Kolumnista MONDA Edin Avdić prisetio se početaka Krisa Vebera, momka koji je nagoveštavao da će biti čudo. Pročitajte zanimljive detalje iz njegovog ranog života.
Final Four NCAA se igra ove subote u Indianapolisu. U čast turnira koji je još jednom ponudio dramatične završnice red je da se prisjetimo momka koji je sa četiri druga okrenuo koledž košarku naglavačke.
Chris Webber je spojio MTV i košarku, predugi šorc i crne čarape te pozvao time-out kojeg nije bilo. Trebalo je da bude biti jedan od najboljih u istoriji NBA ali je ipak ostao za korak kratak. Dobri dečko koji je želio da bude buntovnik, pa kriminalac, pa reper. Najtalentovaniji igrač modernog doba koji taj talent nikada nije realizovao do kraja.
"Unglaublih vas man trift!! Kriz Veba! Traum!!"... Frank Bušman sa njemačkog DSF-a je padao u trans na poteze Chrisa Webbera u njegovoj prvoj godini. Golden State Warriorsi. Tim Hardaway, Latrell Sprewell, pivski stomak i nepogrješiva ruka Chrisa Mullina i dječak od 20 godina sa šakama kao kutije od cipela. Prirodno jak, izuzetno brz i okretan sa pregledom igre beka. Zakucavao je bez milosti. Protivnički centri nisu mogli dovoljno brzo da se sklone iz kadra. Trebalo je da bude karta za spas Golden Statea ali nije htio da igra po notama Dona Nelsona. Donnie ga je koristio kao centra, on je želio da igra svoju prirodnu poziciju - krlni centar. Svađe su krenule. Poslat je u Washington. Tamo se ponovo ujedinio sa svojim drugom Juwanom Howardom. Žene nisu mogle da ga se nagledaju. Posjeta na utakmicama Bulletsa se udvostručila što se žena tiče. Imao je zarazan osmjeh... Priču o Sacramentu znate...To je bila posljednja šansa za konačnu slavu ali preko Lakersa nisu mogli...
Chris Webber je bio jedan od onih koji su od osnovne škole bili predodređeni za NBA. O njegovom talentu se pričalo još dok je bio osnovac. TV stanica u Detroitu je napravila priču o Chrisu Webberu, najboljem mladom igraču kada je ovaj bio šesti razred osnovne škole. Već tada je bio za glavu viši od svih vršnjaka. Ne samo viši. Krupniji. Webber nikada nije bio mršavo dijete. Jeo je kao mećava, pokušao je kao beba da zagrize i košarkašku loptu. Nije uspio ali je nastavio da se igra sa njom već sa 13 mjeseci.
Tata Mayce je radio u fabrici automobila. Gdje drugo Afroamerikanac može pošteno da radi u Detroitu. Webber nije rastao u razorenom domu. Mama i tata su imali petoro djece ali se red znao svakog dana. Chris je u kasnijim godinama često pričao kako je mama Doris imala svakog dana termin za "potpunu tišinu" kada se nije smjela puštati muzika, niti gledati TV. To je bio period od sat vremena kada su djeca morala da čitaju knjige i razmišljaju.
Doris je kao srednjoškolka često prolazila pored Detroit Country Day srednje škole i gledala savršeni travnjak i besprijekorno čistu zgradu te maštala da tamo uči. Kada već ona nije uspjela, tamo će ići njen sin. Webberovi nisu imali novac za takvu školu, ali je Chris bio toliko dobar u košarci od malih nogu da ga je svaka škola čekala raširenih ruku. Tako je završio u školi gdje djeca na časove dolaze u Audiju ili BMW-u. On sa šivenom odjećom i patikama dva broja manjim je slušao priče o ljetovanjima na Bahamima, Havajima i Azurnoj obali. Gledao je kako njegova drugarica iz klupe plačući utrčava u učionicu i saopštava kako joj je ukraden auto sa parkinga. Pola sata kasnije dok su zvali policiju, na istom mjestu se pojavio novi Mercedes sa roze leptir mašnom na krovu. Rođendanski poklon.
Chris je mrzio Country Day. Iz dna duše. Ali je od malena bio odgovoran i poslušan. Tata Mayce je poslije kada je Webber postao NBA zvijezda pričao o danima kada je Chris, sam, bez da mu iko to kaže hranio svoju mlađu braću i sestre kikiriki puterom sa kašike kako plačem ne bi probudili mamu koja je zbog obaveza morala da odspava malo svakog popodneva. Webberu se okretao želudac svake jeseni kada je morao da ide u Country Day ali nije bilo govora da razočara roditelje i odustane. Ljeta je provodio na terenu čuvene detroitske St. Cecilie gdje se igrala najbolja košarka u gradu. Dolazili su Steve Smith, Derrick Coleman. Dolazili su ponekada Vinne Johnson i Isiah Thomas. A svaki dan su tamo boravili Voshon Lenard, Chris Webber i njegov novi najbolji drug Jalen Rose.
Kada je došlo vrijeme da Chris izabere gdje će na koledž, u kući Webberovih više nije bilo mira. Telefon je zvonio 200 puta dnevno. Njihov broj je bio u telefonskom imeniku jer Dorisin tata bio star i bolestan pa su plašili da će zaboraviti koji broj da pozove ako ga promjene. Zvonjava telefona je postala nešto sa čime su Webberovi počeli da žive svaki dan.
Ponude? Danas univerziteti nude milione za talentovanu djecu. Ako možete da spojite dvojicu, trojicu u paketu, to se plaća par miliona za roditelje plus bogata nagrada za čiku koji uspije da ih nagovori da dođu na isti koledž. U vrijeme kada je Webber dolazio na koledž vrijednost novca je bila veća. Davano je 40, 50, 60 hiljada dolara keša, automobili. Brkati tata Mayce je sve odbijao. Neki tip mu je u jednom trenutku ponudio 150 hiljada dolara keša, automobil, posao za njega i ženu te kuću ako Chris Webber zaigra za Misissippi State. Mayce je i to odbio.
Webber je na Michigan otišao zbog Jalena Rosea. Rose je bio sve ono što je Chris želio da bude. Otresit, drzak, slobodan. Nije polagao račune nikome. Nije imao ograničen izlazak, mada je Jalenova mama bila opasnija od Chrisove tj. udarala je jače. Jalen Rose je bio sin Jimmya Walkera, bivšeg NBA igrača kojeg nikada nije upoznao.
Prvi je za Michigan pristanak dao Juwan Howard, zatim Jimmy King pa Ray Jackson. Trener iz Detroita Perry Watson je završio posao oko dovođenja Jalena Rosea, a kada je Rose odlučio da dođe na Michigan jedan telefonski poziv je bio dovoljan da i Chris da svoj pristanak. Pet fantastičnih je stvoreno, a Perry Watson je dobio posao pomoćnog trenera u stručnom štabu Stevea "privremenog" Fishera. Jedini pravi rival Michiganu je bio Michigan State. Webber se dugo lomio jer je njegov idol Magic Johnson igrao za Spartanse.
Michigan sa Webberom je doveo koledž košarku do ludila. Pet igrača prve godine, svi zajedno u petorci. Obrijane glave, provokacije, potezi za špice. U brbljanju i provakcijama je prednjačio Jalen Rose. U potezima Chris Webber. Michigan je obožavao da na gostovanjima odigra odmah na početku akciju za Alley-oop Chrisa Webbera. Rose bi bacio lob-pas a odnekud bi izronila ogromna Webberova šaka i smrvila loptu kroz obruč. Muk u dvorani.
"Naprijed plavi!" je bio pozdrav igrača prije dolaska Jalena Rosea. Rose ljubitelj gangsterskog repa je odmah želio da to promjeni i naravno dobio podršku svojih vršnjaka. Nakon par dana razmišljanja... rođen je novi pozdrav. Igrači se okupe u krug, Rose zagalami: "Daj ruke!, 1,2,3... NEKA VISE M...!". Da. To je bio pozdrav sezone.
Većina novinara i komentatora te dobar broj trenera je konstantno kritikovao mlade igrače Michigana. Šortsevi su bili predugi (pred početak te sezone čovjek zadužen za nabavljanje opreme je naručio šortseve duže 10 cm od regularnih), previše je bilo provokacija, mladi igrači su bili drski, gledali su ružno protivnike nakon zakucavanja itd.
Dosta čelnih ljudi iz NCAA je također smatralo ove stvari nedopustivim. Ono što im nije smetalo je bio novac koji se slivao u njihove džepove. Dresovi Chrisa Webbera su bili prodavani po 150 dolara. Bilo ih je gotovo pa nemoguće kupiti jer su nestajali u jednom danu kada dođu do prodavnica u Michiganu. Webberov udio u tome je bio čista nula. Opremu Michigana su nosila djeca širom Amerike "Fab five" su bili njihovi idoli. Novac koji je NCAA te dvije godine pospremio u svoje džepove prodajući košarkašku opremu sa logom Michigana je i dan-danas rekordan. Stotine miliona dolara. Istovremeno je sijeda gerijatrija na televiziji pričala o pogubnom uticaju takvog ponašanja na mlade ljude. U pauzama od zabrinutosti su brojali milione.
Najveći rival Michigana te prve godine je bez ikakve dileme bio Duke. Rivalstvo koje je podijelilo Ameriku. Po rasnoj osnovi. Laettner protiv Webbera, Hurley protiv Rosea. Grant Hill nasukan negdje u sredini. Crnac koji nije dovoljno crn... "Čiča Toma". Najveća želja Webbera te prve godine je bila da uništi Christiana Laettnera na velikoj sceni. Za titulu. Sreli su se u finalu. Minneapolis je bio domaćin F4. Dječaci iz Michigana su na putu do finala sredili Temple velikog Johna Chaneya. Zatim je pala Oklahoma State. U regionalnom finalu Ohio State i njihov najbolji igrač Jimmy Jackson. U polufinalu Nick Van Exel i Cinncinati. U Finalu je čekao branilac naslova, trn u oku - Duke. Webber se raspao u toj utakmici. Michigan je vodio nakon prvog poluvremena. Laettner je imao sedam izgubljenih lopti. U drugom dijelu se Laettner raspucao, a Duke je osvojio svoju drugu uzastopnu titulu sa 20 razlike. Webber je plakao u kamere i psovao kamermane. Obećao je da će se vratiti i osvetiti poraz u finalu...
Tokom ljeta je bio dio tima odabranih koledž igrača koji su sparingovali protiv orginalnog Dream Teama u Kaliforniji. Webbera su žene toliko saijetale tokom tog perioda da mu je Magic Johnson u jednom trenutku rekao: "Mali, nisi loš...".
Webber je gutao svaku riječ svog idola. Na treninzima je stigla i konačna potvrda da pripada. Nosio se sa Maloneom, Barkleyem, Robinsonom i Ewingom. Već tada je Karl Malone u šali izjavio: "Dečko je izuzetno jak za svoje godine. Javite mi kada će u NBA da odem u penziju". Webber se najviše prepucavao sa Larry Birdom koji je volio da se zeza sa koledž igračima. Čak je u jednom trenutku počeo da provocira i svog idola Magica. Johnson je imao spreman odgovor: "Gdje je Bobby Hurley? Bobby pokaži Chrisu kako izgleda šampionski prsten. Koliko ih imaš? Dva? Ja ih imam pet. Sin ovdje - nula!".
Druga godina je bila živa muka za sve oko programa. Počele su istrage oko načina na koji su neki igrači zavrišili u timu Stevea Fishera. Igrači nisu osjećali te vrste pritisaka ali je većina između sebe pričala kako druga godina ni izbilza nije bila radosna kao prva. Kako je sve sada bilo kao obaveza, kao posao. Na ogromne šortseve u drugoj godini su da razbiju monotoniju dodali i crne čarape. Njih je u tim ubacio Ray Jackson. Crne čarape su nosili samo Howard, Webber, Rose, Jackson i King. Ostali standarne bijele.
Michigan se dokotrljao do NCAA turnira i naredne godine. Riješeni da ovaj put osvoje titulu zamalo su zapeli u drugom krugu protiv UCLA. 19 poena zaostatka. Nekako su se vratili i onda je Webber poznat po nestajanju u kritičnim trenucima ugurao loptu u koš za odlučujuće poene. Nakon UCLA sredili su i George Washington pa ponovo Temple gdje je john Chaney, uvijek spreman za svađu osuo paljbu po Fisheru i njegovim igračima nakon utakmice.
Final Four 1993. se odigrao u New Orleansu. Ko nije bio u New Orleansu nikada ne može da shvati ludilo koje nudi taj trošni grad. Siromaštvo je na svakom ćošku ali i provod. Na Burbon stritu uredno vidite strptizetu koja prelazi ulicu dok joj iz haltera vire dolari. Drogiranog tipa koji se valja u ćošku ili djevojku koja za plastičnu ogrlicu pokazuje grudi. New Orleans je postao mjesto je gdje je Webber napravio gaf koji ga je pratio do kraja života. Michigan je bio favorit u finalu protiv North Caroline ali gubili su pet razlike minut do kraja. Webbber ih je dovukao do poena zaostatka nakon ofanzivnog skoka i koša. Skočio je u odbrani nakon faula i promašenog slobodnog bacanja i krenuo prema naprijed. Sudije su mu kada je stao sa loptom u rukama oprostile očigledne korake. Webber se uspaničio i tražio time-out. Michigan ih više nije imao. Tehnička. Kraj. Chris Webber se od koledža oprostio bez titule.
Grupa igrača koja je punila novine, časopise i tv emisije nije uspjela da osvoji naslov prvaka. Webber je toga ljeta izabran kao prvi na draftu. Uzeo je novac. Da budemo precizni - 180 miliona. Prije nego je zaigrao i minut dobio je milion za korištenje prava na njegove fotografije. Kupio je ocu kuću i kola. Majci skupu ogrilcu. Nakon toga je otišao u Portland, sjedište Nikea da počnu dogovore oko saradnje. Nekoliko godina kasnije otkriveno je da je Webber dobio oko 300.000 dolara ispod stola od čovjeka koji ga je pratio u stopu, finansijera Eda Martina. Rezultati Michigana su brisani. Webber se pravio da ne poznaje Martina. Prestao je da komunicira i sa najboljim drugom Jalenom Roseom kriveći njega za dosta problema u koje je upao u tom periodu. U potpunosti je prestao da posjećuje univerzitet Michigan. NBA karijera mu je bila odlična ali je nedostajalo nešto. Ne samo titula.
Neki su govorili da nema igračku drskost potrebnu za najveće domete. Igrao je fenomenalno tri godine. Od 27 do 30 godine života je bio jedan od najboljih visokih igrača u NBA. Unaaprijedio je svoju najveću boljku, šut. Onda ga je povreda dotukla. Nije mogao da se prilagodi novonastaloj situaciji. Chris Webber na Michiganu je bio čudo u nastajanju. Šteta što to čudo nikada nije postao....