Danilo Anđelković je diplomirao na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu, ali se zbog svog slobodnog duha odlučio da karijeru nastavi na ulici.
Vaša lica: Ne volim da idem utabanim stazama
Napustio je stalan posao i već četiri godine ulica je njegovo "radno mesto". Počeo je u Subotici, Beogradu, Rovinju, Trstu i nastavio dalje po Italiji i kaže da je prava retkost da naiđeš na školovanog muzičara koji se opredelio da svira na ulici.
U početku je na ulicu izlazio sam, a preko pojačala je puštao orkestarsku pratnju, da bi ostavio kompletniji utisak na prolaznike, tako da imaju osećaj kao da je čitsv orkestar došao da svira za njih.
"Godinama sam skupljao novac za pijano, čak je sama platforma na kojoj stoji skoro skuplja od njega. A onda sam morao da prodam kola i kupim kombi. Obično izbacim pijano na Topličinom vencu pa zamolim nekoga da ga pričuva dok ne nađem mesto za parking".
Na facebook-u je dao oglas da traži pijanistu koji bi ga pratio, i objasnio da taj neko mora biti slobodnog duha i širokih shvatanja, da krene u bilo kom pravcu, spreman da napravi taj rizičan korak.
"U ovom poslu ne tražimo sponzore, donatore, plata nam nikada ne kasni..ljudi potpuno drugačije reaguju kada neko ne želi da im naplati, osećaju da su slobodni i onda imaju želju da daju".
"Nikada nisam bio neki dobar i vredan đak koji radi sve kako treba, malo neorganizovan, slobodan...nikada nisam voleo da idem utabanim stazama, jer te taj put često ne odvede tamo gde želiš da stigneš".