Neuspešnoj terapiji doprinosi neodgovornost pacijenata, ali i nedovoljna angažovanost lekara. Ovu bolest ima čak 31,5 odsto stanovništva u Srbiji.
Hipertenziju zovu "tihi ubica", jer ako se ne uzima terapija vremenom oštecuje krvne sudove i srce, može da izazove kobne posledice.
Povišen krvni pritisak nipošto ne bi trebalo ignorisati, a zbog stresnog života i nepravilne ishrane javlja se i kod mladih.
Uz pravu dijagnozu i izbalansiranu terapiju, može da se kontroliše, a pacijent poštedi brojnih neželjenih efekata i komplikacija. Ipak, to nije uvek jednostavno, jer bolest može da bude prisutna tri do pet godina bez tipicnih simptoma, pa se ne reaguje na pravi nacin i na vreme.
"Hipertenzija je hronicna, doživotna i nezarazna bolest, ali ima mnoštvo simptoma pa je cesto povezuju sa drugim obolenjima. U pocetku se uglavnom javljaju ceste glavobolje, osecaj pulsiranja, zujanje u ušima, napetost u glavi, crvenilo lica. Ponekad je prisutno zamaranje, pritisak u grudima, dok se kod pojedinaca javljaju aritmije, preskakanje i lupanje srca. Ako ne reaguju na ove simptome, pacijenti gube dragoceno vreme i mogucnost da se na najjednostavniji nacin lece", kaže za "Život plus" profesor dr Dragan Simic, nacelnik Odeljenja za aritmologiju i klinicku kardiologiju Klinike za kardiologiju III Klinickog centra Srbije.
Koliko je hipertenzija rasprostranjena kod nas i u svetu?
"Prema podacima, hipertenziju ima 31,5 odsto našeg stanovništva, a obimno istraživanje na podrucju jugoistocne Evrope pokazalo je velika odstupanja u svim zemljama kada je rec o lecenju ove bolesti. U Srbiji se adekvatno leci 23,3 procenta osoba koje imaju ovaj problem, a nelecenih ne bi smelo da bude uopšte, s obzirom na to da se kod hipertenzije dijagnoza najlakše postavlja i leci, uz gotovo neogranicen izbor lekova. Uprkos tome, pacijenti cesto nisu dobro leceni. Svaki covek je prica za sebe i zahteva posebnu terapiju i ne može se nekoliko lekova propisavati svim pacijentima. Zato mnogi nemaju adekvatnu terapiju."
Osim neodgovarajucih lekova, koji su još parametri neadekvatne terapije?
"Prisutan je nedostatak uputstava za pracenje. Pacijet bi trebalo da prilikom svake posete lekaru ima aparat za pritisak kod sebe i donese uredno ispisane vrednosti izmerenog pritiska do tada, a lekar bi trebalo merenjem na svom aparatu da proveri njegovu tacnost. Ovo se u praksi, nažalost, ne radi. Za mnoge stvari krivi su i pacijenti, jer nisu spremni da promene nacin života i primene higijensko-dijetetski režim na bazi neslane i nemasne hrane, redukuju telesnu težinu, pojacaju fizicku aktivnost makar u vidu šetnje, prestanu da puše, konzumiraju alkohol i što je moguce više izbegavaju stres. Vecina ljudi ne razmišlja, niti želi da sagleda moguce ozbiljne posledice."
Koliko pacijenata disciplinovano sprovodi terapiju?
"Cak 45 odsto pacijenata ne uzima terapiju na propisan nacin. Lekove piju neredovno, pogotovo u pocetku, jer ne shvataju da je to ovo dugotrajna bolest, sa nejasnim simptomima i bez bolova. Mnogi u startu slede uputstva lekara, ali vec nakon mesec ili dva, kada im bude bolje, samoinicijatvno smanjuju dozu. Nakon šest meseci, više od 70 odsto prekida terapiju, što je potpuno pogrešno. Za ovakvo ponašanje dobrim delom kriva je i inertnost lekara. Sa pacijentom neguju distanciran odnos, pa se bolesni suzdržavaju da postave pitanja, a pojedini doktori imaju i dozu straha prilikom korigovanja lekova, kada za tim postoji potreba. Drugi, opet, ignorišu cinjenicu da njihov pacijent nema dobro regulisan pritisak uprkos terapiji."
Šta podrazumeva dobro lecenje povišenog krvnog pritiska?
"Dobro lecen pritisak ima vrednost 140 sa 90, dok bi kod dijabeticara trebalo da bude 130 sa 85. Sve preko toga mora da se leci. Da bi se došlo do ovih vrednosti, lecenje treba da se sprovodi "korak po korak", uz poštovanje starosne dobi. Jedna vrsta lekova se daje mladima od 55 godina, a druga starijima. Pocinje se sa monoterapijom, odnosno jednim lekom, a on se odreduje u zavisnosti od godina, pola i drugih parametara. Nakon odredenog vremena, dodaje se još jedan lek, potom i treci. Ako nema dodatnih zdravstvenih problema, lecenje hipertenzije se sprovodi sa najviše tri leka."
Kada se daje više lekova antihipertenziva?
"Odredeni broj pacijenata je rezistentan na lekove. Malo je takvih, ali je problem što im se pritisak ne spušta ispod 150 sa 90 i kada uzimaju redovno terapiju. Njima se obicno propisuju maksimalne doze od cetiri vrste leka. Postoji i grupa hipertonicara, kojima drasticno skace pritisak nocu dok spavaju, kada je organizam opušten. Nocni skokovi mogu biti opasni jer se teško koriguju. Zato je najbolje, ukoliko se to dešava, da udarne doze leka uzimaju pred spavanje."
Kakva je terapija kada pritiska skace u jutarnjim satima?
"Ukoliko dolazi do velikog skoka pritiska ujutru, pacijenti bi najmanje jedan lek trebalo da uzmu cim se probude. Najbolje je da imaju pripremljenu vodu i lek na stocicu pored kreveta. Ostale lekove koji regulišu pritisak, mogu da uzmu pošto ustanu, pre dorucka. Jutarnji skokovi pritiska su opasni jer mogu da dovedu do moždanog udara, pa takvim pacijentima nije lako jer su svesni da njihovo stanje ne može da se izleci. Zato nije neobicno da se posle izvesnog vremena promene i psihicki, postanu depresivni."
Najnovije i najzanimljivije vesti iz sveta zabave, kulture, muzike, filma, lifestyle, putovanja i seksualnosti pratite na našoj Facebook stranici - MONDO Zabava, kao i na Twitteru @Mondo_zabava.