Novinari nemačkog Noje Cerer Cajtunga boravili su u selu Ošve u BiH gdje su posetili selefijsko selo i tamošnjeg šefa lokalne zajednice Izeta Hadžića.

Bivši rok muzičar, koji je beg od neobuzdanog života pronašao u selefizmu, sanja o životu pustinjaka koji živi za sebe i za Boga, prenosi "Dnevni avaz" pisanje nemačkih medija.

"Bijela pletena kapa na glavi, duga brada i kratke pantalone do članaka. Tako zamišljamo jednog selefiju. I upravo tako izgleda Izet Hadžić dok izlazi iz svoje kuće. Kaže da mu je žao, ali sada nije povoljno vrijeme (za razgovor).

Kaže da moramo čekati dok ne skloni oružje. 50-godišnji Hadžić je šef ozloglašenog selefijskog sela Ošve u srednjoj Bosni."

"Selo redovno pretresaju patrole SIPA (Državna agencija za istrage i zaštitu). Ako bi se kod nas pronašla samo patrona, mi bi bili uhapšeni“, kaže Hadžić.

Ipak, oprez vlasti nije bez razloga. Prema informacijama bivšeg gradonačelnika Maglaja Dževada Galijaševića, proteklih godina je sedam osoba otišlo u Siriju i Irak kako bi se borili za božiju državu. Često nije reč samo o pojedincima, već o čitavim porodicama koje putuju u područja koja kontrolira Islamska država kako bi tamo živeli u skladu sa šerijatom. Na pitanje o tome Hadžić priznaje da njegov uticaj glavnog starešine sela ne dopire do svih porodica.

"Nažalost postoje još dvije ili tri kuće u kojima žive mračni tipovi", kaže on.

Na pitanje kako se on ophodi prema njima kaže da su oni izolovani od strane članova zajednice.

Hadžić je odrastao u Maglaju gdje je, kao mladić, osnovao hard-rok band Blek Lejdi. On je bio gitarista. Njegov bend je tokom letnih mjeseci nastupao širom bivše Jugoslavije. Bio je to neobuzdan život sa mnogo alkohola i žena. A onda je došao rat. Hadžić je bio u službi u Armiji BiH. Nakon rata je svirao u kafanama na Balkanu. Ali od tada se više ne traži rok, već narodnjaci.

Hadžić je pio još više i takođe još češće je varao svoju ženu.

"Znao sam da da bih se oslobodio tog života, trebao sam još jaču zavisnost." Našao ju je u islamu, odnosno u selefizmu.

Od tada, od 1998. godine, Hadžićev život se iz temelja promenio. Gitaru više ne uzima u svoje ruke, o alkoholu se potpuno ćuti. Nepoznatim ženama više ne pruža ni ruku. Ali s vremena na vreme nešto otpeva. Jedva da smo to zatražili, on već peva nekoliko taktova. I pjeva pesmu Bore Đorđevića, koji se, kako tvrdi, devedesetih godina stavio na stranu nacionalista".