Trener Partizana Marko Nikolić - opušteno. U kolumni Neše Petrovića saznajte koji ritual ima pred svaku utakmicu, koju zemlju bi voleo da poseti, zašto mora u Trst po obuću, koja mu je izjava Kapela ostala urezana u pamćenje...
On ima nešto u svom trenerskom DNK. Nije ga Antic slucajno kooptirao u strucni štab na trijumfalnom putu ka Južnoj Africi.
Pun energije i entuzijazma koje zarazno širi na sredine u kojima radi. Sa njim na klupi, Vojvodina je stala uz rame beogradskim velikanima. Prevazišla kompleks mosta na Beški. Partizan bio prvi i ušao u Ligu Evrope. Olimpija na putu oporavka sa ciljem da postane ozbiljan evropski projekat.
Autoritativnog stava, liderskog držanja, predodreden za ulogu trenera.
Ne gradi svoj stil citanjem literature ili kopiranjem i usvajanjem filozofije drugih poznatih strucnjaka.
On ga stice kroz rad koji se granici sa fanatizmom. Nikolicev stil je rezultat njegovih životnih iskustava. Uskladen sa opštim principima i generalnim pogledom na životnu filozofiju.
"Ne verujem u karte. Priznajem samo rad, poštenje i castan odnos prema svemu u životu. Karte služe samo da se prekrati vreme u karantinu".
I da se odigra Tarot. U sistemu 4-4- 2. Bez izmene, jer pravi treneri imaju puno poverenje u one kojima su dodelili ulogu startera.
BES - DRUŠTVENE MREŽE, SEKS, PUTOVANJA, RELIGIJA - HRANA, KNJIGA, PORODICA, NOVAC - MODA, IDOLI.
...
BES
"Ne znam otkud na poziciji golmana. Kljajic nije besan. Generalno, moji igraci nisu besni. Ako prebacimo na životni nivo, bes nikada nije dobra opcija. Ni metod za rešavanje problema. Obicno se javlja u impulsivnim, neprijatnim i stresnim situacijama. To je siguran put u poraz i vodi u srozavanje licnog ugleda. Naravno, živi smo ljudi. Umem i ja da pobesnim. Imao sam jedno iskustvo u Sloveniji kada je pet sekundI van kontrole moglo skupo da me košta. Na svu srecu, moja reakcija je sa svih strana protumacena na najbolji moguci nacin. Od tada, strogo vodim racuna".
DRUŠTVENE MREŽE
"Iskren da budem, niti ih koristim, niti imam lepo mišljenje o njima. Nadam se da imam pravo na takvo opredeljenje. Svestan sam vremena u kojem živimo i da su internet statusi sastavni deo života. Narocito kod mladih. Mogu da budu korisne u smislu razmene informacija. Kako u vašem, tako i u mom poslu. Nažalost, vecina se koristi u kontra pravcu. U smislu zamene za licni kontakt, druženje, ljubav i odnos bilo koje vrste. Osnovna ideja zbog koje su nastale, a to je da olakšaju komunikaciju, otišla je u potpuno pogrešnom smeru. Ljudi su se otudili jedni od drugih i ja sam izrazito protiv toga. Licno, nemam potrebu da neka svoja razmišljanja ili osecanja delim sa svima. Cuvam ih za svoje najbliže".
SEKS
"To odavno ne bi smelo da bude tabu tema. Seksualna revolucija je desetine godina iza nas. Mi u Partizanu nemamo nikakav strog pravilnik kada je seks u pitanju. Igraci na Teleoptiku imaju vrhunske uslove za rad i tu provode puno vremena tokom nedelje. Treniraju, rade pripremu utakmice, spavaju u karantinu dan uoci meca i samim tim su onemoguceni da imaju seksualne aktivnosti. Iako to nije neka posebna problematika. Kome šta i koliko prija, u zavisnosti od toga kako se oseca u datom trenutku, sve može. Ja nisam rigidan po tom pitanju. Potpuno je druga stvar ako se radi o nekoj dužoj apstinenciji. Kada bih došao u situaciju da vodim reprezentaciju na neki veliki turnir, ozbiljno bih se pozabavio tim problemom. Ne smatram sebe trenerom nekih strogih principa. Disciplina jeste najvažniji segment svega ovoga što radim zajedno sa svojim strucnim štabom. Ali ona se odnosi na radne obaveze, ponašanje na terenu i korektnost u meduljudskim odnosima. Sa druge strane, imamo veliko poštovanje za slobodno vreme igraca, razlicitost njihovih interesovanja, želja i mogucnosti. Davno smo prevazišli sistem stroge izolacije. Zaista me intrigiraju primeri velikih evropskih klubova. Njima pripreme služe za zbližavanje. Zato povedu svoje lepše polovine. Druže se. Ok, ponešto i odrade... Ali to je neki drugi nivo u odnosu na nas. U tom pravcu i mi treba da pocnemo da razmišljamo".
PUTOVANJA
"Imam veliku želju da odem u Južnu Ameriku. Pre svega u Argentinu. To je jedna od retkih zemalja koju još nisam posetio, iako su neki clanovi moje najuže familije živeli tamo krajem 80-ih i pocetkom 90-ih godina. Baš kada su Gaucosi osvojili Svetsko prvenstvo. Putovanja oplemenjuju ljude. Mi smo sa jedne strane privilegovani jer obidemo skoro ceo svet, a s druge hendikepirani jer na nemamo mnogo vremena da uživamo u tim lepotama. Za razliku od svih koji idu sa nama. Novinari, navijaci, prijatelji kluba.. Mi smo usredsredeni na utakmicu, pripremu i ceo protokol oko organizacije dogadaja. Mislim da su putovanja jedna od najlepših stvari koje covek u današnje vreme može sebi da priušti. Svako je jedno novo veliko iskustvo upoznavanja razlicitih ljudi i kultura. Cine coveka neuporedivo bogatijim nego što je bio pre toga. Svakome ko uz slobodno vreme ima i višak novca, toplo bih preporucio da ga iskoristi na pravi nacin. Putovanja nikako nisu uzaludan trošak. Eskalacija terorizma nije kod mene stvorila strah od letenja. Ljudi koji se plaše aviona nikako ne bi smeli da to prenose na clanove svoje porodice. Ili, ne daj Bože, na decu. Mi koji mnogo letimo stekli smo rutinu i ništa ne može da nas zaplaši. Ne planiram skoro u Argentinu iz porodicnih razloga".
RELIGIJA
"Religiozan sam u nekoj normalnoj meri. Bez ikakve želje da to isticem na neki poseban naci. Jako poštujem sve što spada u tradiciju našeg naroda. Pa tako i našu pravoslavnu crkvu i sve njene obicaje, praznike, ponekad cak i postove. Ne mogu da kažem za sebe da sam neki fanatik kada je to u pitanju, ali doživljavam veru na neki svoj nacin. Poštujem jako i sve stvari koje su vezane za duh coveka u ovom materijalnom svetu. One poput putovanja oplemenjuju coveka i daju mu neku ljudskiju dimenziju. Svi mi koji živimo u ovom vremenu novca, fokusirani smo na njega i nekada jurimo i previše za njim. Religija je jedan od puteva kojim covek može da ide i da nade neki svoj mir, tako da sa moje strane veliko poštovanje za sve što je vezano ne samo za našu religiju, nego i za sve druge. Imam svoje rituale pre važnih meceva. Ništa specijalno, ali mi pomaže da se rasteretim stresa. Kada udemo na stadion na kojem igramo, naš ili neki drugi, izadem na teren sat i po pre utakmice, sednem na klupu i izgovorim ’Oce naš’. U sebi, naravno, i pre svega razmišljam o zdravlju i sreci clanova moje porodice, tako da relativizujem pritisak koji je vezan za posao. U tim trenucima nikada ne razmišljam, niti upucujem molitve na racun rezultata".
HRANA
"Ne postoji više od dva jela koja ne volim da jedem i za sebe slobodno mogu da kažem da sam veliki gurman. Iako imam kilažu kakvu sam imao i sa 18 godina. Apsolutno istu. Upražnjavam rekreaciju povremeno, u polednje vreme sam se malo i zapustio, a jedem isto. To je izgleda stvar genetike.. Ljubitelj sam domace kuhinje, tu mislim na tradicionalna kuvana jela, sarme, pasulj, kupus, svadbarski... ovakav, onakav... Obožavam sve što je iz mora, od toga bih mogao da živim. Ali i voce, povrce, pastu... Ma, sve. Ne volim griz, to mi je ostalo od malih nogu. Ne znam je l’ ima još nešto. Recimo kacamak. I to je to".
KNJIGA
"Sve manje citam. Možda tri, cetiri knjige za godinu dana, a nekada sam znao toliko za jedan mesec. Završio sam Gimnaziju u kojoj je bila obavezna ozbiljna literatura. Voleo sam ruske i francuske klasike. Bilo je tu i beltristike. Ali, klasik je klasik. Kasnije mi je ostalo kao navika iz škole i porodice. To je još jedan nacin, uz religiju i putovanja, da covek pobegne od svakodnevnice i ude u svet duhovnosti. Knjiga obogacuje coveka. Tu se obicno misli na reci, što je pogrešno. Ljudi se kroz razlicitu literaturu preispituju, dovode u pitanje neka svoja razmišljanja i odluke. Bez te introspekcije svi idemo putem koji nema ni pocetak ni kraj. Koji nema nikakav cilj".
PORODICA
"Trudim se i uspevam da moja porodica ne ispašta zbog posla kojim se bavim. Osim što me nemaju pored sebe toliko koliko bi imali da živim životom obicnog coveka koji radi od osam do tri. Za mene je porodica stub i smisao života. Prioritet svih prioriteta. Sve što radim, usmereno je ka njima. Familiji, ocu, majci, bratu... Pokušavam da im poklonim što više kvalitenog vremena, energije i koncentracije. Cim završim posao, hitam kuci. Nisu svi u porodici partizanovci, mada u poslednje vreme i ti koji nisu bili polako prelaze na našu stranu. Mnogo teže podnose poraze od mene. Posle 17 godina trenerskog posla ja sam se navikao na pritisak svake vrste. Nije mi bitno ako mediji objave neku lošu vest. Ne moram da procitam pohvalu da bih mislio dobro o sebi. Valjda znam da radim casno i pošteno. Ali oni se teže odnose sa tim i vole da cuju samo pozitivne stvari".
NOVAC
"Živimo u materijalnom svetu, tu nema dileme. Važno je imati balans izmedu materijanog i duhovnog. Važno mi je da nadem svoj mir, ali nisam idealista koji tvrdi da mu novac nije potreban. On obezbeduje komforan život i buducnost moje porodice. Svi mi koji radimo bilo koji posao želimo da zaradimo novac. Bez njega nema ni putovanja, ni kvalitetne hrane. On nema nikakav smisao ako služi samo da se skladišti. Davanje novca drugome je veliki ljudski kvalitet koji oplemenjuje coveka. Kada ima sa kim da se podeli i kome da se pomogne onda to ima nekog smisla. Voleo bih da jednog dana odem u Kinu za veliki novac i da takvim ugovorom rešim sve u životu. Sa druge strane, za ovo malo godina sakupio sam dovoljno iskustva i vec poprilicno napunio tak trenerski CV da mogu da razmišljam iskljucivo o klubu u kome radim. Privilegija je biti u Partizanu. Maštam o tome da uzmemo titulu. Ne samo da maštam, nego cinim sve za to. Voleo bih i neki uspeh u Evropi, posle onog ulaska u Ligu Evrope. Što da ne, jednog dana i transfer u neki evropski klub. Tamo su primanja sasvim dovoljna za normalan život. Ne mora Kina po svaku cenu".
MODA
"Nisam opterecen modnim trendovima. Imam neki svoj stil i vrlo je jednostavan. Supruga i naše društvo se cude što moji šopinzi traju 30-ak minuta. Onog sekunda kada krenem u kupovinu, tacno znam šta hocu i cim vidim odmah uzimam. Nisam šopingholicar. Muka mi je od prodavnica, butika i tržnih centara. Imam malo stopalo, pa mi je Italija interesantna. U Srbiji teško možete da nadete dovoljno kvalitetnu obucu broj 39. Cesto sam išao za Trst dok sam radio u Sloveniji. Sada ne idem ciljano u Italiju, ali ako me put navede iskoristim priliku jer je to neki stil koji odgovara mom ukusu. Na utakmici nikada ne nosim trenerku. Uvek sam strogo u odelu. Ili u nekoj kombinaciji pantalona, košulje, džempera i sakoa. Pamtim reci Fabija Kapela koji je na pitanje zašto stalno nosi kravatu odgovorio ’Iz poštovanja prema fudbalu’“.
IDOLI
"Rec koja me prvo asocira na legendarni muzicki sastav. Nemam idole u klasicnom smislu. Poštujem mnoge ljude koji mogu da posluže kao uzor. Ježim se idolopoklonstva. Kolege su za mene svetinja. Svako od nas radi posao kako najbolje ume. Niko nema želju da ga otaljava. Sve u skladu sa svojim mogucnostima, obrazovanjem i napredovanjem. Mene svi svrstavaju u stariju generaciju jer smo krenuli u isto vreme i nekako smo bliski. Verovatno po stažu. Imam veliko poštovanje za trenere koji rade na top nivou. Zbog specificnosti i sveg što je godinama radio u Junajtedu, pre svih Aleks Ferguson. Zatim, serija italijanskih strucnjaka na celu sa Kapelom i Ancelotijem. Od mladih, Murinjo pre Gvardiole. I sve do skoro, Klop. Nije da ne volim Liverpul, ali mislim da je Nemac otišao malo u estradizaciju trenerskog posla. Dok je bio fokusiran samo na teren, a tek onda interesantan van terena, meni je bio fenomenalan. Sada je malo obrnuo prioritete i ovo bitno je otišlo u drugi plan. Ali, ko sam ja da sudim o jednom Klopu. Od naših moram da spomenem dva coveka koja su imala dovoljno hrabrosti, a manjak sujete da podrže jedng mladog trenera 2008. i 2009. Godine kada sam pocinjao u Superligi Srbije. Oni su prepoznali u meni nešto posle sedam godina rada u mladim kategorijama. Pre svih Radomir Antic koji mi je mnogo pomogao u nekim neobaveznim razgovorima. Dve njegove lepe reci umele su da mi uliju ogromnu dozu sigurnosti i hvala mu na tome. Velika zahvalnost i Ljubiši Tumbakovicu na savetima koje mi je dao po povratku iz Kine".
***
Nije vršio izmene. Naoružan znanjem, cvrsto stoji iza svojih odluka. Veruje da razultat ne zavisi od sistema, vec iskljucivo od doslednosti ideji i kolektivne interpretacije.
"Ne menjam sistem. Ne zato što sam tvrdoglav, nego zato što verujem u ono što radim. Mogao bih sada te karte na vašoj tabli da razbacam i na drugi nacin. Suština ostaje ista. Sistemi služe samo da zavaraju fudbalske laike. Ja sad mogu da ova dva bocna igraca pomerim napred u 4-2- 4 i svi ce reci ’auu, vidi ga kako igra ofanzivno’. To su gluposti. Jedino su važni model i opredeljenje u igri. Dakle, raspodela uloga i jacina svake od tih karata pojedinacno“.
U rukama drži snažne adute. Oprezan je jer zna da ovu Vecitu partiju pokera rešavaju sitni detalji. Trenutna inspiracija. Možda ce u subotu morati i da blefira. Strpljivo cekajuci priliku da baci na sto dve devetke i pokupi dobitak.
"Leonardo i Ðurdevic su samo deo jednog mehanizma. Necu se uopšte baviti raspoloženjem Brazilca. On kada vidi pun stadion, zaboravlja na sve probleme i postaje neukrotiv. Citava ta medijska fama nema smisla jer je Leonardo prvi strelac lige i jedan od naših najboljih igraca. Dok je tako, sve ce biti u redu. Kad ne bude tako, nece ništa više biti u redu".
Karte su otvorene. Pretnje upucene. Ulog je na stolu. Kakav god bio ishod, greške ne sme da bude. Nikolic konacno jednom mora da završi zapocetu misiju.
Predodredeni ne odlaze kad je najslade.
------------------------
SVE KOLUMNE NEŠE PETROVICA