U Srbiji se trenutno proizvodi oko 25 vrsta flaširanih voda. Sve su strogo kontrolisane tako da u njihov kvalitet ne treba sumnjati, tvrdi master fizičke hemije Jelena Tripković.
"Svaka voda ima različita dejstva na ljudski organizam, pa pogrešan odabir može da utiče na fiziološke potrebe. Upravo zbog toga pravim odabirom vode možemo suzbiti, lečiti ili izlečiti bolesti današnjice - stres, gojaznost, dijabetes melitus, arteriosklerozu, naravno sve to pod kontrolom lekara i primenom određene dijetoterapije", rekla je za "Blic" Tripković.
Prosečna potrošnja flaširane vode u Srbiji iznosi oko 70 litara po stanovniku godišnje. Hemijski elementi u vodi najčešće se nalaze u obliku rastvorenih soli i jona. Kvalitetna voda se sastoji od uravnoteženog sastava minerala i elemenata u tragovima.
U sastav mineralnih materija u vodi ulaze makroelementi - natrijum, kalijum, kalcijum, magnezijum i mikroelementi - gvožđe, bakar, kobalt, mangan, nikl, cink, selen. Fiziološki značaj vode zavisi od vrste i količine makro i mikroelemenata i njihovih jedinjenja bikarbonata, hlorida i sulfata.
Domaće stone mineralne vode sa izraženim bikarbonatnim sadržajem danas se mogu naći na tržištu kao gazirane ili negazirane. Gazirane su one kojima se prilikom flaširanja vrši karbonacija - dodavanje ugljen-dioksida (CO2), pri čemu nastaje penušava "kisela“ voda. Ugljen-dioksid snižava pH vrednost, što sprečava razvoj mikroorganizama.
Što se prirodne mineralne vode tiče, ona je, ukazuje naša sagovornica, svrstana prema ukupnom sadržaju rastvorenih mineralnih materija (suvi ostatak) u četiri grupe prema kojima se stavlja u promet. Pa, tako kod vrlo slabo mineralne vode mineralni sadržaj nije veći od 50 mg/l, slabomineralna voda je ona kod koje mineralni sadržaj ne prelazi 500 mg/l, te imamo vode sa višim odnosno visokim mineralnim sadržajem između 500 i 1500 mg/l i preko 1500 mg/l.
To je visokomineralizovana voda bikarbonatnog tipa sa povećanim sadržajem natrijuma i kalcijuma, kao i pogodnim koncentracijama kalijuma. Zbog toga ovi sadržaji umanjuju slabost mišića, smanjuju krvni pritisak i eventualne vrtoglavice jer ova voda aktivira enzime u ćelijama, smanjuje oštećenja kostiju i koštanog tkiva i omogućava pravilan prenos u nervnim i mišićnim ćelijama.
"Rosa" i "prolom voda"
Slabomineralne vode, kao što je vlasinska "rosa", a delimično i "prolom voda", pogoduju povećanoj potrošnji pri letnjim žegama i blagotvorno deluju na bubrege. Ovaj aspekt je posebno poznat kod "prolom vode".
"Voda voda" i "akva viva"
S druge strane, slabomineralne vode sa relativno niskim sadržajem mineralnih soli, kao što su flaširane "voda voda" i "akva viva", sadrže optimalnu količinu fluorida, što pogoduje pravilnoj izgradnji kostiju i zuba kod dece i sprečava karijes, a u starosti osteoporozu.
Ovakve vode zbog pogodnog sastava i prijatnog ukusa utoljuju žeđ i zbog toga su vrlo poznate i popularne kod potrošača. Važno je reći da je mali broj flaširanih voda, kao na primer "voda voda", koje se pune direktno na izvoru.
Rezerve ovih voda se procenjuju na skoro osam hiljada godina, što garantuje njihovu nezagađenost od industrije novog veka.
"Heba", "vujić", "vrnjci" i "duboka"
Ostale flaširane vode na našem tržištu, nalaze se prema minerološkim osobinama u dijapazonu već opisanih karakteristika srednjemineralnih voda. Treba napomenuti da pojedine flaširane mineralne vode, koje su doduše dosta retke, imaju veći sadržaj magnezijuma i sulfata koji pomažu pri lečenju opstipacije.
Flaširana negazirana voda "heba" je vrlo popularna kod pacijenata sa izraženim gastritisom i čirom u stomaku.
Vode raznih ukusa
Na domaćem tržištu su se u poslednjih nekoliko godina pojavile flaširane vode obogaćene raznim voćnim aromama, u čemu prednjači proizvođač vode iz Aranđelovca. Ovakva voda je potpuno ista po fizičko-hemijskim karakteristikama, ali je svakako primamljivija, pre svega za najmlađe potrošače kojima je redovan i pravilan unos vode potreban zbog izrazite fizičke aktivnosti i ubrzanog metabolizma.Na prostorima Srbije do sada je registrovano preko 200 izvora voda, od kojih većina može da se flašira, ali se trenutno crpi samo 12 izvora. Razloge za ovakve podatke treba tražiti u nedostatku investicija, ali i u nacionalnom programu uređenja, zaštite i korišćenja voda, koji se brine o ovom prirodnom resursu. Najveći tereni sa pogodnim, slobodnim, podzemnim vodama nalaze se u Istočnoj Srbiji (borsko-zaječarski region, niško-topličko-pirotski, jablaničko-pčinjski i braničevski) i zapadnoj Srbiji (mačvanski, raški).
Kako se hemijski sastav mineralnih voda znatno razlikuje u odnosu na običnu pijaću vodu, postavlja se pitanje da li nju smemo da pijemo u istoj količini kao i običnu vodu, odnosno da li je pogodna za svakodnevnu i neograničenu upotrebu.
Dnevne potrebe odraslog čoveka za vodom iznose od 40 do 100 mililitara po kilogramu telesne težine. To znači da bi odrasla osoba težine 50 kilograma trebalo dnevno da uzima oko dva litra tečnosti (čaj, sok, voda).
Mineralna voda nije zamena za vodovodsku, pa se savetuje umerenost kada se duže upotrebljava. Razlog je jednostavan - organizam nije naviknut na količinu suvog ostatka većeg od jednog miligrama.
Značajan činilac je i temperatura vode, jer utiče na motoriku, sekretornu funkciju, kao i na resorpciju. Hladna voda povećava želudačno lučenje i crevnu peristaltiku, a mlaka i topla negativno utiču na kardiovaskularni sistem.
(MONDO)