Ovim rečima je pokojni TV komentator Dragan Nikitović ispratio poslednje sekunde finalne utakmice Kupa šampiona između Partizana i Huventuda, odigrane 16. aprila 1992. godine u Istanbulu.

Slika Aleksandra Đorđevića, koji sa loptom pretrčava tri četvrtine terena i pored Tomasa Đofrese pogađa trojku iz naskoka, ostala je duboko urezana u srca navijača crno-belih, ali i u pamćenje neutralnih ljubitelja košarke, kao jedna od najspektakularnijih završnica u istoriji elitnog kontinentalnog takmičenja.



Taj Đorđevićev koš bio je kruna neponovljive sezone, u koju je Partizan krenuo sa trenerom debitantom Željkom Obradovićem i samo jedan od devet mečeva kao domaćin odigrao u Beogradu.

Mladi tim predvođen bekovskim parom Đorđević - Danilović "drugu kuću" je pronašao u predgrađu Madrida, Fuenlabradi, gde ga je lokalno stanovništvo prihvatilo kao svog.

Crno-beli su zauzeli četvrto mesto u grupnoj fazi, sa skorom 9-5, a snaga te grupe potvrđena je u četvrtfinalu plej-ofa, iz kojeg su Partizan i svi njegovi dotadašnji rivali izašli kao pobednici.

Partizan je eliminisao Knor (Virtus) iz Bolonje - 2:1, Filips je bio bolji od Barselone (2:0), Huventud od Cibone (2:0), a Estudijantes od Makabija.

U polufinalu je pao Filips rezultatom 82:75 (Danilović 22, Đorđević 21, Koprivica 14, Šilobad 10), a u finalu i favorizovani Huventud, sa nezaboravnih 71:70 (Danilović 25, Đorđević 23).

Odlučujući koš postigao je Đorđević, ali je MVP trofej otišao u ruke Predraga Danilovića.

Pored njih dvojice, u sastavu su bili Vlada Dragutinović, Ivo Nakić, Nikola Lončar, pokojni Dragiša Šarić, Mlađan Šilobad, Slaviša Koprivica, Željko Rebrača i Zoran Stevanović.

Ono što Partizan i Željko Obradović nikada ne propuštaju da naglase je doprinos legendardnog stratega Aleksandra Nikolića, koji je te sezone prihvatio ulogu Obradovićevog savetnika.

Crno-beli su nakon Istanbula 1992. učestvovali na još dva Fajnal fora Evrolige (Barselona 1998, Pariz 2010) i oba puta bili četvrti.

(MONDO)