Nenad Lalatović, trener Čukaričkog, za MONDO odigrao kartašku igru "Tarot". "Kad sam pobedio Partizan, hteo sam da poletim od sreće". Možda sve ovo niste znali o temperamentnom srpskom treneru.
Mogu da mu zamere zbog temperamenta. Ili da se ne slažu sa njegovim politickim stavovima. Prozivaju zbog izjava ili kažnjavaju zbog iskljucenja. Ali, jedno ne mogu da mu ospore. Zna posao i ume sa ekipom. Gde god je radio, imao je rezultat. I nema dlake na jeziku. Idealan za rubriku Fudbalski TAROT.
"Verujem u subinu", priznaje Nenad Lalatovic dok se priprema za seansu, nestrpljiv da sazna šta mu karte proricu na pocetku nove trenerske avanture.
"Ne volim da se kockam. Dok sam bio igrac, umeo sam da odigram partiju tablica, ali onako rekreativno. Mrzim da gubim i nije me zanimalo da ucim igre zbog kojih su neki moji saigraci umeli i po citavu noc da provedu za stolom. Pjanovic je bio neprikosnoven, ali je u Vidaku Braticu imao dostojnog konkurenta. Vida (Nemanja Vidic, prim.aut) i ja smo više voleli šetnju i lagane razgovore. Imali smo zajednicke teme i bukvalno se nismo razdvajali u karantinu. Svaki put kad bi nas sreo, trener Filipovic je imao isto pitanje ’Da li ste vas dvojica blizanci?’. Jednostavno, nalazili smo sebe u tim pricama i nisu nas zanimale karte“.
Sad nema kud. Pristao je na Tarot i mora da otvori špil. Idemo redom...
4-1-4-1
SEKS - SRECA, POROCI, MEDIJI, KUCNI LJUBIMCI - PORODICA - NOVAC, OSTALI SPORTOVI, DETINJSTVO, RELIGIJA - CRTANI FILMOVI.
Možda tu ima igraca koji se ne uklapaju u njegovu koncepciju.
"Imam puno poverenje u startnu postavu. Odricem se prava na tri izmene. Šta god da promenim, neko ce pogrešno da protumaci. Kao i uvek kada sam ja u pitanju", vec u startu stavlja da znanja da ce igrati "otvorenih karata".
SEKS (Prvo, pa muško!):
"Nemam ništa protiv seksa dan pre utakmice. Ipak, kada bih vodio reprezentaciju na neko veliko takmicenje, ne bih dozvolio prisustvo supruga i devojaka u hotelu. Bar tih mesec dana mogu da se suzdrže od toga. Bitno je da izmedu sebe uspostave dobru atmosferu i da dišu kao jedan. Ovako u klubu, zavisi od individue. Mogu ja da im zabranim šta hocu, oni ce da rade onako kako im se svida. Za sve imam razumevanje, ako je u granicama normale. Ako im prija da vode ljubav uoci važne utakmice, nema problema. Tokom igracke karijere nisam ni ja vodio racuna. Ne secam se tacno da li je to bilo baš dan uoci meca, ali nije ni važno. Smatram da seks ne može da škodi i da niko zbog njega nece igrati lošije ili bolje. Retko koji covek ima odnose svaki dan. Tako se i ja ponašam. Ako mi se... radi, ja radim“.
SRECA
"Poslednji put sam eksplodirao od radosti kada sam sa Vojvodinom pobedio Partizan. Sada ce opet mnogi da shvate pogrešno, ali to je bilo samo tri dana nakon trijumfa u Brestu protiv Dinama i plasmana u plej-of Lige Evrope. Vratili smo se mrtvi umorni, otišli u Humsku i slavili 3:1. Da sam tada umeo da mašem rukama, mislim da bih poleteo od srece“.
POROCI
"Laže svako ko kaže da ih nije imao. Voleo sam kao mladi da izadem i da se provedem. Umeli smo neku važnu pobedu da proslavimo u gradu, ostanemo do kasno, ali nikada fudbal nije trpeo zbog toga. Povremeno, morate sebi da date oduška. Nikada nisam pušio. Ne zanimaju me tompusi i kafa“.
MEDIJI
"Moram da ih poštujem jer svi mi zavisimo od medija. Kao i oni od nas. Ali, boli me kada prepoznam zlu nameru. Meni uglavnom izvlace negativne stvari. Niko nije napisao da sam u poslednje dve godine najuspešniji trener u Srbiji. Uzeo sam Srem i spasao ga ispadanja iz lige. Sa Proleterom ostvario najbolje rezultate u istoriji kluba. Lansirao Micu Ivanica koji na prvom treningu kod mene nije mogao da stoji na nogama, a sada ga smatram najboljim veznim igracem koga sam trenirao u životu. Preuzeo Voždovac i dobio informaciju da Marušica šalju na pozajmicu u BASK. Slucajno sam video u svlacionici kako je graden i rekao ’ovaj ne ide nikuda’. Preporodio sam ga za šest meseci, život mu se promenio posle gola Zvezdi i danas je rešio svoju egzistenciju. Sa Napretkom sam tukao Partizan sa Lazovicem, Škuleticem, Drincicem i sa poslednjeg stigao do šestog mesta na tabeli. Prihvatio sam Zvezdu u trenutku kada bi samo lud covek došao na Marakanu. Da izvrši samoubistvo. Bez struje, bez tima. 90 odsto igraca dovela Uprava bez moje saglasnosti. Bio sam spreman da radim dve godine džabe, jer volim Zvezdu. Iskreno i bez interesa. Tražio sam da mi dovedu Cavrica, Stojiljkovica, Krunica i Srnica, da mi ostave Milijaša i Pecnika i garantovao sam titulu i 20 miliona profita. Obecali su i ništa od toga nisu ispunili. Lansirao sam klince koje bi oni verovatno poslali na pozajmicu u Spartak ili Cuku i kasnije placali 300-400.000 evra obeštecenja za njihov povratak u klub. Bio sam hrabar i Zvezda danas živi od prodaje tih igraca. Kada sam odlazio, niko od clanova rukovodstva mi se nije našao pri ruci. Samo ja znam kako sam se osecao kao neko kome je Zvezda u krvi. Došao sam i otišao u stanju totalnog haosa. Ubedio sam sebe da sam vodio Real ili Barsu i pitao se šta bi bilo da me sada pozove Selta. Naravno da bih išao. Zato sam u prihvatio ponudu Borca. Oni su mi bar ispunili želju i doveli pojacanja koja sam tražio. Vratio sam im drugim mestom u jesenjoj polusezoni. Ušli smo u anale kluba. Sa Vojvodinom doživeo da meni kao zakletom zvezdašu, Karadorde skandira ’Lalo majstore, vodi nas do titule’. E, to su sve mediji morali da napišu. Ne zameram im, jer za razliku od drugih nemam nikoga ko stoji iza mene“.
KUCNI LJUBIMCI
"Kao mali, imao sam dva psa koje sam mnogo voleo. Bili i Roki. Vucjak i rotvajler. Živeo sam sa roditeljima i nije bilo problema. Sada imam svoju decu i nemam uslove za kucne ljubimce. Voda me opušta i nabavio sam ribice. Za akvarijum uvek ima mesta u kuci“.
PORODICA
"Najvažniji faktor. Nije ni cudo što se našla na kljucnoj poziciji u timu. Daje ti snagu. Ja to osetim kad dodem kuci. Radio sam u Cacku, Kruševcu, Sremskoj Mitrovici... takav je trenerski posao. Cim se završi trening, u auto pa za Beograd. Oni najviše pate. Supruga Iva, kcerkica Ina i sinovi Marko i Vanja. Oni su mi sve u životu. Kad smo igrali u Belorusiji, Ina je slavila sedmi rodendan. Okupila se cela porodica, a ja daleko od kuce. Hteo sam da poludim. Zato je pobeda protiv Dinama bio moj rodendanski poklon. Deca su bogatstvo. Trošim se mnogo. Treninzi, utakmice, sastanci... Svu pozitivinu energiju koju nakupim od svoje dece, prenosim na igrace da naprave rezultat“.
NOVAC
"Ljudi misle da sam finansijski obezbeden i da mi je lako da budem autonoman u poslu. Nije tako. Jesam zaradio tokom karijere, ali nisam zbrinuo dve-tri generacije. Da sam samo ja, bilo bi dovoljno za lep i lagodan život. Ovako, moram da razmišljam o deci koja rastu i koja treba da se školuju. Novca nikad dosta. Takav sam. Da nemam prebijene pare u džepu, bio bih isti. Covek mora da ima stav i karakter da bi uspeo u životu. Volim fudbal, ali želim i da zaradim kako bih svojoj porodici omogucio bolji život. Nadam se da ce i moja deca sutra razmišljati tako. Radim u klubu u kome novac nije problem. Ako je prvi u nedelju, gazda uplati novac u petak. To mora da se poštuje. Gospodin Obradovic zaslužuje svaki respekt države i FSS. Toliko daje sebe klubu i igracima da ja u životu nisam sreo nekoga ko je više posvecen fudbalu. Takve ljude treba da cuvamo i da se trudimo da ih bude što više. Kod nas je sve nenormalno. Svuda u svetu se plata dobija na vreme. U Srbiji ako je dobiješ u januaru, pa u martu tražiš februarsku, oni te pitaju ’gde si potrošio tolike pare’. Šta tebe briga gde sam ih potrošio! Ako sam je pošteno zaradio, plata je prvog i hocu je tada na racunu. Ima celnika koji ti skidaju glavu zbog jednog poraza, a klubovi im nemaju lopte, igraci gladuju, dugovi do guše... Cuka je druga prica i tražim od svojih igraca da cene ono što imaju. Želim glad u njihovim ocima. Živkovica sam trenirao u Borcu kad nije imao za kafu. Sada hocu da izade na teren i da gine za klub koji mu je sve omogucio. Isto mislim i za reprezentaciju. Kada obuceš dres Srbije, shvati ga kao svetinju. Budi gladan majstore kao što si bio u Ofki, Radu, Zvezdi, Voši... Ali, gladan za uspehom“.
OSTALI SPORTOVI
"Bog mi je dao talenat za sve sportove sa loptom. Obožavam stoni tenis. Igram ga i ovde na Kipru. Volim odbojku, bilijar, košarku. Jutros sam istrcao 7 km. Imam visinu za basket (1,92m), ali sam za ovih 39 godina samo dva puta otišao na košarkašku utakmicu. Možda odem ukoliko Zvezda ude u TOP 8. Momci zaslužuju naklon. Radonjic i Covic funkcionišu besprekorno i to je model kako bi i fudbal mogao da nam krene napred. Dokaz da su treneru neophodni vreme i kontinuitet da bi osmislio ideje i sproveo ih u delo“.
DETINJSTVO
"Na Karaburmi sam odrastao i proveo prvih osam godina života. Bilo je to naselje sa 20-ak kuca, kao u kocki. Živeo sam sa pokojnom majkom, ocem i bakom. Imao sam puno drugara. Sa bratom sam gajio zeceve i kokoške u dvorištu. Jedno bezbrižno detinjstvo. Posle smo se preselili na Dorcol koji je definitivno imao najjaci uticaj na formiranje moje licnosti. Družim se i dan danas sa drugarima iz kraja. Neki su krenuli fudbalskim putem, neki ne. Ali znam, ako mi se sutra ne daj Bože nešto desi, oni ce biti uz mene. Ne priznajem prijateljstva iz koristi. Ako si ti bogat i uspešan, možemo da napravimo posao i da ja zaradim milione, ja cu te pozvati za kuma da mi krstiš decu. A posvadacemo se posle prvog posla. To ne. Priznajem samo drugove iz detinjstva, sa kojima sam 20 godina nerazdvojan. Mnogi su mi zamerali ’šta ceš sa njim, on je na lošem glasu’. Šta mene to briga. On je moj drug, odrasli smo zajedno, prošli sve i svašta u životu i bitno je da mi prija u njegovom društvu. Retko kad je neko nov ušao u moj život. Družio sam se sa uspešnim i mocnim ljudima, ali znam ko mi je iskren prijatelj i ko bi život dao za mene. Bitno je poteci iz dobre porodice. Roditelji su mi pružili svu ljubav ovoga sveta i žao mi je što nisam stigao svojoj majci da se odužim na pravi nacin. Da joj vidim sjaj u ocima zbog saznanja da je njen sin uspeo u životu. Bio sam igrac i kapiten Zvezde, dao gol u Derbiju, bio trener Zvezde i Vojvodine, vodio cak i reprezentaciju u jednoj utakmici. Ništa od toga ona nije doživela, ali znam da je gore negde, da sve vidi i da je ponosna na mene“.
RELIGIJA
"Verujem u Boga i svake nedelje bar jednom odem u Crkvu“.
CRTANI FILMOVI
"Ogromna je razlika izmedu crtaca koje sam ja gledao i ovih danas. Za mene je to bio ritual. Svako vece, oko 7.15h, zauzmem mesto ispred TV-a i ne trepcem pred avanturama Duška Dugouška, Paje Patka, mornar Popaja i drugih. Posle toga dolaze mama i tata i pocinje Dnevnik. Odrastao sam uz svoje junake. Danas deca rastu uz igrice na internetu, fejsbuk i I-ped. To nije dobro. Pitamo se gde su talenti. Eno ih po sobama, zgureni za kompjuterom. Ja sam kao klinac imao dva treninga dnevno, a vreme izmedu provodio u parku. Izademo nas trojica napolje sa loptom, ispred zgrade tri klupe i svako brani svoju. Ko primi tri gola, ispada. Nema više fudbala na betoncetu. Kao što nema ni legendarnih glasova Nikole Simica, Ðuze Stojiljkovica ili Dragana Lazovica u crtanim filmovima“.
I tako... Ofanzivno i bez respekta. Za gol više. Jedanaest karata, kao 11 razjarenih bikova. Sa gladu u ocima. Nije hteo izmenu, ali mu namecemo jednog igraca.
BES
"To je moj nacin života. Uvek cu reci ono što mislim. Ako je bio penal, kazacu ’bio je penal’. I gotovo. Ako smo primili gol iz ofsajda, ’gospodo, ošteceni smo zbog cistog ofsajda’. Pitali su me posle Rada, zašto igra nije bila na evropskom nivou. Pa zato što nam je u Evropi sudio Italijan Taljavento koji je pustio da se igra. Nije svirao 40 faulova kao Nikolic. On saceka prvu priliku da mi se osveti i otera me na pravdi Boga. Da sam mu stvarno nešto rekao, sada bih se javno izvinio. Pogrešio sam i kraj. U Nišu isto. Došao covek u restriktivni prostor, uvredio mene i moju pokojnu majku. Zar treba da mu cutim? ’Ja cu tebi...’. Ma i ja cu tebi, bre. Duplo! Ko si ti? Neka kažu da sam primitivac, ali necu da cutim. Šta ovi što su fini i kulturni imaju od toga. Mene mogu da vredaju navijaci koji su platili ulaznicu. I niko više. Naravno, u Srbiji jedva docekaju da te uzmu na zub. Zamislite da sam skocio na cetvrtog sudiju kao Klop. Ili da sam ošamario svog pomocnika što je požurio sa izmenom. Kao Simeone. Proglasili bi me ludim i poslali na psihijatriju. Jednostavno, nisam tip trenera pokojnog Lobanovskog. Kad bih kao on ceo mec presedeo na klupi, ne bih osvojio pet bodova za citavo prvenstvo. Ne poznajem predsednika Komisije Žarka Stevanovica, ali ga javno pitam zašto me nije kaznio dok sam bio u Vojvodini. Tada sam i zaradio iskljucenje. Zašto je cekao da potpišem za Cukaricki? Možda me Obradovic ne bi ni angažovao da je znao za suspenziju. Neška kazne 20.000 dinara zbog dva iskljucenja, mene 4 utakmice za jedno koje nisam ni zaslužio. Dele nagrade trenerima, a ja ih tukao gde sam i kako sam stigao. Sa Borcem i Voždovcem. Više je nego providno. Ne uklapam se u sistem, jer govorim ono što mislim. I nikada se necu promeniti. Neka im bude jasno. Vama sam dozvolio da mi ’ugurate’ ovog igraca, ali to vam je poslednje“.
Zvuci kontradiktorno, ali sistem je jedino što ce možda menjati. Na terenu, ne na Terazijama. 4-1- 4-1. Za sada omiljena varijanta. Izrazito ofanzivna i fleksibilna. Zacas prede u 4-3- 3.
"Prija mi jer sam pristalica napadackog fudbala. Nikada nisam rekao ’molim te Bože, samo da ne izgubim’. Uvek pravim formaciju da pobedim. Zato su mi ova dva prednja vezna, igraci ofanzivnih karakteristika. Sa njima i taj centralni napadac ima lakši zadatak. Nije odsecen, može da odigra iz prve, da komunicira povratnim pasovima. Tako ga rasteretim. Ako ga pustim da se bije sa štoperima, istroši se i nemam ga svežeg u završnici. Ko ce da mi da gol. Cak u nekim mecevima protiv slabijih rivala, odustanem i od tog jednog defanzivnog veziste. U mojoj koncepciji, jedini klasicni defanzivci su dva štopera. Svi ostali imaju ofanzivne zadatke. U poslednje vreme ne menjam taktiku ni protiv Zvezde i Partizana. Fudbal se igra za navijace. Nikada necete cuti da sam zadovoljan nerešenim rezultatom“.
Nisu slucajno "crtaci" na poziciji špica. Malo spanaca i sve dolazi na svoje. Mornar Lala dobija 11 Popaja na terenu. Tada ni Kup nije toliko daleko.
-----------------------------------------
SVE KOLUMNE NEŠE PETROVICA