U srpskom delu Sarajeva nije bilo logora, nema niti jedne muslimanske žrtve, a na drugoj strani tela ubijenih Srba nisu još ni povađena iz masovnih grobnica, pa je jasno ko je žrtva genocida, istaknuto na skupu u Beogradu.
Na dan kada bosanski muslimani, Bošnjaci, slave "Dan nezavisnosti", a bosanski Srbi ga se sećaju kao jednog od najcrnjih dana u svojoj novijoj istoriji (kada je mučko ubistvo jednog svata pokrenulo rat u Bosni i Hercegovini), u Beogradu je upriličen skup o prećutanom genocidu nad Srbima u Sarajevu.
U Pres centru Udruženja novinara Srbije predstavljena je knjiga "Genocid nad Srbima - Sarajevo 1992-1995", koja sadrži potresna svedočenja 80 ljudi o tome kako su ispitivani, mučeni, silovani, ispovesti ljudi koji su gledali kako drugi "nestaju" u logorima, privatnim zatvorima, na ulicama...
U knjizi, recimo, S.K. svedoči kako je (tada dvadesetogodišnjakinja) 25 dana silovana zatočena u podrumu neke zgrade od grupe crnokošuljaša koju je organizovao zloglasni Ismet Bajramović Ćelo. Logoraš Ž.B. govori o krvničkim batinama u zatvoru - podrumu Privredne banke na Dobrnji i prinudnom kopanju rovova na prvoj borbenoj liniji. Logoraš V.V.M. kako su mučeni muškarci i silovane njihove žene sve dok ne bi prepisali stan nekom od "funkcionera".
Ovo je priča koja ne sme da se zaboravi, a u knjizi je govori samo mali deo od 40.000 Srba, etničkih talaca u ratnom Sarajevu koji su svi odreda bili, ako ne u logorima i zatvorima, a ono na "informativnom razgovoru" i batinama, kaže koautor knjige Milivoje Ivanišević iz Instituta za istraživanje srpskih stradanja u XX veku.
"To su sve žrtve muslimanskog Sarajeva, jer u srpskom delu grada nije bilo ni logora za Muslimane, ni masovnih grobnica, čak ni pojedinačnih civilnih žrtava. Zato odatle nema ni nestalih lica, a masovne srpske grobnice pobijenih Srba u muslimanskom delu ni do danas nisu istražene", kaže Ivanišević.
Izvor: Mondo/ Stefan Stojanović"Nema sredstava" čak ni za istraživanje najveće masovne grobnice, na lokaciji "Kazani" na Trebeviću, gde se prema procenama nalaze ostaci tela 300 do 800 ljudi. Koliko je tela bačeno u Miljacku, ne zna se ni približan broj, rečeno je na skupu.
Sa pomenute lokacije "Kazani" dosad je izvađeno samo 29 tela, jer za pravo istraživanje srpskih žrtava novca u BiH "nema".
Samo u toku rata u Sarajevu je ubijeno 7.019 Srba, a 130.000 preživelih je praktično moralo da napusti grad posle Dejtonskog sporazuma.
"Zbog toga ne čudi da Sarajevo danas nije najbrojniji srpski grad na svetu posle Beograda, a da u BiH danas ima manje Srba, a više Muslimana nego pre rata", kaže Miroslav Lučić, presednik Skupštine grada Istočno Sarajevo.
Prema poslednjem popisu stanovništva 2013. godine, čiji podaci su objavljeni tek sredinom prošle godine, u (muslimanskom) Sarajevu danas živi 10.442 Srba, dok je na istom području 1991. godine bilo 92.271 osoba srpske nacionalnosti (plus velika većina onih koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni a kojih sada u popisu nema).
UGLEDATI SE NA HRVATE
"Srbi se moraju opametiti i prilagoditi situaciji. Ako pogledamo koliko su uložili Hrvati da oslobode svoje generale koji su, de fakto, počinili strašne zločine a opet otišli "nevini" iz suda. Novac je potreban i da bi se borili za pravdu", kaže gradonačelnik Lučić.
"Nezavisnost koja se završila ratom"
S tim se slaže i Ivanišević, koji ukazuje da je i samo izdavanje knjige o genocidu u Sarajevu nailazilo na probleme finansiranja i u samom Beogradu. "Službeni glasnik" im je naručio knjigu a potom dve godine nije mogao "da nađe sredstva" da se štampa, a u "Zavodu za udžbenike" su ponudili 30.000 dinara "pomoći".
"Zahvalio sam se na toj velikodušnosti i knjiga je izašla uz pomoć prijatelja (izdavač je "Pešić i sinovi"). U Srbiji ima više novca za organizovanje turnira u malom fudbalu nego za dokumenta o srpskom stradanju", kaže Ivanišević.
(G.M.Š.)