o zdanju u kojem sam samo ove godine uspeo da se iznerviram nebrojeno puta ne samo za vreme filmskih projekcija, već sam tu bio u prilici da u poslednjih nekoliko meseci odgledam i verovatno najgori (Bebel Žilberto) i najdosadniji (Silvijan) koncert u životu, nije mi bila dovoljna, ali, konačno, nisam imao ni izbora. Nakon napornih časova i kontrolnog iz matematike, to je bio jedini termin koji nam je odgovarao da odgledamo ''Zvezdanu prašinu'', najnoviju fantaziju koja nam je stigla na repertoar.
Ja sam bio potpuno spreman za projekciju. Istina, istoimeni roman Nila Gejmena sam pročitao još davno, toliko davno da sam skoro zaboravio o čemu se tu radi, ali sam se zato vrlo dobro sećao da sam bio jako zadovoljan ovim romanom koji sam, ako me pamćenje ne vara, kupio onog dana kada je i izašao u jednoj londonskoj knjižari – praktično sam presreo momke koji su raspakivali kutije sa novim knjigama i opčinjen plenom i uopšte tim događajem, roman slistio od korice do korice već iste večeri. Inače sam se pripremao da J. upoznam sa Gejmenom već neko vreme, ali nikako nisam uspevao da pronađem polazišnu tačku: za Sendmena i njegove sestre mi je bilo prerano i prekomplikovano, a njegove dečje knjige kao što su Koralina ili Vukovi u zidovima su mi još uvek bilo preterano 'scary' za nju. I baš kada sam se spremao da joj pripremim Nikadođiju za gledanje (da, ponosni sam vlasnik tog BBC serijala na DVD-u), nekako nenajavljena je stigla Zvezdana prašina. Bolje nije moglo da se poklopi.
Neću mnogo da smaram o II dvorani Doma sindikata, jedino ću da kažem da, između ostalog, nikad nisam bio na mestu na kojem ima manje mesta za noge. Nisam neki džin, ali i patuljcima bi ovde bilo neudobno. Uostalom, i J. se mučila i menjala stolice, na kraju smo se oboje nekako skrasili. Skandal od bioskopa.
Malo me je plašila Zvezdana prašina – em me je nervirala ta poplava 'magijskih' filmova nastala kao posledica planetarnog uspeha Gospodara prstenova i Harija Potera (samo u najavama smo videli razne Beovulfe i Zlatne kompase i Dark is Rising spektakle sa čarobnjacima, zmajevima i sl. stvorenjima), em sam bio skeptičan prema Robertu de Niru i Mišel Fajfer kao najjačim imenima na špici. Opet greška. Znam da je jeres, ali Robert Bre Niro (kako voli da ga lokalna žuta štampa naziva zbog svojih navodnih veza sa Srbijom) je bio apsolutno spektakularan u ulozi gej pirata i lovca na munje (i to bez mnogo kreveljenja), a Mišel Fajfer možda i najbolja veštica koju sam video na platnu. Uostalom u filmu ovakvog naslova i ovakve tematike, zvezde i treba da sijaju. Jedino je Tristan bio malo kilav, ali krenimo od početka.
Tristan živi u malom selu pod imenom Zid, koje je okruženo pravim zidom koji normalan svet odvaja od onog magijskog u kojem žive veštice, čarobnjaci, zli kraljevi i uopšte sva ta neverovatna družina iz Gejmenove mašte. Tristan je ludo zaljubljen u Viktoriju, toliko zaljubljen da joj obećava zvezdu padalicu na dar. U potrazi za zvezdom, on preskače zid i kreće u avanturu koja će završiti onako kako se sve bajke i završavaju, uz medovinu i srećan život.
Nekako, sve je bilo idealno – i specijalni efekti i likovi, i zapleti i raspleti, i akcija i romansa, i čarobna Kler Dejns. J. je bila oduševljena 97-godišnjim čuvarem zida, a ja Rikijem Gervejsom i kapetanom Šekspirom. Njoj je najuzbudljivija bila opšta trka na kraju filma (odgledala stojeći), meni borba sa vešticama.
J. je bila facinirana magičnim predmetima (vavilonskom svećom, tobolcem za munje i veštičjim užetom), a ja iznenađen humorom. Kada sam joj nekako (ne pitajte kako) objasnio zašto kapetan Šekspir voli da nosi ženske haljine, odmah smo usvojili kao glavnu foru ‘’muški’’ gusarski pozdrav: ARRR, uz stisnute i podignute pesnice.
Okej, sad već nikom ništa nije jasno, ali je, nadam se, dovoljno intrigantno: požurite u bioskope, bolju bajku nećete naći ove godine.
Ocene:
Ja: ****
J: *****
Miško
[email protected]
Režija: Metju Von
Uloge: Čarli Koks, Kler Dejns, Mišel Fajfer, Robert De Niro
Distribucija: Taramaunt
Konačno u bioskopu ponovo sa J! Mnogo mi je nedostajao moj osmoipogodišnji bioskopski partner i jedina osoba koja svaki put, bez pogovora, pristaje da ide sa mnom na film i ne pitajući šta ima na repertoaru. Jedino je imala primedbu na salu koju sam bio prisiljen da izaberem – Dom sindikata. Rekao sam joj da ništa ne brine, da sam proverio telefonom i da se film prikazuje u II sali, onoj strmoj ali vrlo pristojnoj. ''Ali tata...'', počela je, ali sam je odmah prekinuo: ''Garantujem ti, biće sasvim okej, tamo sam odgledao mali milion filmova i uvek je sve bilo kako treba.''
Kakva greška. Uostalom, ko mi je kriv? Činjenica da se radi o zdanju u kojem sam samo ove godine uspeo da se iznerviram nebrojeno puta ne samo za vreme filmskih projekcija, već sam tu bio u prilici da u poslednjih nekoliko meseci odgledam i verovatno najgori (Bebel Žilberto) i najdosadniji (Silvijan) koncert u životu, nije mi bila dovoljna, ali, konačno, nisam imao ni izbora. Nakon napornih časova i kontrolnog iz matematike, to je bio jedini termin koji nam je odgovarao da odgledamo ''Zvezdanu prašinu'', najnoviju fantaziju koja nam je stigla na repertoar.
Ja sam bio potpuno spreman za projekciju. Istina, istoimeni roman Nila Gejmena sam pročitao još davno, toliko davno da sam skoro zaboravio o čemu se tu radi, ali sam se zato vrlo dobro sećao da sam bio jako zadovoljan ovim romanom koji sam, ako me pamćenje ne vara, kupio onog dana kada je i izašao u jednoj londonskoj knjižari – praktično sam presreo momke koji su raspakivali kutije sa novim knjigama i opčinjen plenom i uopšte tim događajem, roman slistio od korice do korice već iste večeri. Inače sam se pripremao da J. upoznam sa Gejmenom već neko vreme, ali nikako nisam uspevao da pronađem polazišnu tačku: za Sendmena i njegove sestre mi je bilo prerano i prekomplikovano, a njegove dečje knjige kao što su Koralina ili Vukovi u zidovima su mi još uvek bilo preterano 'scary' za nju. I baš kada sam se spremao da joj pripremim Nikadođiju za gledanje (da, ponosni sam vlasnik tog BBC serijala na DVD-u), nekako nenajavljena je stigla Zvezdana prašina. Bolje nije moglo da se poklopi.
Neću mnogo da smaram o II dvorani Doma sindikata, jedino ću da kažem da, između ostalog, nikad nisam bio na mestu na kojem ima manje mesta za noge. Nisam neki džin, ali i patuljcima bi ovde bilo neudobno. Uostalom, i J. se mučila i menjala stolice, na kraju smo se oboje nekako skrasili. Skandal od bioskopa.
Malo me je plašila Zvezdana prašina – em me je nervirala ta poplava 'magijskih' filmova nastala kao posledica planetarnog uspeha Gospodara prstenova i Harija Potera (samo u najavama smo videli razne Beovulfe i Zlatne kompase i Dark is Rising spektakle sa čarobnjacima, zmajevima i sl. stvorenjima), em sam bio skeptičan prema Robertu de Niru i Mišel Fajfer kao najjačim imenima na špici. Opet greška. Znam da je jeres, ali Robert Bre Niro (kako voli da ga lokalna žuta štampa naziva zbog svojih navodnih veza sa Srbijom) je bio apsolutno spektakularan u ulozi gej pirata i lovca na munje (i to bez mnogo kreveljenja), a Mišel Fajfer možda i najbolja veštica koju sam video na platnu. Uostalom u filmu ovakvog naslova i ovakve tematike, zvezde i treba da sijaju. Jedino je Tristan bio malo kilav, ali krenimo od početka.
Tristan živi u malom selu pod imenom Zid, koje je okruženo pravim zidom koji normalan svet odvaja od onog magijskog u kojem žive veštice, čarobnjaci, zli kraljevi i uopšte sva ta neverovatna družina iz Gejmenove mašte. Tristan je ludo zaljubljen u Viktoriju, toliko zaljubljen da joj obećava zvezdu padalicu na dar. U potrazi za zvezdom, on preskače zid i kreće u avanturu koja će završiti onako kako se sve bajke i završavaju, uz medovinu i srećan život.
Nekako, sve je bilo idealno – i specijalni efekti i likovi, i zapleti i raspleti, i akcija i romansa, i čarobna Kler Dejns. J. je bila oduševljena 97-godišnjim čuvarem zida, a ja Rikijem Gervejsom i kapetanom Šekspirom. Njoj je najuzbudljivija bila opšta trka na kraju filma (odgledala stojeći), meni borba sa vešticama.
J. je bila facinirana magičnim predmetima (vavilonskom svećom, tobolcem za munje i veštičjim užetom), a ja iznenađen humorom. Kada sam joj nekako (ne pitajte kako) objasnio zašto kapetan Šekspir voli da nosi ženske haljine, odmah smo usvojili kao glavnu foru ‘’muški’’ gusarski pozdrav: ARRR, uz stisnute i podignute pesnice.
Okej, sad već nikom ništa nije jasno, ali je, nadam se, dovoljno intrigantno: požurite u bioskope, bolju bajku nećete naći ove godine.
Ocene:
Ja: ****
J: *****
Miško
[email protected]