• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Čudesan i totalno drukčiji od drugih - Glamoč!

Izvor mondo.ba

Kamen na tri piljka, rijeka koja teče uzbrdo, najveći turski nišan, grob kneza Prijana, pećina sa sedam spavača... samo su neka od brojnih čuda i čudesa iz Glamočkog polja i Glamoča, mjesta na dva sata vožnje od Banjaluke.

"Gluvo glamočko kolo", "glamočki med", "glamočki sir" i naravno "glamočki krompir" opštepoznati su pojmovi koje se vezuju za Glamoč i Glamočko polje. Ipak, oni koji malo bolje poznaju ovo mjesto i njegovu okolinu znaju da Glamoč ima bezbroj fantastičnih i misterioznih čuda i čudesa...

Prvo veliko "čudo" Glamoča je rječica Vrba koja teče uzbrdo iz Donjeg u Gornje polje. Ipak, ovo čudo je samo prividno - Glamočani su polju sa višom nadmorskom visinom dali naziv "donje", a onome sa nižom "gornje", pa zbog toga rijeka teče iz donjeg u gornje polje.

Drugo čudo je nadgrobni spomenik - "Bašića nišan", najveći "nišan" sa turbanom u bivšoj Jugoslaviji. Spomenik Omer Begu Bašiću iz 1798. godine isklesan je iz jednog ogromnog kamenog bloka, visok je preko četiri metra, a širok oko metar. Za vrijeme iznenadnih ljetnih pljuskova ispod njegove strehe putnici namjernici znali su potražiti sklonište.



Treće, ujedno i najveće glamočko čudo, je kameni stećak, težak oko tri tone, koji stoji "na tri piljka". Niko pouzdano ne zna ko ga je postavio i zašto.

Prema jednoj od legendi, "Kamen na tri piljka" leži na ploči ispod koje su pokopani vladari drevnog grada. Narodno predanje kaže da su neki ljudi u prošlosti pokušali da podignu kamen kako bi otkrili šta je ispod, a kako je blok bio pretežak, pokušali su da ga prerežu pilom. Tada se dogodilo nešto neviđeno - iz kamena je prsnula krv, što je kod njih izazvalo ogroman strah. Pobjegli su glavom bez obzira!

"Stećak se nalazi između sela Kamen i Podgradina, na putu iz Livna prema Glamoču. Radi se o srednjevjekovnom nadgrobnom spomeniku, a najvjerovatnije je u pitanju porodična grobnica. Dimenzije, oblik, orijentacija u prostoru i položaj su statusni simboli pokojnika iz tog vremena.

Na ovom kamenom bloku vidi se i nešto što liči na trag pilanja. Po narodnom predanju kamen se kreće, a legenda kaže da je prilikom prilikom pokušaja pilanja iz njega prsnula krv ", objašnjava za MONDO geograf Siniša Šolak iz Glamoča.

Prema tvrdnjama nekih starosjedelaca, "Kamen na tri piljka" ne miruje na jednom mjestu - tokom godine on se misteriozno pomjeri par centimetara u pravcu obližnjeg groblja, da bi se naredne godine vratio na prvobitno mjesto!

Osim ovih predanja, Glamočani njeguju i priču o svom najpoznatijem knezu - Prijanu, koji je uoči dolaska Turaka u ove krajeve bio posljednji glamočki knez.

U Šumnjacima se i danas nalazi njegov grob i krstača sa tekstom na staroj ćirilici - "Se leži knez Prijan" (Ovde leži Prijan). Zbog poštovanja i sjećanja na svog Prijana, Glamočani i dan danas, kada se nekome obraćaju, kažu - "PRIJANE MOJ".

"Nad Glamočem dominira tvrđava Tabija koja je 2005. proglašena za kulturno naslijeđe od značaja za BiH. Ova tvrđava potiče još od od Ilira, a nakon njih dorađivana je od onih koji su dolazili, ponajviše od Turaka, a Austrougarska je uradila posljednje dorade", priča nam Šolak.

U blizini tvrđave nalazila se pećina na čijem mjestu je danas porodična kuća. Za ovu pećinu vezana je legenda koja kaže da su se u nju tokom progona pod Dioklecijanom sklonila sedmorica spavača. Njihova imena su uklesana u kamen - Jemliha, Mislina, Miksilina, Mernoš, Debernoš, Šadnoš i Kefeštatioš.

Jedno od znamenitosti Glamoča je i bazilika u naselju Vrba, koja potiče iz 7. vijeka i nalazi se na takozvanom "Putu soli", koji je vodio od Solina do Budimpešte, a koji su trasirali Rimljani.

Glamočka visoravan nalazi se na 950 metara nadmorske visine i smješena je između planina Šator i Staretina. Najbliži put od Banjaluke do Makarske rivijere vodi upravo preko Glamoča, koji se nalazi se na dva sata vožnje od Banjaluke, a sat i po do mora.

Kada putujete iz pravca Banjaluke u Mliništima prije Glamočkog polja dočekaće vas nevjerovatna kompozicija partizanskog voza. Glamoč je u istoriji poznat i kao mjesto pogibije narodnog heroja Ive Lole Ribara, kome je u ovom gradu posvećen i memorijalni centar.

Glamoč ima veoma surovu planinsku klimu, sa kratkim ljetima i veoma jakim zimama. Put prema Livnu ili preko Mliništa tokom zime zna biti zatvoren i po nekoliko dana. Okolina je bogata šumom i -  medvjedima.

Kada prvi put dođete u Glamoč, on će vam vjerovatno izgledati kao savršeno mjesto za snimanje novih epizoda tv serija poput Dosije X ili Twin Peaks, a jedno od "čudesa" Glamoča svakao je i aerodromska pista koja se koristi kao regularan put na ulazu u grad.



Dole krompir, gore nebo...

Došla neka gospođa na pijacu, pa od prodavača zatražila kilogram glamočkog krompira. Ovaj je ljubazno zamoli da kupi dva kilograma kako krompir ne bi sjekao na pola. Ovo je samo jedna od priča o krompiru, za koji Glamočani znaju reći da ih, za proteklih vijekova, "jedini nije izdao".

Eskimi za snijeg imaju pedeset naziva, a stanovnici Glamoča...

...za krompir imaju desetak naziva više! Za njih je krompir - kumpijer, kupijer i rišak, a u zavisnosti od kvalitete, načina upotrebe i starosti, zovu ga crljeni krompir, olandija, arap, starac, batalac, zeleni, vareni...

Glamoč se prvi put pominje još u vrijeme ilirskog plemena Delmati. Zbog dobro organizovane odbrane Rimljanima je trebalo skoro 200 godina da osvoje ovo relativno malo područje i osnuju svoj grad.

Do 14. vijeka Glamoč pripada Hrvatsko - ugarskom kraljevstvu, nakon čega ga osvaja bosanski kralj Stjepan Drugi Kotromanić. Pod osmansku vlast pada 1463. godine, a turski izvori često uz ime Glamoč navode i naziv - Belgrad.

Dolaskom Austrougarske, uz veliki broj lokalnog pravoslavnog i muslimanskog stanovništva, u grad se počinju doseljavati i katolici, najviše iz Dalmacije.

Krajem građanskog rata u BiH 1995. godine, Srbi su pred naletom hrvatske vojske najvećim dijelom izbjegli iz Glamoča, koji je nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma pripao muslimasko-hrvatskoj Federaciji BiH.

Nekoliko hiljada Glamočana nakon rata doselilo se u Banjaluku, a ranije je na putokaznoj tabli pisalo: "Dobro došli u Glamoč, mi smo u Banjaluci".



Ovaj većinski srpski grad, sa nešto više od 3.000 stanovnika, još nije izliječio ratne rane - fabrike i proizvodni pogoni uglavnom su zatvoreni, natalitet opada, mladi odlaze...

I pored svega, oni najžilaviji ostaju i opstaju, sa nadom da možda ipak idu bolji dani. Krajem prošlog mjeseca EU je dala "zeleno svjetlo" za uvoz krompira iz BiH, a to bi možda mogla da bude šansa za Glamočane i njihov nadaleko čuveni krompir.

Na pomolu je novo čudo? Vidjećemo uskoro...

(tekst: Siniša Stanić, novinar redakcije mondo.ba)

Komentari 26

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Miloja Kozarčić Lončar

Rođena sam u Glamoču i sa svega 4-5 meseci doneta u Vojvodinu. U Glamoču je ostala gotovo sva familija, babe, dede, stričevi ujaci itd. Dok sam bila manja sa roditeljima sam svako leto dolazila u posete, a kad sam odrasla i leti i zimi ništa me nije moglo sprečiti. Udala sam se za Novosađanina koji je zavoleo moj zavičaj isto kao i ja, koji je samnom svake godine deo letnjeg odmora provodio u Glamoč i uvek se radovao tim danima kao malo dete. Ćerka je takođe obožavala leta provedena kod deda Save i baba Vasilije u Brajićima, to su bili doživljaji. . . I onda dođe rat. . . . Dođe i prođe, dragi ljudi su se upokojili, mnogi raselili i od mog sela i kuće moga strica ne osta ništa, samo srušene zidine, a ja i dalje svake godine dolazim u moj Glamoč. Prespavam 2-3 noći u hotelu, obiđem draga mesta svog detinjstva, obiđem grobove dragih ljudi i s' velikom tugom u srcu vraćam se nazad. Dokle god mi zdravlje bude dozvaljalo dolaziću u svoj zavičaj, ponosna što sam Glamočanka!

Vera

Divan tekst ,posebno za ljude koji nisu sa tog podneblja.

Milan

Nije grad vec država koliko tih 3000 ljudi pate tamo, a samo nedaju ono sto je njihovo!!!

special image