The Water Horse: Legend of the Deep (2007)
Režija: Džej Rasel
Uloge: Aleks Itel, Ben Čaplin, Brajan Koks
Distribucija: ProVision
Iskreno rečeno, nikad u životu nisam gledao ovoliko dečijih filmova. Kad sam ja bio dete, takvi filmovi su se kod nas retko prikazivali, ili se ja barem toga ne sećam. Sećam se matinea u DKC-u kada su se gledali crtaći i sećam se raznih Pipi dugih čarapa sa televizije (dva kanala), ali to bi uglavnom bilo to. Naravno, govorimo o kamenom dobu, bez kabla, satelita, dvd-a ili čak i vhs-a. Ko je bio zainteresovan za dečje teme, morao je da čita knjige. Propast, dakle. Mada, šta sam sve tada pročitao, valjda mi je nešto i koristilo u životu. A bilo je i stripova.
Zato sam ovu hiperprodukciju filmova za decu, ili za celu porodicu, kako to Holivud voli da najavljuje, dočekao potpuno oduševljen. Em ne moram da se vucaram po dečijim pozorištima (ura!), em imam društvo za posete bioskopima, em su ti isti bioskopi konačno postali maksimalno udobni i, što bih naročito naglasio, potpuno prazni.
To meni i J. daje i priliku da naglas komentarišemo događanja na platnu što, jasno je, još više ističe edukativnu crtu moje roditeljske žrtve i želju da dete svake nedelje pored dobrog provoda nešto i nauči. A za ovu priliku sam čak i obogatio ceo doživljaj time što sam na projekciju pozvao i N (10). Očekivano, opet sam u kolima prisluškivao decu, a naročito me je zanimalo kako se razvija ženski pionirski bend Screaming Hell, ali taj detalj niko ni da pomene. Obe su se hvalile kako u poslednje vreme slušaju hard-rock (!?), ali pričalo se i o školi. N. je uglavnom delila korisne savete – ''Uživaj dok možeš! II i III razred su skroz okej, ali u četvrtom je strašno!''.
E pa – 'life sucks' i slično, ali vratimo se na konkretan zadatak. Još jedan engleski film iz sfere fantazije, od 'ljudi koji su vam doneli Narniju', sa puno spektakularnih specijalnih efekata. Ovog puta oni su tu da bi u život doneli nikog drugog do Nesi, čuveno čudovište iz slavnog škotskog jezera. Legenda kaže kako na celom svetu u jednom trenutku može da postoji samo jedno takvo biće i da aždaja pre svoje prirodne smrti ostavlja za sobom jaje iz kojeg će da stigne naslednik. Baš takvo jedno jaje pronalazi na obali Loh Nesa naš mali junak. Režija: Džej Rasel
Uloge: Aleks Itel, Ben Čaplin, Brajan Koks
Distribucija: ProVision
Iskreno rečeno, nikad u životu nisam gledao ovoliko dečijih filmova. Kad sam ja bio dete, takvi filmovi su se kod nas retko prikazivali, ili se ja barem toga ne sećam. Sećam se matinea u DKC-u kada su se gledali crtaći i sećam se raznih Pipi dugih čarapa sa televizije (dva kanala), ali to bi uglavnom bilo to. Naravno, govorimo o kamenom dobu, bez kabla, satelita, dvd-a ili čak i vhs-a. Ko je bio zainteresovan za dečje teme, morao je da čita knjige. Propast, dakle. Mada, šta sam sve tada pročitao, valjda mi je nešto i koristilo u životu. A bilo je i stripova.
Zato sam ovu hiperprodukciju filmova za decu, ili za celu porodicu, kako to Holivud voli da najavljuje, dočekao potpuno oduševljen. Em ne moram da se vucaram po dečijim pozorištima (ura!), em imam društvo za posete bioskopima, em su ti isti bioskopi konačno postali maksimalno udobni i, što bih naročito naglasio, potpuno prazni.
To meni i J. daje i priliku da naglas komentarišemo događanja na platnu što, jasno je, još više ističe edukativnu crtu moje roditeljske žrtve i želju da dete svake nedelje pored dobrog provoda nešto i nauči. A za ovu priliku sam čak i obogatio ceo doživljaj time što sam na projekciju pozvao i N (10). Očekivano, opet sam u kolima prisluškivao decu, a naročito me je zanimalo kako se razvija ženski pionirski bend Screaming Hell, ali taj detalj niko ni da pomene. Obe su se hvalile kako u poslednje vreme slušaju hard-rock (!?), ali pričalo se i o školi. N. je uglavnom delila korisne savete – ''Uživaj dok možeš! II i III razred su skroz okej, ali u četvrtom je strašno!''.
Sve se dešava za vreme II rata, a na obodima jezera britanska vojska postavlja svoje topove ne bi li se zaštitila od nemačkih napada. (Dosta glup detalj, inače.) Angus je prvo preneražen kada shvati šta se ispilelo iz jajeta, ali vrlo brzo postaje pribrani dečak koji smešnu kreaturu hrani, brani i krije što od svoje majke, što od vojske. No, i aždaje brzo rastu i dečak uskoro shvata da mora da vrati svog ljubimca u jezero. Naravno, vojska reaguje topovima, ali džaba – svi znamo da legenda ne umire tek tako.
Mnogo zanimljivih detalja u ovom filmu! Lepa priča lepo ispričana, divna i zelena Škotska – meni je baš nekako legla ova bajka. Deca su, naravno, bila oduševljena. Produženi kraj koji po intenzitetu pomalo liči na one beskrajne i besmislene holivudske akcione filmove meni je možda i bio 'too much', ali devojčice su odreagovale baš kako su autori filma i hteli: N. je nervozno grickala nokte, J. nije mogla mirno da sedi na stolici, obe su par puta čak i glasno navijale. Uostalom, njihove ocene donete bez razmišljanja i u glas, valjda dovoljno govore.
A konačno, proradio je i kritički duh, iako se on nije video u oceni. J. mi je kasnije rekla da su je vojnici nervirali i da joj se uopšte nisu svideli, naročito 'onaj što lovi životinje'. Pokušao sam da joj objasnim da to nema veze sa filmom i da je njen stav prema uniformama i oružju verovatno posledica genetske formule koju je nasledila, ali mislim da me nije ispratila do kraja. Nisam ni ja sam sebe.
Malo smo popričali i o čudovištu i konstatovali kako odrasla zverka neodoljivo podseća na zmaja bez krila, što joj se naročito dopalo, ali kada sam krenuo da kritikujem komičan izgled mladunčeta koje mi je bilo nekako ljigavo, sa nekim roščićima kao Šrek, kao neka kornjača bez oklopa – J. se uvređeno stavila na stranu nejake zverke. ''Meni je baš bio sladak!''
Okej, svoju netaktičnost neću moći da anuliram tako što ću joj kupiti plišanu maskotu malog ljigavca, ali poslužiće valjda i novo Megablokovo zmajevo jaje.
Poslužilo je.
Pogledajte trejler
Ocene:
Ja: ***1/2
N: *****
J: *****
Miško Bilbija