Šta je to sebičnost i kada za nekoga možemo reći da jeste sebičan?
Kao što nagoveštava i koren reči, sebični ljudi su usmereni na sebe i ostvarenje svojih interesa. Još od kako je francuski filozof Ogist Kont podelio ljude na egoiste i altruiste, zavisno od toga da li pretežno brinu o sebi ili o drugim ljudima, briga za sebe se smatra negativnom, dok se briga za druge smatra pozitivnom odlikom.
Razumljivo je da svaka zajednica promoviše ljubav prema drugima kao visoku društvenu vrednost. Ona zajednica koja bi bila sastavljena od sebičnih, egoističnih pojedinaca koji brinu sami o sebi, kao takva prestala bi da postoji i svela se na gomilu usamljenih pojedinaca. Teško je zamisliti porodicu koju čine sebični pojedinci.
Neki ljudi koji prate društvenu zapovest da ne budu sebični, mnogo bolje brinu o drugima i njihovim potrebama nego o sopstvenim, očekujući od drugih neku vrstu priznanja za to što nisu sebični. Često se takvi ljudi posle decenija samoodricanja, žrtvovanja za druge i izražavanja ljubavi prema drugima, osećaju prevarenim, iskorišćenim.
Kada prave životne bilanse zaključuju da im drugi o kojima su brinuli nisu uzvratili niti približno istom merom – zbog čega su postali životni gubitnici. Zaključuju da su žrtve sopstvene dobrote u svetu loših ljudi, da u životu nije dobro biti altruista i da je bolje biti egoista. I ne tako retko uče svoju decu da ne budu kao oni, da treba da budu sebični kako bi bolje prošli u životu, piše Zoran Milivojević za "Politiku".
Ono čega su ovi ljudi žrtve jeste pogrešno izjednačavanje svake brige za sebe sa sebičnošću. Dokazujući vlastitu nesebičnost oni su se odrekli svake brige za sebe i svoje interese. Preuzeli su odgovornost za druge, verujući da će drugi preuzeti odgovornost za njih. Pri tome su zaboravili da niko ne može bolje da brine o njihovim interesima od njih samih. Zanemarili su da u svetu odraslih svako treba da brine o sebi.
Ako briga za sebe i sebičnost nisu isto, pitamo se kada briga za sebe poprima kvalitet sebičnosti?
Odgovor na to pitanje nije u odnosu osobe prema vlastitim interesima, već u njenom odnosu prema drugima. Sasvim je u redu da neko maksimalno brine o sebi i svojim interesima, ako pri tome ne zanemaruje druge ljude, njihova osećanja i potrebe. Nije sebičan onaj ko brine o sebi, već onaj ko brine samo o sebi, a ne brine o drugima.
Ljudska pozicija je da treba da svako vodi računa o sebi i svojim interesima, ali da ne zanemaruje ni interese drugih. To je pozicija vođenja računa i o sebi i o drugima. Jedna greška je kada egoista ne vodi računa o drugima, a suprotna greška je kada neurotični altruista ne vodi računa o sebi, vođen nerealnom fantazijom da će se drugi pobrinuti za njega nakon što se on pobrine za njih.