• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Nezaboravljeni: Vek Srpske dobrovoljačke divizije

Autor Miloš Đorelijevski

Da li ste čuli za Prvu srpsku dobrovoljačku diviziju i njenu herojsku borbu protiv udruženih Nemaca i Bugara pod komandom Fon Makenzena? Da li je 100 godina kasnije proćerdano sve za šta su dali živote, a ništa nisu tražili zauzvrat?

Odmah po izbijanju Prvog svetskog rata 1914. godine, u Srbiji se spontano pokrenuo dobrovoljački pokret, a Beograđani su bili prvi koji su dobrovoljno stupili u srpsku vojsku da bi se borili protiv austrougarskih snaga i njih su sledili i mnogi Srbi i Južni Sloveni koji su krenuli u oslobodilački rat protiv dvoglave imperije.

Austrougarska je, međutim, mobilisala veliki broj Srba koji su živeli njenim tadašnjim provincijama Bosni i Hercegovini i Krajini i uputila ih na Istočni front da se bore protiv Rusije.

Rusi su zarobili mnoge od njih, a još više ih se predalo. Oni su potom tražili da se kao dobrovoljci bore za Srbiju protiv Austrougarske.

Tako je 1916. godine u gradu Odesa na Crnom moru, u današnjoj Ukrajini, nastala Prva srpska dobrovoljačka divizija, a povodom stogodišnjice njenog osnivanja i angažovanja u Domu Vojske Srbije održana je svečana akademija.

"Među tim vojnicima vladao je duh Mlade Bosne i nesumnjivo su svi znali ko je bio Gavrilo Princip i taj duh je bio u osnovi njihove odluke da se dokopaju srpske vojske", rekao je na svečanosti akademik Akademije nauka i umetnosti Republike Srpske Nikola Popović.

U srpskoj vladi i vrhovnoj komandi 1914. godine vladalo je, sa druge strane, uverenje da će rat kratko trajati i stoga se smatralo da se ne bi trebalo upuštati u ono što je zabranjeno međunarodnim normama - koristiti ratne zarobljenike za svoje ratne ciljeve.

Srpski ambasador u Rusiji Miroslav Spalajković izvestio je 11. juna 1915. godine srpsku vladu da ga mnogi zarobljeni Srbi, Hrvati i Slovenci mole da izdejstvuje njihovo oslobađanje kako bi bili upućeni u Srbiju u borbe protiv austrougarske vojske.

Srpska vlada je potom formirala petočlanu misiju u kojoj je, između ostalih, bio i član "Crne ruke" Mustafa Golubić, i ta delegacija je u ime srpske države otišla u Rusiju i od jula do oktobra 1915. godine uspela da obezbedi transport Dunavom do Srbije oko 3.500 dobrovoljaca.

Bugarska je, međutim, u oktobru 1915. godine stupila u rat protiv Srbije i put Dunavom je bio presečen, pa je odlučeno da u Odesi bude osnovan odred srpskih dobrovoljaca, koja je kasnije narasla u korpus.

Na čelu odreda je formalno bio srpski konzul u Odesi Marko Cemović.

"Presudan momenat bila je naredba koju je ruski car Nikolaj II izdao 19. oktobra 1915. godine. Car je primio Cemovića u audijenciju i rekao mu 'skupljajte srpske dobrovoljce, a ja ću vam dati sve što je potrebno'. Od tada nastupa ubrzano organizovanje dobrovoljaca u nadležnosti Odeskog vojnog okruga", rekao je akademik Popović.

Regent Aleksandar Karađorđević, glavnokomandujući srpskom vojskom, izdao je 11. februara 1916. godine naredbu o formiranju Divizije dobrovoljaca srpske vojske u Rusiji, što je bio zvaničan naziv, a za komandanta je određen elitni sprski oficir Stevan Hadžić.

Hadžić je sa 132 srpska oficira, podoficira i činovnika sa Krfa, preko Soluna, Velike Britanije i severa Rusije došao u Odesu i oni su bili komandni kadar dobrovoljačke divizije.

To su bili elitni srpski oficiri, što govori da su u komandi i vladi shvatili delikatnost stvaraja vojne formacije u Rusiji, rekao je Popović.

Predsednik vlade Nikola Pašić je bio u Odesi 3. maja 1916. godine i u izveštaju srpskoj vladi i regentu Aleksandru napisao je da je divizija brojala oko 13.000 ljudi, od kojih 307. oficira. Iz Bosne i Hercegovine je bilo 5.080 vojnika, iz Hrvatske i Slovenije 2.100, a iz Vojvodine 5.000, izvestio je Pašić.

Rusi su srpsku dobrovoljačku diviziju uključili u svoj 47. korpus i angažovali je u rumunskoj pokrajini Dobrudži, pošto je Rumunija u avgustu 1916. godine stupila u rat na strani sila Antante.

"Rumunija se do tada cenkala za svoje stupanje u rat, a cena je bio Banat i u osnovi je bila ideja stvaranja velike Rumunije koja bi se obrela na tri velike reke - Dnjestru, Dunavu i Tisi, i prostirala do Beograda, odnosno do Pančeva. Rumunska diplomatska borba da se što bolje proda završena je u avgustu 1916. godine i rumuska vojska je trebalo da sarađuje sa ruskom vojskom i srpskom dobrovoljačkom divizijom protiv zajedničkog neprijatelja", rekao je Popović.

On je istakao da su, protiv volje Vojvođana, koji su hteli da se bore u Banatu, operacije usmerene u Dobrudžu protiv nemačke i bugarske vojske pod komandom sposobnog nemačkog feldmaršala Fon Makenzena.

Prve borbe srpske dobrovoljačke divizije počele su u Dobrudži krajem avgusta i trajale su oko mesec i po dana.

Divizija je krenula u borbu sa 15.988 ljudi i dobila je popunu od još 2.400 ljudi, a bitka se završila 12. oktobra.

Gubici su bili veliki i 53 odsto vojnika bilo izbačeno iz stroja, što znači da su poginuli, ranjeni i nestali. Kada se sve uzme u obzir, gubitak iznosi oko 8.000 ljudi, rekao je Popović. Smatra se da je 800 ljudi poginulo, a 7.000 ranjeno.

Kasnije se divizija osula, jer mnogi Slovenci i Hrvati više nisu bili voljni da se bore, neuspeh u Dobrudži je mnogo uticao na Vojvođane, a ruska revolucija u februaru 1917. godine je potpuno poremetila dobrovoljački korpus.

Srpska vlada je, posle Oktobarske revolucije, uz pomoć nove sovjetske vlasti uspela da delovi dobrovoljačke divizije stignu na solunski front i u proboju Solunskog fronta učestvovalo je oko 12.500 srpskih dobrovoljaca iz Rusije.

Svečanu akademiju organizovalo je Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918. njihovih potomaka i poštovalaca.

U umetničkom delu programa nastupili su hor "Smilje", duet guslara i glumac Aleksandar Kecman.

Akademiji su prisustvovali predstavnici ministarstava odbrane i rada, Vojske Srbije i Srpske pravoslavne crkve. 

Komentari 15

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

DivJunak

Nemam ja nista protiv junaka jer to i jesu ali ljudi setite se nevinih zrtava.....isao sam u Jasenovac prosle nedelje da mojim rodjacima upalim svecu.......Da li neko moze da veruje da u muzeju nema slika zrtava i sta se tamo radilo.....okacili na lutke dzempere i vunene carape i kao to su logorasi radili ej alooo pameti 32 000 dece.....kako da ih zaboravim a kako da im oprostim.........Da li nekom smeta sto su tamo ubijani Srbi iz Bosne i Hrvatske a ne iz Srbije....da li je to razlog sto ne obracamo paznju.Volim nasu veru i Srpski rod ali molim vas nemojta zaboravljati.

Brando

Slava junacima

daki

bravo junaci vi zivite i dan danas, da nije bilo vas nebi bilo ni nas. a ova izdajnicka vlast od 2000god.sve junake,generale,oficire itd. koji su branili Srbski narod u zadnja dva rata pohapsise i poslase u razne zatvore da trule.

special image