Ubedljivo najbolji akcioni triler koji je do sada viđen na bioskopskim platnima u ovoj godini, saznajte i zašto!
Jason Bourne (2016)
Režija: Pol Gringres
Uloge: Met Dejmon, Džulija Stajls, Vinsent Kasel, Tomi Li Džons
Distributer: Taramaunt
"Jesmo li nešto propustile?" – upitale su me M. i T. po povratku sa projekcije "Džejsona Borna" na koju, igrom slucaja, nisu mogle da podu sa mnom. "I jeste i niste"- pokušao sam sa kompromisnim odgovorom, ali tu nisam i stao - "Devojke, ovo nije bio film za vas. Sirove tuce pesnicama, hladnokrvne egzekucije, besomucne automobilske jurnjave, ubistva, snajperi, eksplozije. Cak ni naznake neke romanse. Eto. Ništa više od toga, ali i ništa manje od još jednog briljantnog Džejson Born filma".
I, u stvari, tome nemam više mnogo toga da dodam. Mogu eventualno da podsetim na dosadašnje filmove o Džejsonu Bornu, narocito ona tri koja je režirao Pol Gringres, mada ni preostala dva nikako nisu za preskakanje, cak ni onaj bez Dejmona. Ovo je dakle peti film iz serijala zapocetog još 2002. godine (TV verzija sa Ricardom Cemberlejnom iz 1988. godine nema veze sa filmskim serijalom), kada je Dag Liman prvi put doveo Meta Dejmona da oživi lik iz poprilicno bezveznog romana Roberta Ladlama. Ovogodišnji Born direktni je nastavak filma "Bornov ultimatum" iz 2007.
Pogledajte trejler!
Ništa novo ne donosi ovaj film, fakat. Ali dovoljno je manijaka za ovakvim akcionim filmovima kojima ta cinjenica nimalo nece umanjiti adrenalinski bioskopski užitak. Koji je neminovan. I to ne samo za pomenute manijake – da su M. i T. ipak mogle da podu sa mnom u bioskop, siguran sam da bi doživele Džejsona Borna baš kao i ja, kao savršen sastojak letnjeg bioskopskog repertoara.
Born je i dalje zbunjen i u potrazi za odgovorima koji ce mu otkriti ko je on u stvari i koji ce mu, možda, malo rasetetiti savest pomracenu brojnim ubistvima koje je u prošlosti cinio. Deset godina nakon dešavanja u "Ultimatumu", Born više nema amneziju, ali to ne znaci da zna sve o sebi samom. On vreme prekracuje tako što se golim pesnicama bori u ilegalnim ringovima širom sveta, a u ovaj zaplet ce biti uvucen pošto Niki Parsons izvede spektakularno hakovanje centralnog kompjutera ozloglašene CIA-e. Uveren da hakovani podaci sadrže i ime ubice njegovog oca, Born ulazi u direktan sukob sa americkom obaveštajnom službom za koju je nekada radio. Bolna prošlost ce u svakom trenutku opterecivati našeg junaka, ali ne treba nijednog trenutka sumnjati da bi takva sitnica mogla da zaustavi mašinu za ubijanje zvanu Džejson Born.
Znam da ovakav opis sugeriše da se i ovog puta radi o besmislenom holivudskom akcionom dubretu, ali svako ko izvuce ovakav zakljucak ne može biti dalje od istine. Možda "Džejson Born" nije film koji ce nakon projekcije inicirati inspirativne i kompleksne rasprave o bivstvovanju i slicnim temama, ali ce zasigurno podgrejati neke sumnje koje svako normalan ima o modusu na koji ovaj svet funkcioniše u poslednjih nekoliko decenija. Naravno, sve zavisi od toga na koji nacin i sami posmatrate ili ucestvujete u tom istom svetu, pa tako slobodno može da se kaže da ovaj film potvrduje i one najradikalnije teorije o globalnim teorijama zavere ili da, pak, predstavlja cistu naucnu fantastiku, futuristiku najcrnjeg tipa. Istina je, kao i obicno, negde na sredini, i upravo ce se tu lomiti koplja o temi koju ovaj film, eto, ipak pokrece.
Realno, film se sastoji od cetiri krupna akciona segmenta: Atina, Berlin, London i Las Vegas. Berlin u stvari može da bude i iskljucen iz ovog poretka jer zapravo služi samo da poveže pricu, dok preostala tri grada predstavljaju domacine istinskog akcionog spektakla. Sve ostalo je špijunska prica, tehno-triler koji daje opravdanje za milione dolara potrošene na razaranje i iako solidno i zanimljivo isprican, taj vezivni deo ipak ostaje zapamcen samo po prelepom licu Ališe Vikander i nikad ružnijem licu Tomija Lija Džonsa, a i Kasela, kad smo vec kod ovih estetskih kategorija.
Atina je potera za Bornom koja se odigrava u samom centru grada tokom masovnih anti-vladinih demonstracija. Iako se dešava nocu, perfektna režija Pola Gringresa bez obzira na komicnu logistiku potere, nijednog trenutka ne ostavlja ni trunke nedoumice o tome šta se zapravo dešava iza silnih Molotovljevih koktela kojima Grci zasipaju svoju policiju. U Londonu imamo situaciju koja lici na talacku krizu, ali Born i tu uspeva da na ulicu istera masu koja ce ga zaštiti pošto je ovog puta on primarna meta. Konacno, u Vegasu, stvari izlaze na cistac, ali tek posle freneticne trke kroz grad u kojoj stradaju šasije na desetine nesrecnih automobila i to na najspektakularniji moguci nacin. Ne bih baš da otkrivam sve detalje, ali Vensan Kasel u ovim scenama upravlja prilicno mocnim vozilom za koje prepreke kao da ne postoje.
Na kraju, evo još jednog vrlo važnog podatka koji, cini mi se, mnogo govori o današnjim akcionim filmovima. Vec smo, nažalost, navikli na tu imbecilnu naviku holivudskih producenata da nas u akcionim filmovima zasipaju beskrajnim eksplozijama i kompjuterski generisanim trikovima koji skoro uvek na kraju dovode do kontra-efekta – koliko mi se samo puta desilo da usred nekog takvog obracuna uhvatim i sebe i sapatnike u dvorani kako zevaju, spavaju i dosaduju se. Kod Borna nema CGI efekata, nema gedžeta, nema cak ni potoka krvi koji teku širokim svetskim bulevarima. Ovde je sve pravo, iako filmski, svaki sudar izgleda realno, svaki udarac pesnicom kao da stvarno boli, svaki ispaljeni metak ima svoju pravu putanju.
''Džejson Born'' je film koji se bavi svetom nastalim nakon Snoudena i njegove digitalne revolucije. Paranoja je ovde u glavnoj ulozi i ona je jedini faktor sa kojom ni Born, baš kao ni svi mi, ne može da se izbori. Ali ono što je ovde ipak najbitnije, svodi se na prostu kinematografsku ocenu – ovo je i pored svih manjkavosti, ubedljivo najbolji akcioni triler koji je do sada viden na bioskopskim platnima u ovoj godini.
Ocena:
Ja: ****
Anketa
Da li se vama dopao novi film o Bornu?
-
Da!
80.91% (267)
-
Ne!
19.09% (63)