Mnogo zastrašujućih glasina kola o uzrocima ovog za nauku i dalje misterioznog poremećaja u razvoju. Evo šta kažu stručnjaci, šta bi svaki roditelj trebalo da zna o autizmu.
Nensi Vajzman iz Masacusetsta rano je imala osecaj da nešto nije u redu sa njenom cerkom. Kad je Sara napunila 6 meseci, prestala je da 'brblja'. Sa 10 meseci, ona je cutala. Sa 18 meseci, bila je vec toliko uzdržana da se nije odazivala na svoje ime, odupirala se kada bi neko poželeo da je uzme u narucje, zagrli ili poljubi. Ili dodirne. "Osecala sam da gubim svoje dete iz dana u dan", kaže Nensi Vajzman, a prenosi portal Parents.
Kad Sara nije govorila reci, cak ni zvukove koji bi bili nalik recima, sa 20 meseci, njena baka, koja je inace radila kao psiholog u školi, posumnjala je da je devojcica možda gluva. Umesto toga, stigla je razarajuca dijagnoza: Sara ima autizam. "To mi je uzdrmalo tlo pod nogama. Ali, na neki nacin osetila sam i olakšanje što konacno znam šta nije u redu", kaže Vajzmanova.
Iako stepen autizma može veoma da varira, mnoga deca koja pate od ovog neurološkog poremecaja, koji se tipicno javlja tokom prve tri godine života, imaju problema sa razvojem govora, interakcijom sa drugima, iskazivanjem naklonosti i ucenjem.
Zahvaljujuci nadljudskim naporima roditelja dece koja žive sa autizmom, njihovih ucitelja... svest ljudi o ovom stanju znacajno se popravila od 1943. kada je prvi put identifikovano.
Danas, naucnici sa univerziteta širom sveta daju sve do sebe da otkriju uzroke i najbolje metode lecenja ovog poremecaja.
"Postoji toliko pitanja na koja nemamo odgovor", kaže dr Alis Kau, ekspert za autizam sa americkog Nacionalnog instituta za zdravlje. Ali, naucnici ostvaruju napredak u rasvetljavanju ovog poremecaja, a mi vam prenosimo šest cinjenica o autizmu koje bi svaki roditelj trebalo da zna:
Stopa slucajeva je u porastu
Autizam je danas deset puta cešci nego '80. godina prošlog veka, pokazuju podaci americkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti. Procenjuje se da u SAD odredeni stepen autizma ima jedno od 88 dece. Autizam tri do cetiri puta cešce pogada decake nego devojcice, a statistika pokazuje da rasa nema nikavog uticaja na to da li ce se javiti ovaj poremecaj ili ne.
Iako se može uciniti da je ova pojava poprimila razmere epidemije, vecina strucnjaka slaže se da je porast broja slucajeva zapravo posledica boljeg prepoznavanja ovog poremecaja koje vodi ka postavljanju dijagnoze.
Definicija autizma proširena je u prošloj deceniji, tako da sad ukljucuje širi spektar problema u komunikaciji i socijalnoj interakciji. "Pre deset godina, deci koja imaju blage simptome dijagnoza jednostavno nije postavljana", kaže dr Ejdrijen Sendler iz Decje bolnice u Ešvilu u Severnoj Karolini, predsednik Odbora za decu sa smetnjama u razvoju Americke akademije za pedijatriju.
U Srbiji sa autizmom živi 3.000 osoba
Dijagnoza se danas postavlja ranije
Ne postoje laboratorijski ili medicinski testovi za detektovanje autizma, tako da lekari moraju da se oslanjaju na bihevioralne znakove. U prošlosti, u mnogim slucajevima dijagnoza nije postavljana jer simptomi nisu bili toliko ocigledni. "U proseku, dijagnoza je postavljana u uzrastu od oko tri i po godine, a vrlo cesto i kasnije", kaže dr Ejmi Vederbi, direktor Centra za autizam pri Univerzitetu Floride. Ali, to se polako menja. Jedan od razloga napretka u ranom postavljanju dijagnoze je što su pedijatri sve svesniji problema autizma. U isto vreme, specijalisti za razvojne poremecaje iz ove grupe, danas mnogo bolje identifikuju rane signale da nešto nije u redu, kao što je recimo izostanak "brbljanja" kod beba, ili izostanak pokazivanja prstom.
"Kod vecine dece sa autizmom razvojni poremecaji mogu se primetiti i pre prvog rodendana", kaže dr Rebeka Landa, koja se bavi naucnim istraživanjima na polju autizma na Kenedi Kriger institutu u Baltimoru.
I iako se dijagnoza nikad ne postavlja u tako ranom uzrastu, lekari sada mogu da naprave pouzdanu procenu do uzrasta od 24 meseca, što je i dalje period ubrzanog razvoja decjeg mozga. "Ako možemo da intervenišemo dok je mozak deteta još nezreo, mnogo je lakše pomoci, i ublažiti probleme", kaže dr Vederbi.
Autizam je genetski poremecaj
Iako se nekada verovalo da se autizam javlja kao posledica neadekvatnog pristupa roditeljstvu, naucnici veruju da su za ovaj poremecaj ipak odgovorni geni a ne psihološki faktori. Ako par ima jedno dete sa autizmom, rizik da ce druga deca imati neki poremecaj iz ovog spektra su od 5 do 10 odsto. Kod identicnih blizanaca, verovatnoca je 60 odsto.
Strucnjaci veruju da je autizam posledica više gena - izmedu tri i 20 njih - koji su u interakciji jedni sa drugima. Ovo bi moglo objasniti zašto simptomi i stepen autizma mogu toliko da variraju. Ovi geni mogu izazvati poremecaje u razvoju bebinog mozga još dok je u materici, ili ga uciniti podložnijim na uticaje razlicitih "okidaca".
"U korenu problema verovatno je kombinacija genetskih faktora i uticaja sredine", kaže dr Ketrin Lord iz Centra za autizam Univerziteta Micigena. Iako geni koji su u vezi sa autizmom još nisu definitivno detektovani, obimna istraživanja na univerzitetima širom sveta su u toku.
Za sada nije utvrdena naucna veza izmedu vakcina i autizma
Postoji raširena kontroverza o mogucoj povezanosti vakcina i povecanog broja slucajeva autizma. Neki roditelji dece kod koje su se simptomi autizma pojavili neposredno nakon vakcinacije MMR vakcinom (vekcina protiv malih boginja, zauški i rubeole) uvereni su da je upravo vakcinacija bila uzrok, ali ponovljenim naucnim studijama nije utvrdena povezanost. Iako je jedna mala britanska studija objavljena 1998. godine sugerisala da takva povezanost postoji, 10 od 13 autora koji su u njoj ucestvovali u martu 2004. javno povlace nalaze, rekavši da su nepouzdani.
Istraživanje koje je vodio dr Endru Vejkfild zasnovano je na malom uzorku, od svega 12 dece, od kojih je osam imalo dijagnozu autizma. Pocetkom 2010, britanski žurnal Lanset koji je objavio njegove nalaze povukao je svoju studiju, a u januaru 2011. godine, Britanski medicinski žurnal javno je osudio istraživanje dr Vejkfilda okarakterisavši ga kao "prevaru". Britanski medicinski žurnal objavio je da je dr Vejkfild "falsifikovao podatke" i neovlašceno rezultatima svog istraživanja MMR vakcini dao loš publicitet. U vreme dok je radio studiju, dr Vejkfild je bio ukljucen u tužbu protiv proizvodaca MMR vakcine, i da je dobio parnicu, stekao bi veliki novac, što je njegov istaživacki tim dovelo u ocigledan i ozbiljan sukob interesa,
Buduci da se MMR vakcina rutinski daje u uzrastu izmedu 12 i 15 meseci - kada se najcešce primecuju i prvi simptomi autizma - ocigledna asocijacija nije ništa više od slucajnosti, kaže dr Nil Halsej, direktor Instituta za bezbednost vakcina na Džons Hopkins univerzitetu u Baltimoru. Do 40 odsto dece koja imaju autizam tipicno ce uci u regresiju u uzrastu izmedu 12 i 18 meseci. Oni, dakle, pocinju da se razvijaju normalno u ranim mesecima, ali onda naglo gube komunikacijske i socijalne veštine.
Mogucnost da trovanje živom može da izazove autizam takode izaziva zabrinutost. Od '30. godina, konzervans pod nazivom timerosal, koji sadrži male kolicine žive, korišcen je u nekim vakcinama (ne i u MMR vakcini). Iako je poznato da živa može izazvati štetne posledice po razvoj mozga kod odojcadi i male dece, vecina strucnjaka iz oblasti imunizacije slaže se da su kolicine koje se nalaze u konzervansima koji se koriste u vakcinama suviše male da bi mogle da dovedu do neuroloških oštecenja.
Ipak, proizvodaci vakcina dobrovoljno su poceli da izbacuju timerosal iz upotrebe 1999, a do kraja2001. više nijedna vakcina koja se rutinski daje deci u ranom uzrastu ne sadrži konzervans. Konzervansi se sada koriste samo u vakcinama protiv gripa i nekim vakcinama koje su namenjene adolescentima i odraslima.
Velika glava može biti "crvena lampica"
Novija istraživanja objavljena u Žurnalu Americkog medicinskog udruženja ukazuju na to da se mozak dece sa autizmom razvija drugacije od najranijeg uzrasta. Naucnici su otkrili da vecina beba kod kojih je kasnije dijagnostikovan autizam ima prosecan obim glave na rodenju, ali kasnije u uzrastu od 6 do 14 meseci ima znatno veci obim glave i mozak od proseka za taj uzrast. Deca kod kojih je to ubrzanje rasta mozga bilo narocito dramaticno u periodu odojceta, najcešce imaju i najteže forme autizma.
Zašto je ovo važno? Pedijatri ne mere uvek obim glave beba na rutinskim kontrolama, i ne bi bilo loše da roditelji to sami zahtevaju. Ali, ako je obim bebine glave nešto veci od ocekivanog za odredeni uzrast, to nije odmah razlog za paniku. Ima beba koje prosto imaju vecu glavu. "Rapidan rast glave nije nacin za postavljanje dijagnoze autizma", kaže dr Aksumof, "ali svakako je nešto na šta bi trebalo obratiti pažnju, i u takvim slucajevima potrebno je pomno pratiti razvoj govora i ponašanje deteta o kojem je rec, kako bismo bili sigurni da odgovara ocekivanjima za odredeni uzrast."
Rano lecenje je od kljucnog znacaja
Ne postoji lek za autizam. Ali, intenzivna terapija može pomoci detetu da ovlada širokim spektarom veština - od održavanja kontakta ocima, preko zagrljaja do vodenja konverzacije. I što se pre pocne sa terapijom - to bolje. Panel eksperata americke Nacionalne akademije nauka preporucio je 2001. godine da dete treba da ima 25 sati rada sa terapeutom nedeljno, od trenutka kad se posumnja na autizam. Pošto deca sa autizmom imaju veoma razlicit spektar ponašanja i sposobnosti, najefikasniji terapijski pristup bio bi onaj koji uzima u obzir jedinstvene osobine i izazove sa kojima se suocava dete o kojem je rec, tako da podstice zdrav razvoj kroz igru, umesto da pokušava da promeni specificne simptome.
Zahvaljujuci ranoj terapiji, neka deca, poput cerke Nensi Vajzman s pocetka ove price, ostvaruju znacajan napredak. "U najmanju ruku, mi možemo ublažiti ozbiljnost simptoma", kaže dr Lord.
"Najnovija istraživanja pokazuju da gotovo 80 odsto dece sa autizmom danas imaju razvijen govor na odredenom nivou u uzrastu od 9 godina, a pre 20 godina, taj procenat je bio svega 50 odsto", zakljucuje ona.
"Nema sumnje da danas deca koja žive sa autizmom imaju bolje šanse nego prethodne generacije, jer ona pomoc dobijaju ranije."
Najnovije i najzanimljivije vesti iz sveta zabave, kulture, muzike, filma, lifestyle, putovanja i seksualnosti pratite na našoj Facebook stranici - MONDO Zabava, kao i na Twitteru @Mondo_zabava.