Problematični momak britanskog fudbala Džoi Baton objavio autobiografsku knjigu "No Nonsense", koja već sada dobija pozitivne kritike. Otkrio je u njoj i neke zanimljive, za neke šokantne detalje, iz svog života. Agresija od malih nogu.
Džoi Barton je kvalitetan fudbaler, koji je, možda, mogao da bude i bolji, da je umeo da smiri svoju "ludu glavu", zbog koje je, svojevremeno, cak bio i u zatvoru. U svakom slucaju, Barton je nesvakidašnji fudbaler po mnogo cemu, izlazi iz klišea sportista koji "pikaju loptu i trce po terenu"...
Uzrok tog njegovog "kratkog fitilja", koji je ispoljavao na fudbalskom terenu, ali i van njega, možda se krije u dramaticnim dogadajima i iskustvima iz detinjstva. U svojoj autobiografskoj knjizi "No Nonsense", koja je objavljena pre nekoliko dana, Barton je otkrio da ga je u detinjstvu napao pas, a da je potom njegov otac na licu mesta ubio psa!
Kada je imao tri godine, Bartona je napao vucjak i ujeo ga je, da bi njegov otac brutalno "presudio" psu, pregazivši ga kombijem. I to ne jednom, nego dva puta! Uz to Bartonov otac je zapretio vlasniku psa da ce ga prebiti.
"Igrao sam se u školskom dvorištu, u nekom tunelcicu kada se pas pojavio sa druge strane. Pokušao sam da budem prijatelj sa njim, ali on me je napao, grizao me za lice... Moje polusestre Šeron i Džoan, koje su me samo za trenutak ostavile samog, došle su da mi pomognu i nekako su uspele da me odbrane od psa i uz pomoc bake su me prebacili u bolnicu. Lekari su strahovali da bih mogao da izgubim oko i izvršili su manju operaciju nosa. Kada je moj otac saznao šta se dogodilo, otišao je do paba da pozajmi kombi od prijatelja i krenuo je u poragu za psom. Kada je video da je pas odvezan, kolima je srušio kapiju i pregazio psa. Da bi se uverio da je mrtav, još jednom ga je pregazio", piše nekadašnji fudbaler Mancester sitija, Njukasl, Marseja, Vest Hema, Kvins Park Rendžersa, Barnlija, a sada Glazgov Rendžersa.
Najludi fudbaleri svih vremena
Barton je u knjizi detaljno opisao detinjstvo, primetivši da je ono uticalo da vremenom njegova licnost postane "povremeno luda".
Otkrio je i da ga je njegov otac ucio kako da se bije, kako da drži coveka za vrat i udara ga u lice kako bi ga nokautirao!
"Otac me je od malih nogu pripremio za svet odraslih. Bio je to njegov svet. Svet u kojem vam je potrebno mnogo veštine i ulicnog znanja da se izborite. Nije to kao da se školujete na Itonu i udete u politiku da biste postali premijer jednog dana. Pre deset godina, mislio sam da me je izneverio. Ali sada, kada sam u zrelijim godinama, vidim da je moj otac cinio sve što je mogao i da je davao sve od sebe. Da mi je, možda, pružao neko drugacije vaspitanje, mnogo nežnije, možda nikad ne bih ni dospeo do Premijer lige... Kada pogledate iz kog socijalnog miljea dolazi vecina fudbalera, videcete da je to uglavnom neka srednja, niža klasa, odnosno predgrada gradova. Ali, ne želim da vredam kraj u kojem sam odrastao. On me je napravio onakvim kakav jesam, sa svim svojim dobrim i lošim stranama".
Iako kaže da je njegov otac znao kakve su mu roditeljske dužnosti bez nekih "udžbenika i uputstava", ocigledno je da je ta agresivna atmosfera uticala na Bartona da se razvije u licnost kakvu je ispoljio u pojedinim trenucima svog života.
Nije se smirio ni sada, u Glazgov Rendžersu, u koji je došao ovog leta, a vec je od kluba dobio tronedeljnu suspenziju, jer se sporcekao sa saigracem posle ubedljivog poraza u derbiju protiv Seltika.
U knjizi je otkrio još nekoliko interesantnih detalja iz svog života i fudbalske karijere. Tako je, recimo, 2004. godine, zabio cigaretu u oko mladog igraca Džejmija Tendija, koji je na proslavi Božica probao da zapali njegov dres Mancester sitija.
Imao je još drugih incidenata. Dok je bio na turneji sa Mancester sitijem na Tajlandu 2005. godine sukobio se sa navijacem Evertona, pa je vracen kuci. Dve godine kasnije Siti ga je novcano kaznio jer je udario saigraca Osmana Daboa, a godinu dana potom je završio u zatvoru, u kojem je bio 77 dana, zbog ulicne tuce u Liverpulu.
U knjizi je izneo još jedan detalj iz svog života, baš posle incidenta na Tajlandu.
Naime, cim se vratio kuci, dan kasnije je saznao da je njegov brat Majkl u bekstvu, jer je osumnjicen za ubistvo crnca Entonija Vokera. Njegov brat Majkl je potom osuden na 17 godina zatvora, a rodak Pol na 23 godine zatvora.
Prisetio se Džoi Barton i kako je cekao svog kuma "Tagera" ispred zatvora, nakon što je odslužio kaznu zatvora zbog ubistva policajca. Ubio ga je rvackim zahvatom, nekom vrstom kecerskog zahvata kada podignete protivnika i bacite na zemlju.
"To što je uradio Tager, mogao sam lako da uradim i ja. Ja sam više od njega bio sklon nasilju. Rekao bih da je moje ponašanje povremeno bilo ludacko", napisao je Barton.
Da bi citaocu pobliže objasnio svoju nasilnu crtu licnosti, Barton je ispricao i jezivu pricu iz detinjstva, nakon što je došao kuci u suzama, jer su ga u školi maltretirali. Otac mu je tada dao bejzbol palicu i rekao mu: "Sad im vrati". Barton je dodao da je potom urlao na sve i udarao na sve što se pomera!
O vremenu u zavoru...
"Nikad nisam ni pretpostavio da mogu da završim u zatvoru. Cak i kada sam bio na vrhuncu svog ludackog ponašanja. Pomislio sam: 'Nisam kriminalac. Samo sam izašao na pice, malo se potukao. To momci rade...'. Ali, kada sam osuden, bio sam u šoku. Sranje, idem unutra! Ali, pripremio sam se vrlo dobro za zatvor, vrlo sam analitican. Vreme iza rešetaka sam iskoristio na pravi nacin, pozitivno".
***Ako vec niste, zapratite Džoija Bartona na Twitter-u