Degenerativne bolesti, neki prelomi pršljenova, urođeni deformiteti i druga stanja kičme koja zahtevaju operativno lečenje, odnedavno mogu da se reše kroz rez od svega nekoliko centimetara.
Uz pomoć aparata za vizuelizaciju, endoskopa, hirurzi problem otkrivaju kroz minimalni otvor na koži, čime se oštećuje znatno manje tkiva u operativnoj zoni, pa je oporavak brži nego kod klasičnog zahvata.
Pacijenti već sutradan ustaju i hodaju, a postoperativne komplikacije i tegobe koje su vezane za rez su svedene na minimum.
"Novom metodom može da se uradi gotovo sve što se radi i standarnom, ali je pristup drugačiji, a hirurški koridor uži", objašnjava, za "Novosti", dr Milenko Savić, neurohirurg i spinalni hirurg Vojnomedicinske akademije.
"Prednosti su brojne. Recimo, kada se radi operacija kičme sa zadnje strane, pravi se veliki rez, koji dovodi do oštećenja i odvajanje mišića od kičmenog stuba. Oni kasnije atrofiraju, tako da je oporavak kod standardnog pristupa duži i postoperativno mogu da se jave komplikacije."
Nedavno su hirurzi VMA minimalno invazivnom metodom uradili operaciju skolioze, velikog deformiteta kičmenog stuba koji, kada se radi standardnim pristupom, podrazumeva rez sa zadnje strane leđa, gotovo celom dužinom kičme, postavljanje više od 20 šrafova, i ubraja se u velike i dugačke operacije. Uz pomoć endoksopa, kičmeni stub je ispravljen i fiksiran šrafovima, ali kroz rez na grudnom košu od svega 2,5 do tri centimetra. Pacijentkinja je već sutradan ustala i hodala bez ikakvih postoperativnih bolova i tegoba i bez potrebe za analgeticima.
"Uspeli smo u potpunosti da ispravimo kičmu i da postavimo posebnu vrstu šrafova kroz jedan jedini otvor. U intervenciju je uključen i grudni hirurg dr Nebojša Marić. Sada imamo mogućnost za kombinovane pristupe, pogotovo za stanja koja su nešto zahtevnija ili se nalaze na prelazima između pojedinih regija, grudne i trbušne na primer, gde je neophodan pristup iz nekoliko pravaca i iskustvo više stručnjaka, odnosno timski rad", kaže dr Savić.
Na isti način mogu da se tretiraju i druga stanja, a osim pristupa sa prednje ili zadnje strane, hirurg kičmi može da pristupi i bočno, ili kombinovano. Operacija traje kraće od standardne i dolazi do manjeg gubitka krvi. Obično se na ovaj način operiše kraći segment kičme.
"Zasad ne možemo endoskopski da operišemo velike tumore koji zahvataju više pršljenova ili se šire izvan kičmenog stuba", kaže dr Savić. "Ne možemo da radimo ni velike kompleksne prelome, gde je više pršljenova slomljeno, ali ako je samo jedan slomljen, može da se tretira na ovaj način."
Pre operacije obavezna je dijagnostika koja je ista kao i kada se radi standardni pristup. Osim fizičkog pregleda neophodan je rendgen u funkcionalnim položajima (savijen napred, nazad, bočno) da se vidi kakva je pokretljivost kičmenog stuba i da li postoji patološka pokretljivost. Skener omogućava da se vidi struktura i morfologija pršljenova, a magnetna rezonanca, na kraju, prikazuje meka tkiva, nervne korenove i kičmenu moždinu. Na osnovu dobijenih rezultata određuje se kakav pristup će se primeniti, i da li operacija može da se uradi kroz jedan ili kroz više malih otvora, odnosno da li može da se primeni minimalno invazivni pristup i, ako može, koja od nekoliko raspoloživih minimalno invazivnih hirurških tehnika je najpodesnija za pacijenta.
UZ pomoć endoskopa na kičmi mogu da se rade zahvati i u dečjem uzrastu, a najmlađe dete koje je lečeno na VMA zbog problema sa kičmom imalo je dve godine.
"Radimo sva stanja na kičmi koja zahtevaju operaciju i to u svim uzrastima: od ranog dečjeg kada su najčešće kongenitalne malformacije, dok kod najstarijih radimo i neke intervencije u lokalnoj anesteziji, koja je prihvatljiva čak i za starije od 80 godina."