• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Jezivi zločin: Ubila majku da joj prekrati muke

Izvor mondo.rs

Moja majka zbog svoje bolesti nema život kakav dolikuje jednom čoveku. Trebalo joj je dozvoliti eutanaziju.”, napisala je u oproštajnom pismu V.M. (56) pre nego što je iz pištolja ubila svoju majku Miru (77), maltezera Lakija, pa sebe.

 Ubistvo i samoubistvo u Mirijevu - ubila majku da joj prekrati muke Izvor: Mondo/ Stefan Stojanović
Izvor: Mondo/ Stefan Stojanović

V.M. detaljno je pojasnila u pismu da je izvršila samoubistvo jer se tako dogovorila sa majkom, jer joj je obećala da neće živeti bez nje, a kao razlog ubistva psa Lakija navela je da ne želi da on nakon svega završi u nekoj kafileriji, piše "Alo."

Jeziva porodična tragedija dogodila se u stanu u ulici Matice srpske 101 u beogradskom naselju Mirijevo. Pre nego što je ubila majku, V.M. je pozvala svoju tetku koja sa porodicom živi u Omoljici kod Pančeva.

"Sa V.M. sam se ranije dogovorila da dođem u ponedeljak po podne da ih posetim. Međutim, oko 13 časova ona me je pozvala i rekla da vodi majku u bolnicu, jer je preminula, i da mi je kod komšije ostavila torbu, pošto se verovatno nećemo videti. Glas joj je delovao sasvim normalno. Čak me je pitala šta kuvam za ručak, na šta sam joj odgovorila - gulaš. Ni slutila nisam šta će se desiti", sa suzama je ispričala za list  tetka Marija.

Ona dodaje da oproštajno pismo koje joj je sestričina ostavila još nije dobila, jer je kod istražitelja i da ona ne zna šta je Vesna navela kao razloge za tragediju. Takođe ne zna ni kada će biti tela.

Pre mesec dana bila sam kod njih. Mira nije mogla da govori, ležala je u krevetu i delovala je bespomoćno. Ćerci je bilo mnogo teško da gleda majku takvu, ali borila se kao lavica. Dešavalo se da me pozove i da usred priče o Mirinom teškom stanju počne da plače, a i ja sa njom. Zaista se borila za Miru. Imale su više sestrinski nego odnos majke i ćerke. Oblačile su se isto, imale iste frizure", dodaje Marija

Ona dodaje da će ih uvek pamtiti po tome što su bile dostojanstvene i nikada nikome nisu pokazivale koliko im je teško. S druge strane, među stanarima u zgradi u ulici Matice srpske i dalje vlada neverica zbog pomisli na to šta je V.M. uradila.

V.M. je ubistvo, a potom i samoubistvo izvršila iz privatnog oružja.

Komentari 18

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

:)

To je bolest izmedju majke i cerke...Koja bi normalna osoba t0 uradila???!!!!

ZEN

Mi, na zalost, nemamo ustanova za strucnu negu lica kojima je potrebna danonocna nega. Porodicama je prepustena briga o oduzetim osobama,obolelima od Parkinsona,Alchajmera i dr. neuroloskim oboljenjima. Cak i pacijenti u zadnjim fazama kancera, prepusteni su porodicama na negu, jer u bolnicama ima vrlo malo mesta za takve bolesnike i to se cuva za neke sa vezom. Svi iz moje okoline,oboleli od neizlecive bolesti,otpustani su kuci da tamo umiru u stravicnim mukama, naocigled najmilijima, koji mogu samo nemocno da posmatraju. Ne znam da li je teze gledati takve bolesnike ili obolele od Parkinsona i Alchajmera. Ova druga grupa dodje do faze kad samo vegetira. Nesvesni svega oko sebe,svojih potreba. Nemocni cak i da se samostalno hrane pa cak i da zvacu,pljuju,pa im se pljuvacka cedi iz usta. Ne prepoznaju ni najblize clanove i nemocni da iskazu zdravstvene probleme. Kraj takvih bolesnika, veci br clanova porodice "pukne",a strasno je zamisliti da samo jedna osoba neguje 24 sata. Ako vec nema medicinske moci i pomoci, treba ozakoniti eutanaziju. Bolje je skratiti muke nego produzavati agoniju i zivot ispod svakog dostojanstva. Prva bih potpisala za sebe. Ko je imao priliku da vidi sve o cemu sam napisala, zna o cemu pricam.

Maat

@ZEN Iz licnog iskustva mogu samo da se slozim sa svakom reci. Zelim samo da dodam: to ne traje dan ili dva. Bolesti iz domena neurologije i po nekoliko godina patnje i za pacijenta i okolinu. Osoba koja je negovala teskog bolesnika, ima traumu za ceo zivot. 10 godina je proslo od smrti meni drage osobe,od kancera, a mene bude vapaji,neljudski krici i jos cujem glas:"Daj mi neki otrov,da se odmorim. Ne mogu viseeeee!" Sacuvaj Boze! Poceh da zavidim, ljudima kojima srcani udar donese,skoro trenutnu smrt.