"Tuđman i Prlić napravili zločinačku Herceg-Bosnu"

Petorici Prlićevih saradnika, sud je tada izrekao kazne od 10 do 20 godina zatvora.

Presudom je utvrđeno da su ti zločini počinjeni u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, na čelu s hrvatskim predsednikom Tuđmanom, čiji je cilj bilo uspostavljanje "hrvatskog entiteta, delimično u granicama Hrvatske banovine iz 1939. godine", nasilnim i trajnim proterivanjem muslimanskog stanovništva iz osam opština u BiH.

Cilj stvaranja tog entiteta, HRHB, po presudi je bilo "ponovno ujedinjavanje hrvatskog naroda", budući da je zločinačkim planom bilo predviđeno da se on "ili ujedini s Hrvatskom, u slučaju raspada BiH" ili ostane u BiH "s tesnim vezama s Hrvatskom".

Odgovarajući na Prlićeve tvrdnje, tokom današnje rasprave o žalbi koje su nepravosnažno osuđeni, ali i Tužilaštvo uložili na presudu, tužilac Daglas Stringer ukazao je da su hrvatske snage počinile niz zločina nad Muslimanima po istom obrascu, realizujući udruženi zločinački poduhvat.

Cilj tog poduhvata, koji je trajao od januara 1993. do aprila 1994. bila je "promena etničke ravnoteže" na tom području, "etničkim čišćenjem" Muslimana, kao što je, na osnovu dokaza, utvrđeno prvostepenom presudom.

Sprovođenje tog poduhvata predvodio je i podržavao hrvatski predsednik Tuđman, koji je, po prvostepenoj presudi, zagovarao podelu BiH između Hrvatske i Srbije.

Tužilac Stringer citirao je reči tadašnjeg ambasadora SAD u Zagrebu Pitera Galbrajta, koji je na suđenju posvedočio da je Tuđman "verovao da bi značajni delovi BiH trebalo da budu deo Hrvatske".

Iste Tuđmanove pretenzije, po tužiocu, vidljive su iz njegovih reči da je HRHB ključna za "očuvanje hrvatske državnosti" i da je vreme da se hrvatski narod okupi u "najširim granicama".

Po Stringeru, to je dokaz da je "ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda u Hrvatskoj i BiH bilo svrha udruženog zločinačkog poduhvata". Za to je bilo potrebno promeniti etničku strukturu HRHB na čijim su delovima Muslimani bili u većini, što su hrvatski lideri dobro znali.

Ilustrujući da su učesnici u zločinačkom poduhvatu u tome uspeli, zastupnik optužbe precizirao je da je u opštini Stolac pre rata bilo 8.000 Muslimana, a u jesen 1993. nije ostao nijedan.

O tome je lokalni hrvatski lider izvestio Tuđmana u septembru 1993, ističući da su, umesto Muslimana, u Stolac naseljene hrvatske izbeglice.

Tužiteljka Katrina Gustavson podvukla je da je Jadranko Prlić igrao "ključnu ulogu" u odnosima s Tuđmanom i drugim hrvatskim liderima, te da su delili "zajedničku zločinačku nameru".

Pozivajući se na prepise snimljenih razgovora koje je Tuđman, u septembru 1992, vodio s Prlićem i drugima, tužiteljka je naznačila da je Tuđmanova vizija za BiH bila širenje hrvatskih granica u okvire Banovine iz 1939. godine, što je on smatrao neophodnim za odbranu hrvatske državnosti.

"Hrvatski entitet u BiH ne sme, pritom, imati previše Muslimana i Srba", rekao je Tuđman tada po transkriptu koji je citirala zastupnica optužbe.

Zbog "neprirodnih granica sadašnje hrvatske države", smatrao je Tuđman, "moramo imati hrvatsku vlast u Hercegovini".

Time je tužiteljka odbacila jutrošnju Prlićevu tvrdnju da je HRHB bila "privremena" tvorevina.

Na tvrdnju Prlića da je Tuđman stalno podržavao nezavisnost i suverenitet BiH, Gustavsonova je uzvratila da je istina da je hrvatski predsednik to činio javno, zbog međunarodne zajednice, ali da je u privatnim razgovorima zagovarao HRHB.

Nasuprot tvrdnji odbrane, Prlić je, po Tužilaštvu, u januaru i aprilu 1993. uputio dva ultimatuma Armiji BiH da se potčini Hrvatskom veću odbrane (HVO), a kada je ultimatum odbijen, usledili su napadi na muslimanska naselja tokom kojih je HVO počinila brojne zločine.

U maju te godine, HVO je, uz ključno učešće svih optuženih, napala hiljade Muslimana u zapadnom Mostaru i proterala ih u istočni deo grada, koji je zatim mesecima granatirala.

Tužilac Stringer rekao je da su hiljade Muslimana tog leta nezakonito zatočene u mreži zatočeničkih logora HVO, pod neljudskim uslovima, a puštani su tek pošto bi obećali da će napustiti HRHB.

U oktobru 1993, hrvatske snage počinile su masakr nad 28 civilia u selu Stupni Do kod Vareša, a nepravosnažno osuđeni Slobodan Praljak i Milivoj Petković pokušali su da taj zločin zataškaju.

U nastavku rasprave, Tribunal će sutra raspravljati o žalbi drugooptuženog Bruna Stojića.

Tribunal je 2013. izrekao kaznu od 20 godina zatvora Stojiću, ministru odbrane HRHB, kao i načelniku Glavnog štaba Hrvatskog veća odbrane Slobodanu Praljku (HVO) i zameniku komandanta HVO Milivoju Petkoviću.

Valentin Ćorić, komandant vojne policije HVO, osuđen je na 16 godina zatvora, a predsednik komisije za razmenu zarobljenika HRHB Berislav Pušić na zatvorsku kaznu od 10 godina.

Pušić ne prisustvuje raspravi o žalbama, budući da je praktično izdržao kaznu.

O njihovim žalbama, ali i o žalbi Tužilaštva koje je zatražilo oštrije kazne, Tribunal će raspravljati do 28. marta.