Deca više zadovoljstva pronalaze u činjenici da imaju kućnog ljubimca, nego što ih raduje činjenica da imaju brata ili sestru.
Nema ništa slade od maženja sa malim cetvoronožnim prijateljima nakon teškog, stresnog dana... Kucni ljubimci poznaju nas ponekad i bolje nego ljudi oko nas, tu su za nas i kad se svi drugi izmaknu, i vole nas bezuslovno.
Kad to sve uzmete u obzir, nije ni cudo zašto ponekad više volimo vreme da provedemo sa kucom ili macom umesto sa drugim ljudima.
Ali, ono što jeste interesantno je da rezultati novih istraživanja pokazuju da se slicno osecaju i deca. Ukratko, klinci se vrlo cesto bolje slažu sa kucnim ljubimcem nego sa bracom ili sestrama (možda i zato što vam ni kuca ni maca nece iz ciste pakosti sakriti omiljene patike ako uradite nešto što im nije po volji).
Naucnici sa Kembridža sproveli su istraživanje u kojem su ucestvovali dvanaestogodišnjaci iz 77 porodica, kojima je bilo zajednicko to što su svi imali jednog ili više kucnih ljubimaca, i svi su imali (bar) brata ili sestru.
Psiholozi su analizirali njihove socijalne veštine i emotivno stanje, a ispostavilo se da mali ispitanici svo do jednog snažniju vezu i bliskiji odnos imaju sa kucnim ljubimcem nego sa bracom ili sestrama.
"Bez obzira na to što ljubimci ne mogu u potpunosti da razumeju ono što im govorimo, a ne mogu ni da nam 'odgovore', odnos sa kucnim ljubimcem koji deca grade ne zaostaje za onim koji imaju sa bracom ili sestrama", kaže psiholog Met Kasels, koji je ucestvovao u studiji.
"Stvar je u tome da upravo zato što kucni ljubimci ne govore, deca osecaju da 'mogu sve da im kažu', jer oni i ne osuduju njihove postupke."