MONDO/Srna

Zbog Kulina bana nema udžbenika na bošnjačkom?

Autor:

U Srbiji je stopirana procedura izdavanja udžbenika na bošnjačkom jeziku. Koji su razlozi - sporne, odnosno "naučno neutemeljene", činjenice ili lošeg kvaliteta sadržaja.

24
A- A A+

"Večernje novosti" tvrde da stručnjaci, istoričari ne mogu da se saglase sa "prekrajanjem istorije", dok nadležni kažu da je stvar u lošem kvalitetu i neprimerenom sadržaju.

Autori udžbenika na bošnjačkom jeziku tvrde da je Povelja Kulina bana "starobosanski dokument", da je pisana bosančicom, zasebnim "bosanskim pismom", sve što se odnosi na Rašku oblast preimenovano je u Sandžak i sandžačko, a u zvanične praznike, o kojima deca treba da uče, uvršten je "Dan Sandžaka".

Prema navodima "Večernjih", zbog tih "naučno neutemeljenih činjenica" stopirano je odobravanje udžbenika za istoriju nižih razreda osnovnih škola - Svet oko nas, Priroda i društvo.

Predsednik Bosanskog nacionalnog veća, Esad Džudžo, rekao je da su za nastavu na bošnjačkom jeziku nedostajala 52 udžbenika, a da je odobren samo jedan.

On smatra da ovakvi udžbenici moraju biti odobreni, te da je reč o "identitetskim pitanjima".

Rukovodilac Centra za razvoj programa i udžbenika Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, Eleonora Vlahović, rekla je da najveći broj udžbenika nije dobio saglasnost, ne zbog istorijski spornih činjenica, već zbog propusta koji se tiču standarda kvaliteta, ishoda, zadataka, koji se zadaju deci.

Prema njenim rečima, udžbenici su odbijani i jer je od dece u trećem razredu traženo da skalpelom probuše rupu na kartonu ili da odu u šumu i nešto uberu, čime se dovode u opasnost.

BOSANČICA I CRKVA BOSANSKA

Bosančica je jedan od naziva sa srpsku srednjovekovnu ćirilicu sa lokalnim primesama na prostoru tadašnje Bosne, ali ne toliko različitom da bi bila zasebno pismo.

SAm naziv pisma potiče iz kasnijih vremena, u doba austrijske uprave Benjamina Kalaja Bosnom i Hercegovinom.

U srednjem veku, na prostoru Bosne i Hercegovine korišćena je isključivo ćirilica, pa su i sve povelje i pisma bosanskih srednjovekovnih vladara i velikaša su na ćiriličnom pismu. Ovim pismom pišu i katolici i muslimani, čak fra Luka Karagić 1737. jednim raspisom izrično zabranjuje franjevcima upotrebu latinice.

Tek pred kraj XVIII veka, u tešnjim vezama sa Dalmacijom i Hrvatskom, franjevci sve više usvajaju latinicu, da bi je od XIX veka potpuno primili. Muslimani na ćirilicu prelaze tek u XX veku, jer se ćirilica tada sve više poistovećuje sa srpskom nacionalnom pripadnošću.

Vatroslav Jagić priznao da je čuvena povelja bana Kulina u ćirilićnom pismu i na srpskom jeziku u svojoj knjizi "Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga"[3], 1867. Zagreb.

Slobodna Bosna

Bosanskog bana Kulina će zbog toga proganjati i papa i Ugarska, Bosna je ipak još dugo ostala slobodna oaza "kamo su se spašavali heretici zapadnog, latinskog svijeta, kao na jedino evropsko ostrvo, gdje se poštuje sloboda savjesti i uvjerenja”.

Specifičnost srednjevekovne Bosne nije samo "bosančica", već i posebna hrišćanska crkva, tzv Crkva bosanska.

Za vreme bana Kulina (1180—1204) Bosanska crkva dospela je u središte međunarodne pažnje jer je pružala utočište prognanim bogumilima - patarenima iz Dalmacije i babunima iz Raške. Usled progona bogumila u Raškoj, započetih Saborom protiv bogumila Stefana Nemanje 1186. godine, veliki broj preživelih je prebegao u Bosnu, gde je pronašao utočište u hižama (opštežitijima) bosanske crkve.

Približno u isto vreme, Katolička crkva, na čelu sa splitskim nadbiskupom, proterala je iz Splita i Trogira veći broj patarena, koji su našli spas u Bosni.

Povezano

Sve vesti