Otvarali smo karte sa našim asom, koji je bio potpuno iskren. Govorio je o reprezentaciji, Čelsiju, uspesima, besu, novcu, porodici, itd. Evo veoma zanimljivog intervjua, koji je vodio naš kolumnista Neša Petrović.
Ni vece vedete, ni skromnijeg momka. Savršeni primer nepisanog fudbalskog pravila: što slavniji i uspešniji, to normalniji i obicniji.
Nemanja Matic ne veruje u sudbinu. Narocito ne u onu koju proricu karte. Njemu u karijeri ništa nije palo sa neba, za sve se potrudio, oznojio, namucio i izborio.
Od Uba i Lazarevca, do Košica i Londona. Sa usputnim stanicama u Arnemu i Lisabonu. Kup Slovacke. Prvenstvo, FA i Liga kup Engleske. Prvenstvo, Kup i Liga kup Portugala. Smeši mu se još jedna kruna. Celzi gazi sa Konteom na celu i nisu potrebne karte da bi se naslutio epilog Premijer lige.
Tarot otvaramo više iz reprezentativnih razloga.
Srbiju ocekuje put u nepoznato i nepredvidivo. U jazbinu iz koje je Moldavija odnela bod. Ali protiv tima od koga se Vels tresao usred Kardifa. A sa Velsom, stative i precke. Put ka Rusiji ne poznaje precice. Oko Gruzije nema zaobilaznica, samo marš kroz Tbilisi garantuje napad na Svetsko prvenstvo.
Matic je spreman za novi juriš. Nikada se nije plašio izazova, ni na terenu, ni u životu. Tako pristupa i našoj rubrici. Na sugestiju prijatelja da 'cenzuriše' kartu sa Seksom, odmahuje rukom i ne skida osmeh sa lica:
"To nije seks, nego keks. Ne diraj tu kartu iz špila. Pravila su pravila. Idemo pošteno do kraja".
Navikao je tako. Svaki rebus ima rešenje.
"Ovo mi dode kao poslednja provera pred ispit u Gruziji. Kontrolna ili prijateljska. A koliko znam, prijateljska utakmica dozvoljava pet izmena?"
Kako da mu ne izadem u susret. Zaslužio je.
Špil je na stolu. Magneti na tabli. Igra može da pocne.
PORODICA!
"Eto vidiš kakav sam ja covek. Prvo, pa porodica".
Ništa nije slucajno. Možda i Matic poveruje u moc Tarota. Sudbina meša karte, a mi igramo. Idemo dalje.
MUZIKA!
"Može li samo jedna mala rotacija. Ja bih Muziku na golmana, a Porodicu na špica. Da se zna šta je udarna igla".
Bekovi: SRECA ("Sjajno"). DRUŠTVO ("Superiška"). OSTALI SPORTOVI ("Fenomenalno").
"Za sada sve ide kao po loju. Ali, polako. Evo, vec me hvata trema od ovog veznog reda".
Nema potrebe. I tu klizi kao podmazano: DETINJSTVO ("Moja pozicija, zadnji vezni"). NOVAC, FILM i HOBI.
I dva krilna napadaca: KUCNI LJUBIMCI i BES.
"Sve je super. Ništa ne menjam. Prva postava k'o bombona".
…
MUZIKA…
"Domaca uglavnom. Retko kada strana. Možda samo u autu kada idem na trening. Pustim radio, pa šta zasvira. Zaista slušam samo našu muziku. Colu obožavam, sve njegove pesme. Ritam zavisi od situacije i raspoloženja. U svlacionici, pola sata pre utakmice, mora neki jaci zvuk. Balade znaju da me uspore i uspavaju. Nosim one male slušalice, ne podnosim na ušima one velike koje su sada u modi. Smetaju mi. Desetak minuta pre izlaska na teren, muzika se gasi i krecemo u borbu".
SRECA…
"Moja svakodnevnica. Prati me na svakom koraku. Izvor je u ovoj karti koja se nalazi na poziciji špica. Kada se završi trening, kada prode utakmice, kada se spusti zavesa, vratim se kuci i vidim da su deca dobro, ništa mi više ne treba da bih bio srecan. Ležem mirno i zahvalim se Bogu što mi je podario takvu porodicu".
DRUŠTVO...
"Drugovi igraju veoma važnu ulogu u mom životu. Nedostaju mi kada sam u Engleskoj. Cujemo se redovno. Cim sletim u Beograd, stupamo u kontakt i dogovaramo druženje. Lepo mi je u njihovom okruženju. I u Celziju imam zadovoljstvo da saradujem sa sjajnim momcima. Sve su to dobri ljudi. Takva atmosfera olakšava novajlijama proces adaptacije. Verujte mi da to nije slucaj u svakom klubu. Družim se sa svima. Nije važno da li su starosedeoci ili su tej juce stigli u London. Ako je neko dobar covek, uvek može da racuna na moje prijateljstvo. Bane mi mnogo nedostaje. Nekako sam navikao, kada dodem na stadion prvo njega sretnem. Uvek je bio prvi u svemu. Sada mi je malo cudno, ali šta je tu je. Na vezi smo non-stop, moracu da se prilagodim. U svlacionici se i dalje oseca njegovo prisustvo. Tu su slike koje podsecaju na neke nezaboravne trenutke iz istorije Celzija, sa Banetom kao glavnim junakom. Ima po ormaricima i njegovih stvari. Legende kluba nikada ne odlaze zauvek. Možda samo privremeno".
OSTALI SPORTOVI…
"Ja sam svestrani sportista. Ne propuštam nijedan bitan dogadaj na televiziji. Svejedno da li sam kod kuce ili u karantinu. Novine citam od pozadi. Rekreativno, igram košarku. To me najbolje opusti. Doduše, tu se i najlakše skupimo. Dva na dva, tri na tri, svejedno. Imam visinu za basket, ali nikada u mladosti nije postojala dilema. Fudbal je uvek bio broj jedan. Košarku smo igrali onako iz zadovoljstva. Da se malo zagrejemo, pa odmah na fucu. Tenis sam probao, shvatio da mi ne ide i batalio. Moja teniska karijera se završila pre nego što je i pocela".
DETINJSTVO…
"Muke moje zbog ustajanja u sedam. Prvi cas u pola osam. I ozareno lice u 12 i pet kada se oglasi zvono za kraj petog casa. Dovidenja školo, odosmo na fudbal, košarku i odbojku. Moje detinjstvo je vezano iskljucivo za sportske motive. U selu u kome sam odrastao nisu postojali uslova za neke druge razonode. Nije bilo novca, a samim tim ni telefona i kompjutera. Imali smo jednu fudbalsku i jednu košarkašku lotu. Za odbojku iskoristimo jednu od te dve. Tu u školskom dvorištu sam stekao društvo za sva vremena. Svi smo odrasli, imamo svoje porodice, ali svaki slobodan trenutak iskoristimo da se vidimo, sednemo i nasmejemo".
NOVAC…
"Slagacu ako kažem da nije bitan. Pomaže i život cini lakšim, ali daleko od toga da je najvažniji. Kao mladi razmišljate u stilu "eh kad bih imao ovoliko i kada bih mogao da kupim ovo ili ono". Ali kada odrastete, postane zreliji, shvatite da postoje drugi prioriteti. Tek kad stignu deca, sve dobija potpuno drugi smisao. To ce vam reci svako ko ume da poštuje zdrave vrednosti. Da se razumemo, bolje je imati nego nemati. Trudim se da kroz posao kojim se bavim zaradim što više. Da deca sutra imaju za sebe. Pokušavam da im prenesem neka svoja iskustva. Da ih naucim cemu treba da streme. Pre svega obrazovanje. Da budu dobri ljudi i da poštuju prave stvari. Novac dode i ode. Brzo se potroši. Na kraju ostaje ono što je u covekovoj duši. Nikada se kroz karijeru nisam vodio novcem. Da je materijalna strana imala neki uticaj, sigurno iz Benfike ne bih otišao u Celzi. Prihvatio bih mnogo izdašnije ponude nekih drugih klubova. Uvek mi je bilo važnije da ja kao covek budem zadovoljan izborom sredine. Posle toga, ukoliko ispunite sve one uslove koji se traže od pravog profesionalca, novac dode sam po sebi".
HOBI…
"Vreme mi ne dozvoljava da se posvetim nekim zadovoljstvima. Narocito u poslednjih nekoliko godina. Obaveza je preko glave i kada se ukaže slobodan trenutak, provodim ga sa porodicom. Ili sam sa decom u parku ili sa suprugom u restoranu. Ostaje mi samo mogucnost da uklopim lepo i korisno. Menjam dresove posle svake utakmice i pravim kolekciju suvenira. Vec ih imam više od stotine. Za sada su spakovani u kutije, ali jednog dana ce naci svoje mesto u galeriji. Bolje da budu izloženi nego da skupljaju prašinu. Najdraži su mi oni koje sam dobio od bivših saigraca. To mi je najbolji dokaz da smo izgradili iskreno prijateljstvo. Kada potpišu za novi klub, ostave mi dres sa posvetom ili ih razmenimo na terenu ako se sretnemo kao protivnici. Možda naredne sezone dode do duela Celzija i Zenita u Ligi šampiona. Sjajna prilika da popunim kolekciju. Bio bi to najdragoceniji primerak u privatnom muzeju. Svaki dres ima posebnu težinu. Dragi su mi i oni od velikih asova svetskog fudbala. Kada se zamenim, držim ih cvrsto uz sebe. Sve do kuce. Da mi ih neko ne otme. Bice mi zadovoljstvo da ih jednog dana pokažem svojoj deci".
FILM…
"Slicno kao sa muzikom. Samo domaca produkcija. Ako moram da biram, 'Kad porastem, bicu Kengur'. Gledao sam ga bar 30 puta. Neko bi posle desetog rekao 'ajde više, dosta je'. Ja ne. Svaki put me zasmeje i opusti. Vec je i Ðuricko poceo da me podseca na Tiba Kurtou. Fizicki su veoma slicni. Jedino ne znam da li Nikola zaista poseduje takav golmanski potencijal kao na filmu".
KUCNI LJUBIMCI…
"Nemam ih. To je velika obaveza i iziskuje vreme i posvecenost. Ako deca jednog dana budu tražila, moracu da im uslišim želju. Samo što ce u tom slucaju oni morati da vode racuna. Ja necu. Kuce dolaze u obzir, macke ne volim. Da smo na selu, sve bi bilo lakše. Pustiš ih u dvorište i ne razmišljaš. U gradu je sve mnogo komplikovanije. Iskreno se nadam da deci ta ideja nikada nece pasti na pamet".
BES…
"Ne secam se kada sam poslednji put bio van sebe. Umem da se kontrolišem. Privatno, retko šta ume da me izvede iz takta. Na terenu, samo loša igra. I to samo u situacijama kada znam da je moglo bolje. Tada sam besan na samoga sebe. Jedina stvar koja može da me izbaci iz koloseka je loša sudijska procena. Srecom pa me i to brzo prode".
PORODICA…
"Stub. Izvor energije. Kada su oni srecni i zadovoljni, sve ostalo pada u drugi plan. Sin vec ima 6 godina, razume fudbal, prati sve utakmice. Kada dodem kuci posle poraza, prvo pitanje je 'zašto nismo pobedili'. Kako ja sad njemu da objasnim zašto. Nije još toliko veliki da razume taktiku. Emotivno doživljava i ume da se iznervira više od mene. Poceo je i da trenira. Pokušavam da budem objektivan otac, ali još uvek ne mogu da donesem procenu. Gledao sam ga samo na dva-tri treninga. Sluša trenera, voli fudbal i to je za pocetak dovoljno. Vidim da napreduje, ali ga ne forsiram. Kada napuni 12, 13 godina, videcemo. Ako i dalje bude imao istu volju, zašto da ne. Podržacu ga. U suprotnom, izbor je njegov".
Karte su poredane u sistemu 3-4-3. Opet, ništa nije slucajno. Kada vam sudbina donese limun, pretvorite ga u limunadu.
"Savršeno mi odgovara. Vežbam ga svaki dan na treningu kod Kontea, pa sad i kod selektora Muslina. Ne izbija mi iz glave. Skoro da sanjam akcije i pomeranje linija. Odlican sistem. Narocito u situaciji kada prvi date gol. Lakše se branite i ostaje vam ogroman prostor za kontranapad. Ne gledam to samo sa svog aspekta. Kao ekipa, osecamo se odlicno u toj formaciji. Kako u Celziju, tako i u reprezentaciji. Sistem koji se perfektno uklapa u modernu filozofiju fudbala".
Još samo da u Tbilisiju prvi damo gol. Pa zatim još jedan. Da se osiguramo. Da ne razmišljamo o odbrani i kontranapadu.
Možda u tom slucaju i Nemanja poveruje u Tarot. Ljudi nisu zatocenici sudbine, nego zatocenici vlastitog uma.