Kolumna Nebojše Petrovića o novom posrtanju "orlova". Zašto smo tako jadni? Pročitajte Nešinu analizu.
Poraz Srbije na startu kvalifikacija za EURO 2016!
Na startu!? Pa, šta se čudite? Zar nije kapiten Ivanović rekao da za nas ciklus ka Francuskoj počinje od Lisabona? U tom slučaju, ima logike i u Karadžićevom optimizmu da i dalje postoje realne šanse. Možda svi mi živimo u nekom drugom svetu u kojem se na fudbal gleda iz drugačijeg ugla.
Možda zato i ne možemo da shvatimo Ljajićevu izjavu iz miks zone da je Srbija odigrala dobru utakmicu!? Ili Savinu opservaciju da određeni pomaci postoje!? Portugal je pobedio i posle godinu i po dana zaseo na čelo kvalifikacione grupe. Poslednji put su bili lideri 2013. na putu ka brazilskom Mondijalu. Svega četiri meseca, koliko im je Rusija gledala u leđa. To što u svojim redovima imaju vlasnika Zlatne lopte ne svrstava ih po definiciji u red najkvalitetnijih reprezentacija na svetu. Naprotiv. Daleko su od onih koje ulivaju strah.
Imaju vrhunskog pleja na sredini terena koji je duplo korisniji za tim od CR7.
Ukoliko posmatramo površno, junak je Fabio Koentrao. Asistencija, gol i još po nešto. Dublja analiza kaže Žoao Mutinjo. Mozak Portugala. Perfektan svih 90 minuta. Klasična libela između ultra defanzivnog bloka pojačanog Tijagom i ultra ofanzivnog kvarteta napred. I to je to. Ni blizu jedne Nemačke, Argentine, Brazila, Belgije ili Holandije.
Nije sve za bacanje sa Da Luša. U tužnoj lisabonskoj noći bilo je i kratkog bljeska. Perla Nemanje Matića. "Pontape acrobatico", kažu Portugalci. Šteta što će brzo pasti u zaborav. Fudbal nije umetničko klizanje. Bitan je broj golova, a ne njihova lepota.
Srbija neoprostivo bojažljiva, bezidejna, nekonkretna. Rekao bih mlohava. U skladu sa izjavama većine igrača pre utakmice da nas i poraz u Lisabonu ostavlja u trci za baražom?! Bez žara i agresije. Bez vatre u očima i krvi u venama. Čak i prijateljske utakmice zahtevaju veću dozu drskosti. Pustili smo da nas utakmica vodi gde ona hoće, umesto da se mi uhvatimo za uzde.
Šetnja po terenu u segmentu organizacije igre i užasno spora distribucija lopte ne prolaze više ni protiv Gibraltara, a kamoli protiv reprezentacije iz TOP 10. Šta vredi preuzimanje odgovornosti, ako Matić ili Ljajić kruže oko svoje ose jer nemaju drugih rešenja u početnoj fazi akcije. Svi stoje, kao žabe na lokvanju.
Da li zaista verujete da je poraz u Lisabonu plod slučajnih okolnosti? Da je reč o lošem danu naših igrača? Ili promašenoj taktici selektora? Onda ste zreli za taj paralelni svet kome pripadaju Karadžić, Ivanović, Milošević, Ljajić... Mi već godinama tragamo za idealnim rešenjem na klupi reprezentacije. Vapimo za osobom koja bi svaku svoju vrlinu ispoljila do maksimuma, a mane gurnula pod tepih. Sa Antićem smo imali znanje i autoritet, ali nas je skupo koštala njegova sujeta. Pižonu je praksa bila adut, jer je na treningu mogao da pokaže igračima nešto što ni Mesi i Ronaldo nemaju u svom repertoaru. Problem se javljao sa teorijom zbog odsustva smisla za komunikaciju.
Mihajlović je lupao rukom o sto i zaveo red i disciplinu, ali nije bilo znanja i mudrosti da u ključnim trenucima reaguje racionalno. Shodno tome, Piksi se nametao kao logično rešenje jer ima po malo i od Antića i od Pižona i od Mihajlovića, ali su njegovi problemi sasvim druge prirode.
Čelnici saveza su šest meseci patili za Mihajlovićem i potajno se plašili stepena autoriteta koji je Drulović sposoban da nametne našim vedetama. Tu smo izgubili šest meseci. Izbor je pao na još jednog stranca, drugog od osamostaljenja.
Dik Advokat je stigao na preporuku Uefe (?!) i sa zadatkom da odvede "orlove" u Francusku. Znalo se da bi novi krah bio poguban po kompletan fudbalski pokret u Srbiji. Situacija u kojoj je haški strateg stupao na dužnost nije imala nikakve sličnosti sa onom kada je španski Mali Napoleon krenuo u svoju balkansku avanturu. Klemente je tada počinjao od nule. Na ruševinama tima koji je nastradao pred topovskim đulima Argentine, Holandije i Obale Slonovače, morao je da gradi sve iz temelja i da se nada plasmanu u Austriju i Švajcarsku. Sa druge strane, Advokat je dobio grumen zlata u ruke. Dijamant koji su Pižon i Mihajlović, uprkos svim svojim manama i trenerskim nedostacima, brušili skoro tri godine. Možda i nesvesno.
Obojica su, svako na svoj način i svako na svojoj poziciji na terenu, bili igrači vrhunske klase. Kakvi se rađaju jednom u sto godina. Kao takvi, naravno da nisu ostavili samo beskorisni pepeo iza sebe.
Na scenu je stupila generacija koja ima neslućene potencijale. O napadačkom tandemu Mitrović - Marković sanjaju i najmoćnije fudbalske sile. Vezni red je prepun igrača prefinjene tehnike i ogromnog kvaliteta poput Matića, Tadića, Jojića, Tošića, Ljajića, Đuričića, Kostića... O pozadini vrednoj stotinak miliona i golmanu koji nam je sam doneo bar 15 bodova u poslednja tri ciklusa izlišno je trošiti tekstualne karaktere.
Sve nam se otvorilo. Politika i borba za što više glasova navela je Platinija da skoro pola Evrope pošalje na završni turnir. Slično razmišlja i Blater, pa je gotovo izvesno da će se i Svetsko prvenstvo u Rusiji pretvoriti u Sajam fudbala na kojem neće biti samo totalnih neznalica.
Dakle, Advokat je imao najlakši slučaj u karijeri. I izgubio je spor. Dobio je sve na tacni, ali je izmišljao toplu vodu sa Gudeljom, Dankom Lazovićem i Stefanom Mitrovićem. Poraz u Lisabonu nije sticaj slučajnih okolnosti. On je kruna neplanskog rada sa A reprezentacijom u poslednjih nekoliko godina. Ne zbog rezultata ili loše igre.
Ćurčić nije čudotvorac da preko noći pretvori žabu u princa. Niko nema pravo da kaže kako je selektor promašio tim. Nije zvao ni Mihine "Italijane" ni Dikove "Holanđane". Igrali su najbolji koje Srbija ima i to na mestima gde su najkorisniji.
Zašto se nisu razumeli? Zašto su bili konfuzni? Zašto su delovali izgubljeno?
Zato što su odavno morali da imaju selektora na duže staze. Stručnjaka koji će ih forsirati, uigravati i uklapati. Nekoga ko veruje u svoju viziju i ima jasan cilj na horizontu. Mudrog stratega koji se bavi taktikom, analizom i psihologijom, a ne muzikom, lingvistikom i sujeverjem. Vrhunski fudbal traži igrače koji znaju sa loptom, a ne one koji pevaju himnu ili govore holandski. Kada imate na okupu najbolje koji se znaju u dušu, nebitno je čak i na kom mestu sedite u avionu. Srbiji je odavno trebao čovek sa dva mandata.
Zvao se on Siniša Mihajlović, Dik Advokat ili Radovan Ćurčić.
Željni smo spektakla. Nema nas na Evropskom prvenstvu od 2000!
Posle Antićevog buma, platili smo ceh pogrešnom izboru njegovih naslednika i pre svega lošoj strategiji po kojoj se formirala lista prioriteta. Ubio nas je prazan hod kao posledica lutanja za profilom idealnog selektora. Nije bilo nikoga da nam objasni da je to iluzija. Idealno ne postoji. Tome može samo da se teži. Sa jasnom idejom i preciznim ciljem. Bez laži i zavaravanja.
Shvatiće i Bane Ivanović da su naše kvalifikacije počele u Jermeniji. Nažalost, tu su i završene.