Posle dugih (i napornih) priprema, konačno je došao trenutak da krenem na završni turnir košarkaške Evrolige.

Sreda pre podne, ulazim u avion kompanije "Turkish airlines", tražeći sedište 16B - dakle, srednje od tri sedišta, koliko ih ima na jednoj strani. Nikad dobra varijanta za čoveka čije su dimenzije 190 (cm) x 100 (kg).

Avion pun kao oko i jasno mi je da neće biti šanse da pronađem neko drugo slobodno mesto, na kojem bi mogao malo da se "raširim".

Dok skaut Indijana Pejsersa Aleksandar Pajović ljubazno ustaje sa sedišta 16A i omogućava mi da se umuvam u sredinu, primećujem da je mesto do prozora zauzeo tamnoputi momak, koji nešto prčka po mobilnom telefonu.

"Šta li je ovaj radio u Beogradu", automatski postavljam pitanje samom sebi, pošto sam prethodno konstatovao da se u letelici nalazi i veliki broj Turaka, povratnika sa koncerta Metalike na Ušću.

Na drugi pogled, shvatam da mi je neposredni saputnik dosta poznat, ali mi nedostaje još neka kockica da sklopim mozaik. Otvaram zatim "Sportski žurnal" i na naslovnoj strani vidim Prinsa Tejga kako pozira ispred Partizanovog stadiona, što je vest koju sam dan ranije propustio upravo zbog brojnih sitnica koje je trebalo obaviti uoči puta.

Shvatam da je nedostajuća kockica u mom mozaiku bila Tejgova nova frizura i da umesto pletenica koje je nosio pre godinu dana sada ima kratke "dredove"!

Usledilo je pitanje "Oprosti, da li si ti Prins Tejgo", na koje sam tada već znao odgovor i širok osmeh reprezentativca Gane, odevenog u isti onaj džemper na romboide od utorka... Pa, komšo, daj da popričamo malo, kad si već tu!

Da li se stvarno vraćaš u Partizan? Zašto nisi ostao letos?

"Ne znam, ali voleo bih. Letos nisam mogao da ostanem, Hofenhajm je tražio veliko obeštećenje. Da sam ostao, možda bismo prošli u Ligu šampiona", odgovorio je Tejgo i zamolio da mu prevedem članak o njemu iz "Sportskog žurnala", a posebno okvir sa izjavom predsednika kluba Dragana Đurića.

Zadovoljan izraz lica dok je slušao Đurićeve komplimente zamenio je smeh, kao reakcija na rečenicu da su "Tejgu vrata Partizana uvek otvorena i da je zato svratio na kaficu i neobavezan razgovor".

Ruku na srce, ko se nije nasmejao tom Đurićevom objašnjenju? Tejgo verovatno ne laže kada kaže da mu je bilo lepo u Humskoj 1, ali baš da je išao od Burse do Istanbula autom i onda do Beograda avionom samo da bi sa nekim popio kafu...

Da li si zadovoljan sezonom u Bursi?

"Nisam... Igra mi se fudbal, a tamo sam već dugo van tima. Trener je Turčin i forsira turske napadače".

Koliko si dao golova?

"Jedan. Na početku sezone me je uvodio u poslednjih 15, 20 minuta. Kada me je prvi put stavio da igram od početka, dao sam taj jedan gol i više nisam počeo nijednu utakmicu".

Kako stoji ekipa na tabeli?

"Mislim da smo obezbedili plasman u Ligu Evrope. Sledeće srede je finale Kupa protiv Fenerbahčea, ali nažalost bez mene".

Kakva je turska liga u odnosu na srpsku?

"Nije toliko kvalitetnija, ali mnogo više publike dolazi na stadione i tereni su bolji".

Beograd ili Bursa?

"Bursa je lepa, ali Beograd mi se više sviđa".

A, onaj napad u tržnom centru?

"To je neki navijač Zvezde provocirao Adiju. Tvrdio je da mu je seo na mesto, pa je ispala gužva. Nije mi to pokvarilo ukupan utisak".

Kada dolaziš ponovo? Čim se završi sezona?

"Ne, planiram prvo za Ameriku, da posetim rodbinu. Možda dođem u Beograd sledećeg meseca..."

Avion je poleteo i Tejgo je stavio do znanja da želi da se prepusti svojoj rutini. Spustio je roletnu na prozoru do sebe, stavio bele slušalice "Beats by Dre", pustio muziku sa "htc" mobilnog, a iz najlon kesice raspakovao ćebence i pokrio se preko glave.

Sat i nešto kasnije, prenulo ga je "tvrdo" prizemljenje letelice na pisti "Ataturk" aerodroma. Pristao je da tako pospan ispozira za jednu fotografiju i to je bilo to.

Na ovom letu za Istanbul našlo se još mnogo poznatih ličnosti iz sveta sporta, pre svih naš odbojkaški as Ivan Miljković, ali Tejgo je ipak bio "hit"...

(I. Bogunović - MONDO)