Naš kolumnista Neša Petrović osvrnuo se na eliminaciju Crvene zvezde iz Evrope i ovog leta, kao i na postupke njenog trenera, za kojeg tvrdi da je pre desetak godina bio pravi šmeker i gospodin.
Beše jednom jedan Grof. Šmeker. Laf. Gospodin.
Sećam se intervjua u Antaliji. Spektakl. Prvi njegov dolazak na pripreme u ulozi trenera Amkara. Pogled na fudbal, stav o životu, ideje, dosetke, način izražavanja.
Sve za deset. Iskrenost, iznad svega.
"Da mi je samo prvi trofej da osvojim u Rusiji, pa da pošaljem razglednicu na Đorinu adresu", reče mi u jednom trenutku.
Sa iskrom u oku koja ne ostavlja ni najmanju dilemu. Boli ga način na koji je otišao. Nije ni do licence. Ni do Pute. Više do stila. Navikao je da svet funkcioniše na bazi dostojanstva.
Ima tome decenija i po. Svi se menjamo. Razumem, ljudi smo. Ali zašto mora na gore?
...
Ne verujem šta slušam na konferencijama za medije trenera srpskog šampiona. Pritom, ne aludiram na vređanje novinara. Primitivno i vulgarno. Sami smo krivi.
Drage kolege, posle prvog "pljuvanja pod prozor", svi ustajete i napuštate salu. Pa nek’ ćaska sa portparolom. Možda od njega sazna zašto Kanga zaslužuje kaznu. Njemu neka slaže priču da je i Pavićević dobio crveni karton. Da je Zvezda osvojila Evropu sa strancima u timu.
Šta to beše solidarnost? Ne zanima me poreklo sukoba sa "balerinom" i "govedom". To su pripadnici naše branše. Zaslužuju podršku. Zvezda je to u prošlosti rešavala na drugi način. Suptilno i diskretno, daleko od očiju javnosti.
Šta je naredni korak? Fizički atak? Bez brige, Đura će da nam oprosti što nas je tukao. Nije li se i Čkalja izvinio što je dobio batine?
Jednostavno sistem. Tako funkcioniše i treba se uklopiti. Bahatost i drskost ispred gospodskih manira. Psovka umesto Oče naš. Mrak. Pustoš.
...
"Dobili smo rivala po meri" - vrhunac drskosti. Odakle nam pravo da se javljamo iz mraka. Ovako sitni, beznačajni, na kolenima. Pretencioznost dođe kao čist bezobrazluk.
Sasuolo je u Beogradu imao podršku 46 svojih navijača. Realno, bilo ih je više. Mnogo više. Skoro 30 miliona. Oko 52 odsto italijanske populacije zagrejane za fudbal. Tamo svi navijaju za Sasuolo. Juventini, interisti, lacijali, milanisti, napoletani, đenovezi, romanisti, piemontesi... Baš svi. Od Aoste do Katanije. Ne samo na trgu Garibaldi u Ređo Emiliji.
Iz prostog razloga. To je jedan od retkih klubova u Italiji koji forsira domaće igrače. Nostalgičan povratak u osamdesete. Kvota stranaca - dva. Platini, Maradona, Ziko, Falkao, Bonjek, Rumenige... Isključivo, bogom dani. Ostali, nazad.
U Beograd je doputovalo 20 igrača. Samo njih trojica na carinskoj kontroli nisu pokazala italijanski pasoš: Holanđanin Lešert (stigao ovog leta), Španac Lirola (među najboljima protiv Zvezde) i Dankan iz Gane. Potpuno druga slika samo dva dana ranije na rimskom Olimpiku. Roma je u revanšu sa Portom izvela tim sa kapitenom De Rosijem i čak deset legionara u startnoj postavi.
Da se razumemo: problem nisu stranci, već mentalitet čelnika klubova koji ne shvataju značaj forsiranja domaćih igrača. Po mogućstvu, onih najmlađih.
Eto tajne uspeha Sasuola. Skoro svi Italijani, mnogi od njih na početku karijere i tek po neki stranac. Ali samo kvalitetan i na pravom mestu u pravo vreme. Prosečna starost ekipe koja je boravila u Beogradu je 26 i po godina. Ne zanemarite vremešnost drugog i trećeg golmana tima (35 godina). U obzir nisu uzete godine Defrela (25) i Pelegrinija (20) koji su ostali kod kuće zbog povreda.
Naravno da među starterima ima iskusnih vukova poput Kanavara (35), Peluza (32), Manjanelija (31), Bjondinija (33) ili Matrija (32). Međutim, projekat modernog Sasuola koji živi sadašnjost konstruišući svoju budućnost, bazira se isključivo na promociji "domaćeg proizvoda".
Zar vas čudi što se cela Italija prepoznala u liku simpatičnog kluba i svim srcem stala uz pulene Euzebija Di Frančeska.
"Nisam siguran da je to jedini razlog što nas ljudi vole. Zamislite da forsiramo defanzivan fudbal, da se povučemo nazad i samo ispucavamo loptu što dalje od našeg gola. Nikome ne bismo bili simpatični. Dakle, nije u pitanju samo sastav ekipe već i način na koji razmišljemo i ideja koju interpretiramo. Važno je imati ’italijansku’ osnovu, u koju postepeno uklapate i po nekog stranca".
U reportaži iz Beograda, Italijani konstatuju da Sasuolo zasluženo ide u Evropu, dok bi se ovaj tim Zvezde mučio u njihovoj Seriji B. Argumentuju: tehnički kvalitet diskutabilan. Protok lopte izuzetno spor, adekvatan kretanju igrača kao na usporenom snimku. Ideje u igri retke i konfuzne. Štoperi dezorijentisani i neuigrani.
Sasuolo igra lepo za oko. Gledajući početak svake akcije, unapred predvidite dalji njen razvoj i način na koji će se završiti. U odnosu na prošlu sezonu, nema Vrsaljka i Sansonea. Dva najstandardnija člana startne postave. I pored toga, igrači znaju napamet šta je suština svake akcije.
Partija Lirole govori o tome da se pojačanja dovode planski i sa određenim ciljem. Sada je stigao Antonio Raguza iz Ćezene. Italijan, 26 godina. Takođe i Papu Gomez. On nije Italijan. Nije ni toliko mlad, 28 godina. Ali se uklapa u sistem.
Tako se pravi tim. Tako funkioniše ozbiljan klub. To se zove projekat.
Miodraže Božoviću, Sasuolo nikako nije rival po meri. Zvezda je u Bariju imala samo jednog stranca. Pavićević je zaradio isključenje u žaru borbe, ne u izlivu ludosti. Za vređanje novinara u ozbiljnim zemljama dobija se otkaz.
Opustite se. U Srbiji ste.