Kada je došao u Šešiće imao je nekoliko meseci. Krivolovci su mu ubili majku pa je muž Amire Fazlić otkupio meče kako ne bi uginulo. Svi ga kao malog zvali Medo.
Međutim, postao je kao kućni ljubimac pa je dobio svoj prostor za leto i zimu, bazen sa vodom, a ni Amiri nije teško da ga ponekad ga "okupa" vodom iz creva.
"Brinem o njemu kao o svakoj domaćoj životinji. Svakodnevno pojede vreću hleba, naravno starog. Voli maline, jagode, maslačak, meso, ali kuhano. Sve dobije na vreme kao i druge životinje. Redovno mu čistimo tako da kod njegovog brloga nema nikakvih mirisa. Često se kupa u svome bazenu i uživa u vodi", govori Amira za Anadoliju dok medi daje maline i listove maslačka. Za medu je čak napravljena i drvena kutija u koju posetioci mogu da ubace donaciju kako bi mu vlasnica kupila nešto za hranu.
"Nisu gosti baš puno darežljivi, ali ipak se ubaci neka marka", dodaje Amira.
Amira ima i potrebne dozvole za držanje medveda, jer Srednjebosanski kanton nema azil za napuštene životinje ni rezervat za divlje životinje.
Medved koji se nalazi kod Amire nije jedini o kojem brinu građani.
U Gornjem Vakufu/Uskoplju Emin Ljutić othranio je dva medveda, a u sudskom postupku koji je protiv njega vodila opštinska inspektorka dobio je parnicu. Umesto da medvjedi budu eutanazovani, a Emin plati troškove od 10 hiljada KM za njihov ukop, kako je tražila inspektorka, Kantonalni sud u Novom Travniku odlučio je da medvedi ostanu kod Emina dok vlast ne izgradi rezervat za divlje životinje. Još je zanimljivije da je Emin medvedima ustupio svoju kuću za stanovanje, a on živi u kamp prikolici u njihovoj blizini.
Medved koji je kod Amire punih 14 godina i kada bi kojim slučajem bio pušten u prirodu ne bih se snašao jer bi morao loviti, a za lov je izgubio nagon. Ovako svako jutro, u podne i naveče dobije svoj obrok, a ako je previše vruće pored bazena sledi i kupanje vodom da se rashladi.