U trenutku pisanja ovog teksta više od pola miliona ljudi je inficirano novim korona virusom. Preko 26.000 ljudi je već preminulo. Mi verujemo da je znanje moć i zato smo spremili ovaj vodič koji će vam pomoći da razumete šta se dešava.
Korona virus i vanredno stanje u Srbiji - sva pitanja i odgovori
Saznajte sve ono što ste želeli da znate, a niste imali koga da pitate.
U ovom iscrpnom i opsežnom tekstu ćete pronaći sve informacije koje smo prikupili za vas, kao i odgovore na sva pitanja koja bi mogla da vas interesuju a tiču se novonastale situacije. Da biste dobili kompletnu sliku o ovom virusu, bolesti koju izaziva, i pandemiji koja je paralisala ceo svet mi svakako predlažemo čitanje od početka. Ipak, ukoliko vas neki aspekt interesuje više od ostalih, odmah ispod je tabela sadržaja koja će vam olakšati navigaciju kroz ovaj vodič. Takođe, ovde možete da pratite i MONDO vesti o korona virusu iz minuta u minut.
Tabela sadržaja
- Da li treba da budemo zabrinuti?
- Šta je tačno SARS-CoV-2?
- Odakle je stigao SARS-CoV-2?
- Kako je krenulo inficiranje ljudi?
- Šta se dešava kada se zarazim virusom SARS-CoV-2?
- Koji su simptomi?
- Koliko je opasna infekcija korona virusom?
- Koje su to rizične grupe?
- Da li su muškarci podložniji virusu?
- Da li su deca ugrožena?
- Da li trudnice spadaju u rizičnu grupu?
- Milenijalci i SARS-CoV-2: podaci o riziku
- Koliko traje ceo proces obolevanja i ozdravljenja od COVID-19?
- Koliko ljudi umire od infekcije korona virusom?
- Poređenje COVID-19 i sezonskog gripa (simptomi i broj umrlih)?
- Kako se širi SARS-CoV-2?
- Poređenje prenosa virusa između COVID-19 i sezonskog gripa?
- Koliko je zapravo zarazan COVID-19?
- Ako dobijem virus, da li postajem imun ili se mogu ponovo inficirati?
- Koja je verovatnoća da baš ja dobijem korona virus?
- Šta mogu da uradim kako bih se zaštitio/la i sprečio/la širenje virusa?
- Da li treba da se vakcinišem protiv sezonskog gripa?
- Da li treba da nosim masku?
- Da li da izbegavam okupljanja i putovanja?
- Koje mere da preduzmem ako moram da putujem?
- Da li karantin, izolacija i mere socijalnog distanciranja utiču na širenje virusa?
- Kako da se pripremim za najgori scenario?
- Da li treba da imam nešto od lekova zbog COVID-19?
- Da li u kući imam nešto što sprečava ili leči COVID-19?
- Da li kućni i tradicionalni lekovi mogu izlečiti COVID-19?
- Da li da idem kod lekara ako posumnjam da imam COVID-19?
- Da li je zdravstveni sistem Srbije spreman za borbu sa pandemijom?
- Kada će proći pandemija COVID-19?
- Da li će COVID-19 nestati sa dolaskom leta i visokih temperatura?
- Da li će ovo postati sezonska infekcija?
- Vesti o tretmanima, lekovima i vakcinama
Korona virus i vanredno stanje u Srbiji - sva pitanja i odgovori
Saznajte sve ono što ste želeli da znate, a niste imali koga da pitate.
Vesti o korona virusu iz minuta u minut
Ne propustite nijednu važnu vest!
Prijavi se za MONDO newsletter
Najvažnije vesti o korona virusu i vanrednom stanju u Srbiji svakog dana u tvom inboxu.
Niste pronašli odgovor na pitanje koje vas zanima?
Pošaljite nam ga putem ove kratke forme i novinari Monda će pokušati da pronađu odgovor na vaše pitanje i o tome vas obavestiti!
Kako je virus korona uticao na vaš život?
Da li treba da budemo zabrinuti?
Nema sumnje da je novootkriveni korona virus jako opasan. U medicinskoj nomenklaturi poznat je pod nazivom SARS-CoV-2 i izaziva bolest COVID-19. Ova bolest može biti smrtonosna i to u najvećem broju za stare, i ljude sa već postojećim zdravstvenim tegobama. Procenat smrtnosti inficiranih još uvek nije najjasnije određen, iako dosadašnja istraživanja pokazuju da je čak 7 puta veći nego kod sezonskog gripa.
Puno toga je nepoznato kada je novi korona virus u pitanju. Još uvek se istražuju modeli njegovog prenošenja, ispituju se načini na koje napada organizam, traže se slabe tačke i razvijaju strategije za njegovo suzbijanje. Sigurno je samo da je tu i da je izuzetno zarazan.
Ipak, i pored svega toga, ovaj virus ne ugrožava opstanak čovečanstva.
Iako za pojedine grupe ljudi smrtonosan, za većinu je skoro pa bezopasan. Procenjeno je da kod čak 80% populacije ovaj virus izaziva blage ili umerene simptome, i da oporavak ne traje duže od dve nedelje. Međutim, treba imati u vidu da i takvi pacijenti prenose virus i da preko njih on može doći do onih za koje je potencijalno smrtonosan. Zato je prevencija njegovog širenja imperativ, a SZO i nadležne institucije su propisale mere kojima se to može postići (o njima malo kasnije).
Dakle, naš odgovor glasi: Da, trebalo bi da ste zabrinuti, ali nema razloga za paniku. Ok je da budete uplašeni i uznemireni, ali od suštinske je važnosti je da tu uznemirenost iskoristite kao pogonsko gorivo za borbu protiv virusa.
Ako se pitate šta konkretno možete da uradite polako, biće reči i o tome.
Na samom početku važno je naoružati se kompletnim, preciznim i proverenim informacijama, jer kada su vaši postupci poduprti činjenicama gotovo da je nemoguće pogrešiti. I upravo tome služi ovaj naš vodič: da vam pomogne da upoznate neprijatelja i naučite kako da se borite protiv njega.
U ovom iscrpnom i opsežnom tekstu ćete pronaći sve informacije koje smo prikupili za vas, kao i odgovore na sva pitanja koja bi mogla da vas interesuju a tiču se novonastale situacije.
Počinjemo od uzroka svega ovoga - od samog virusa!
Šta je tačno SARS-CoV-2?
SARS-CoV-2 je sedmi korona virus za koji je utvrđeno da napada ljude. Četiri od tih sedam poznati su nam odavno i najčešće izazivaju blage ili umereno teške infekcije gornjih disajnih puteva.
Preostala tri korona virusa su relativno skoro uspela da nađu način da sa životinja pređu na ljude i uzročnici su daleko težih bolesti. Ovo se pre svega odnosi na SARS-CoV koji izaziva već pomenuti SARS, zatim na MERS-CoV koji izaziva MERS (Middle East Respiratory Syndrome) i naposletku na ovaj najnoviji SARS-CoV-2 koji je uzrokuje COVID-19.
Njihovim proučavanjem došlo se do zaključka da su sva tri virusa na čoveka prešla sa slepih miševa i to ne direktno, već preko neke druge životinje. Primera radi, MERS je put od slepog miša do čoveka našao preko kamile, dok je životinja prenosilac za SARS-CoV virus bila ili jedna vrsta cibetke ili rakun.
Ono što je zajedničko svim ovim životinjama je to što se mogu pronaći na tezgama specijalizovanih kineskih pijaca na kojima se prodaju kao hrana.
Odakle je stigao SARS-CoV-2?
Upravo sa jedne ovakve pijace. Naučnici pretpostavljaju da potiče iz slepog miša, ali još uvek nisu saglasni preko koje životinje je dospeo do čoveka. Spekulacije još traju a glavni kandidat za životinju prenosioca je pangolin ili ljuskavac.
Kako je krenulo inficiranje ljudi?
Iako još uvek neidentifikovana, sasvim je sigurno da je misteriozna životinja bila deo ponude na jednoj od najpoznatijih pijaca za prodaju takve robe, onoj u Vuhanu - glavnom gradu kineske provincije Hubei i epicentru pandemije novog korona virusa.
Na ovoj pijaci, koja je u kasnijim izveštajima kineskih medija opisivana kao “prljava i neuredna” mogle su se kupiti najrazličitije morske, ali i domaće i divlje životinje, uključujući i zaštićene vrste koje su kasnije korišćene u ishrani. Najveći broj prvobitnih slučajeva infekcije SARS-CoV-2 virusom vezuje se upravo za pijacu u Vuhanu, a većina onih koji su oboleli u prvom talasu bili su ljudi koji su radili na njoj.
Stručnjaci navode da su ovakva mesta "prava Meka" za ovaj tip infekcija budući da na njima ljudi dolaze u kontakt sa velikim brojem divljih životinja od kojih svaka ima svoju lepezu patogena. Ukoliko se tome dodaju izrazito nehigijenski uslovi u kojima se priprema hrana, kao i velika količina zagađene krvi i vode to postaje idealna sredina u kojoj virusi počinju da mutiraju i traže načine da "skoče" na druge domaćine uključujući i čoveka.
Iako je ozvaničeno da je tržnica u Vuhanu "mesto rođenja" SARS-CoV-2 postoje slučajevi koji u celu priču unose izvesnu dozu misterije. Takav je, na primer, slučaj zaraženog čoveka iz decembra 2019. godine za kojeg je utvrđeno da nije imao nikakve veze sa vuhanskim marketom. On je u dokumentu u kojem su opisani rani slučajevi zaraze (njih 41) označen kao najranije otkriveni pacijent koji je prve simptome ispoljio početkom decembra.
Da stvar bude još čudnija niko od članova njegove porodice nije se razboleo, niti je dokazana bilo kakva veza između njega i ostalih zaraženih osoba.
Ako je suditi po ovom slučaju pravi izvor pandemije još nije otkriven, a postoje indicije da će važnost ovog slučaja tek izaći na videlo.
Bilo kako bilo, u vreme kada je konačno stavljen katanac na pijacu u Vuhanu epidemija je već počela da uzima maha.
Šta se dešava kada se zarazim virusom SARS-CoV-2?
Nakon što prodre u ljudski organizam SARS CoV-2 izaziva bolest pod nazivom COVID-19 (engl. CO - corona, VI - virus, D - disease)
Koji su simptomi?
COVID 19 je bolest za koju se vezuje čitav niz simptoma uglavnom karakterističnih za bolesti respiratornog sistema. Još uvek se proučavaju svi načini na koje bolest deluje na organizam, a dosadašnja istraživanja pokazuju da se pojedinačni slučajevi kreću od asimptomatskih i onih sa potpuno blagom kliničkom slikom, preko umereno teških i teških upala pluća, pa sve do slučajeva akutnog respiratornog distres sindroma (akutnog plućnog edema) i otkazivanja organa koji se najčešće završavaju smrtnim ishodom.
Bolest obično započinje temperaturom, iscrpljenošću i suvim kašljem, a u najvećem broju slučajeva tu se i završava. Međutim, određeni broj pacijenata razvija ozbiljnu kliničku sliku koja zahteva hospitalizaciju i intezivnu medicinsku negu.
Prema podacima koje je iz 56.000 laboratorijski potvrđenih slučajeva COVID-19 prikupio i obradio tim sastavljen od međunarodnih eksperata i kineskih zvaničnika, simptomi se mogu razvrstati ovako:
- 88% obolelih ima temperaturu
- 68% ima suvi kašalj
- 38% oseća iscrpljenost i umor
- 33% iskašljava sluz
- 19% ima problema sa disanjem (kratak dah)
- 15% ima bolove u mišićima
- 14% ima suvo grlo
- 14% ima glavobolju
- 11% ima drhtavicu
- 5% ima nagon za povraćanjem ili povraća
- 5% ima zapušen nos
- 4% ima dijareju
- Manje od 1% iskašljava krv ili sukrvicu
- Manje od 1% ima vodenaste oči
Korona virus i vanredno stanje u Srbiji - sva pitanja i odgovori
Saznajte sve ono što ste želeli da znate, a niste imali koga da pitate.
Vesti o korona virusu iz minuta u minut
Ne propustite nijednu važnu vest!
Prijavi se za MONDO newsletter
Najvažnije vesti o korona virusu i vanrednom stanju u Srbiji svakog dana u tvom inboxu.
Koliko je opasna infekcija korona virusom?
Studija kojom su obuhvaćena 44.672 potvrđena slučaja u Kini pokazala je da će većina obolelih od COVID-19 proći bez simptoma ili sa lakšim oblicima bolesti nakon čega će se oporaviti u periodu od dve nedelje.
Takvi bolesnici okarakterisani su kao "laki slučajevi"i čine 81% svih zaraženih. U ovu grupu spadaju asimptomatski pacijenti, pacijenti sa slabo izraženim repiratornim smetnjama, kao i oni koji su razvili simptome "lagane upale pluća". Među njima nije bilo slučajeva sa smrtnim ishodom i svi su izlečeni.
Druga skupina su tzv. "teški slučajevi" sa ozbiljnijim respiratornim problemima, sniženim nivoom kiseonika u krvi i oni kojima je bila potrebna asistencija pri disanju. Ni među njima nije bilo nijednog slučaja sa smrtnim ishodom i svi su se oporavili.
Treća skupina, njih 5%, su takozvani "kritični slučajevi". To su pacijenti kod kojih je nastupila akutna respiratorna insuficijencija, septički šok i otkazivanje jednog ili više organa. Polovina ovakvih slučajeva završila se smrću.
Ukupna smrtnost među subjektima obuhvaćenim ovim istraživanjem bila je oko 2,3%.
Koje su to rizične grupe?
Postoje dva presudna faktora koja određuju rizik od potencijalnog oboljenja sa komplikacijama koje bi mogle da izazovu teške posledice i smrt.
Prvi od ta dva faktora je starost pacijenta i zaključak je da sa godinama života raste i rizik od razvijanja ozbiljnih i potencijalno smrtonosnih komplikacija.
Drugi je zdravstveno stanje pacijenta tj. postojanje ili nepostojanje nekih hroničnih bolesti.
U već pomenutoj grupi nad kojom je vršeno istraživanje, najveći rizik od smrtnog ishoda imali su pacijenti sa 60 i više godina.
Kod pacijenata starosti od 60 do 69 godina procenat smrtnosti iznosio je 3,6 %, kod onih između 70 i 79 godina taj procenat je bio oko 8%, dok su stariji od 80 godina umirali u procentu od oko 15%.
Kada je u pitanju ranije zdravstveno stanje obolelih, ispitivači su imali podatke o 20.812 ljudi. Njih 15.536 navelo je da nije imalo nikakve prethodne zdravstvene tegobe, a stopa mortaliteta među njima iznosila je 0,9%.
Ta stopa bila je drastično veća kod preostalih 5.279 pacijenata koji su prijavili neke hronične bolesti.
Kod pacijenata sa srčanim problemima ona je iznosila 10,5%, kod dijabetičara 7,3%, kod astmatičara i pacijenata sa hroničnim bolestima respiratornog sistema 6,3%, kod onih sa visokim krvnim pritiskom 5,9%, dok je stopa mortaliteta kod obolelih od kancera bila 5,6%.
Takođe, evidentirano je da je umrlo više muškaraca nego žena.
Da li su muškarci podložniji virusu?
Više istraživanja pokazalo je da postoji izvesna disproporcija kada je u pitanju pol zaraženih. U zavisnosti od istraživanja taj procenat se kreće od 51, do čak 59 procenata u korist muškaraca.
Međutim, većina ovih istraživanja bila je uspešnija u prebrojavanju pacijenata nego u pronalaženju uzroka ove pojave.
Za početak, ostaje nejasno da li bi se ovakav odnos održao da su istraživači imali veći broj slučajeva na raspolaganju, a nerazjašnjeni su i uticaji nekih od faktora poput stepena izloženosti patogenu ili prethodnog zdravstvenog stanja pacijenata.
Neki smatraju da je za ovakav odnos presudna činjenica da među pušačima, za koje se pretpostavlja da su podložniji infekciji ovim virusom, ima više muškaraca.
Sa druge strane eksperimenti sa miševima navode na zaključak da bi uzrok ovoj pojavi mogao da leži u estrogenu, polnom hormonu kod žena koji ih u određenoj meri štiti od zaraze.
Treći misle da ključ leži u genima, i to onim koji su zaduženi za imuni odgovor organizma na viruse i koji se nalaze u X hromozomima. Teza je da žene koje imaju dva X hromozoma imaju ujedno i više ovakvih gena u odnosu na muškarce koji imaju samo jedan X hromozom.
Da li su deca ugrožena?
Da. Ipak, sva dosadašnja ispitivanja pokazala su da deca čine samo jedan mali delić obolelih i da je bilo tek nekoliko smrtnih slučajeva. U već pomenutom istraživanju kojim su obuhvaćena 44.672 slučaja udeo dece u obolelima je manji od 1%, a nijedan od tih slučajeva nije završen smrću. Do sličnih rezultata došle su i druge studije.
Zaraženu decu uglavnom su okrivali preko kontakata, najčešće u porodicama gde je neko već bio inficiran i po pravilu su imala blage simptome bolesti.
Što se tiče podložnosti zarazi, istraživači iz Šenžena pokazali su da i deca i odrasli imaju iste šanse da se zaraze, samo što deca uglavnom razvijaju blaže simptome. U svrhe ovog istraživanja kineski naučnici su ispitali 391 obolelog.
I dosad najobuhvatnija studija bazirana na 2.143 deteta u Kini obolela od COVID-19 dala je slične rezultate: nešto više od 94% ispitanika ispoljavalo je blage ili umerene simptome, 5% razvilo je tešku, a 1% slučajeva kritičnu kliničku sliku.
Verovatno najalarmantniji podatak je da je čak 70% kritičnih slučajeva zabeleženo u najmlađim uzrastima (od 0 do 1 i od 1 do 5 godina).
Budući da se ovde radi o posebno osetljivoj kategoriji, na ovom mestu neophodno je izneti i sve manjkavosti metoda pomoću kojeg se do ovakvih procenata došlo.
Pre svega, u slučaju kritično obolele dece, radi se o jako malom uzorku pa tako relativno mali broj slučajeva može dovesti do ovako velikih procenata (70%). Primera radi, podatak da je udeo mlađih od 1 godine među kritičnim slučajevima dece čak 54% zvuči zastrašujuće. Sa druge strane ukoliko znamo da je ukupan broj kritičnih slučajeva u ovom istraživanju 13, dolazimo do brojke od 7 takvih slučajeva među decom koja još nisu napunila 1 godinu života.
Dalje, treba napomenuti i to da nisu svi slučajevi u ovom istraživanju imali laboratorijski potvrđen COVID-19. OD 2.143 ispitanika kod njih 731 (34%) je bolest potvrđena testom. Kod ostalih 1.412 (66%) je na osnovu kliničkih ispitivanja zaključeno da su obolela od COVID-19, tako da se ne može isključiti postojanje neke druge respiratorne infekcije karakteristične za ovu populaciju.
I za kraj, važno je istaći da istraživači prilikom testiranja nisu u obzir uzimali opšte zdravstveno stanje dece, te ostaje nejasan uticaj tog, za ovu bolest jako bitnog, faktora.
Da li trudnice spadaju u rizičnu grupu?
U ovom trenutku jako je teško odgovoriti na ovo pitanje, pre svega zbog manjka dostupnih podataka.
Zasad ne deluje da su trudnice u većem riziku u odnosu na ostatak populacije, a do trenutka pisanja ovog teksta nije potvrđeno da je neka trudnica preminula od COVID-19.
Sa druge strane, trudnice jesu ugroženije od ostalih kada su u pitanju neke druge respiratorne infekcije poput gripa ili SARS-a (bolesti koju izaziva SARS-CoV, virus veoma sličan virusu koji izaziva COVID-19) i to je razlog zbog kojeg mnoga lekarska udruženja i udruženja ginekologa insistiraju da se trudnice smatraju visokorizičnom grupom kada je ova bolest u pitanju.
SZO i druge zdravstvene organizacije strogo preporučuju trudnicama da praktikuju sve higijenske mere i mere socijalnog distanciranja namenjene suzbijanju korona virusa.
Ukoliko se trudnica i pored svih mera ipak zarazi virusom evo šta zasad znamo:
Za trudnicu
Najverovatnije ćete osetiti umerene i lake simptome, kao i ostatak populacije. Ipak, ukoliko dođe do razvoja težih simptoma, pogotovo ako imate neku hroničnu bolest, preporučuje se da se hitno obratite lekaru koji će preduzeti dalje lečenje.
Još uvek neobjavljena studija kojom su obuhvaćene 34 trudnice obolele od COVID-19 (16 laboratorijski potvrđenih i 18 za koje se sumnja) pokazala je da se ni kod jedne od njih nije razvila bolest sa ozbiljnim simptomima.
Nezavisno od ovog istraživanja zabeležen je jedan slučaj trudnice kod koje se razvio teški oblik bolesti. Ona je primljena u bolnicu u 34 nedelji trudnoće. Uprkos hitnom carskom rezu beba je rođena mrtva, a majka prebačena na odeljenje intezivne nege u teškom opštem stanju i sa respiratornim distresom.
Za fetus
Nema dokaza o pojačanom riziku od pobačaja ili ranog gubitka trudnoće.
Iako je zabeleženo nekoliko slučajeva prevremeno rođenih beba, nijedan od njih nije nedvosmisleno povezan sa COVID-19.
Do sada nije zabeležen nijedan slučaj vertikalne transmisije, odnosno inficiranja ploda u materici.
Takođe, uzorci plodove vode, pupčane vrpce, majčinog mleka i neonatalnog brisa uzeti od 6 trudnica zaraženih virusom SARS-CoV-2, bili su negativni.
Sprovedeno je i istraživanje kojim su testirane tri placente zaraženih trudnica i sve tri su pokazale negativne rezultate.
I u ostalim studijama sva novorođenčad inficiranih majki su bila negativna na prisustvo virusa.
Ipak, treba napomenuti da je bilo i slučajeva u kojima su tek rođene bebe testirane pozitivno na virus, ali nije utvrđeno na koji način su zaražene. Ostavlja se mogućnost da je do inficiranja došlo odmah nakon porođaja.
Stručnjaci smatraju da infekcija in-utero nije moguća i da skoro ne postoji mogućnost da majka sa COVID-19 rodi zaraženu bebu.
Milenijalci i SARS-CoV-2: podaci o riziku
Ovo je specifičan deo populacije koji zaslužuje posebnu pažnju i pristup kada je ova tema u pitanju.
Koordinatorka Bele kuće za borbu protiv korona virusa dr Debora Briks izrazila je zabrinutost, pre svega zbog, kako kaže, "nonšalantnog pristupa" koji pripadnici ove populacije imaju prema novonastaloj situaciji.
Ona je obraćanje na konferenciji za novinare od 18. marta iskoristila da "pošalje upozorenje ljudima u '20. i '30. godinama da nisu imuni na novi korona virus i da i te kako mogu razviti teške oblike bolesti". Navodeći primere Italije i Francuske gde je zabeleženo više slučajeva teškog obolevanja mladih ljudi, Briks je istakla kako smatra da je to velikim delom zbog njihovog ležernog stava prema trenutnoj situaciji i neshvatanja ozbiljnosti pandemije sa kojom se svet suočava.
"Smatram da su rane studije iz Kine i Južne Koreje uzrok ovako nonšalantnom ophođenju mladih prema ovoj temi. To donekle i ne čudi, budući da su u njima kao glavna meta virusa uglavnom označavani stari i hronični bolesnici, dok su njihovi vršnjaci po pravilu činili mali procenat obolelih i teško obolelih. Ipak smatram da to ne znači da takvih slučajeva nema i da ih u budućnosti neće biti", rekla je doktorka.
Za simulaciju epidemije lokalno, možete korisiti ovaj sjajan kalkulator.
Ovom temom bavili su se i britanski istraživači koji su procenili da će pripadnici populacije starosti od 20 do 49 godina činiti oko 9% svih kojima će biti potrebna bolnička nega zbog komplikacija izazvanih bolešću COVID-19. Estimacija je bazirana na podacima iz Kine, a pored demografskih specifičnosti u jednačinu su ukalkulisani i faktori poput dinamike transmisije infekcije, kvaliteta zdravstvene usluge ali i načina na koji stanovništvo reaguje na preporuke i mere za suzbijanje bolesti. Na kraju krajeva i sami smo svedoci dramatičnih razlika u toku epidemije u Italiji i Kini.
Dakle, zaključak je da su ljudi stariji od 65 godina i oni sa hroničnim bolestima u najvećem riziku da razviju tešku kliničku sliku, ali da ni oni mlađi nisu u potpunosti imuni na ozbiljniji razvoj bolesti.
Posebna tema je to što je, bez obzira na težinu simptoma, svako ko je zaražen i potencijalni prenosnik virusa. Stoga su svi, bez obzira na godine i društveni status, u obavezi da poštuju preporuke za suzbijanje pandemije.
Koliko traje ceo proces obolevanja i ozdravljenja od COVID-19?
U proseku, proći će 5 ili 6 dana od infekcije SARS-CoV-2 virusom do pojave prvih simptoma bolesti COVID-19. Period u kojem ste zaraženi a nemate simptome bolesti naziva se inkubacioni period i može trajati i do 14 dana.
Oni sa lakšim simptomima u proseku će ozdraviti za dve nedelje, dok će teže obolelima za oporavak biti potrebno tri do šest nedelja.
Koliko ljudi umire od infekcije korona virusom?
U ovom trenutku najtačniji odgovor na ovo pitanje bio bi da "to niko zapravo ne zna".
Formula za izračunavanje stope smrtnosti je prilično jednostavna, ali u situaciji u kojoj je pandemija u punom jeku je jako teško, pa često i nemoguće, doći do preciznih podataka koji su preduslov za njenu primenu.
Stopa smrtnosti računa se tako što podelite broj umrlih sa zbirom umrlih i oporavljenih pacijenata.
Procenti koje svakodnevno viđamo na vestima dobijeni su uprošćenom verzijom ove formule, pa su samim tim i proizvoljniji. Nadležni do njih dolaze tako što podele broj preminulih sa ukupnim brojem evidentiranih slučajeva zaraze.
Ovakav način izračunavanja ima nekoliko manjkavosti, ali je zasad najbolji koji imamo.
Prvi problem je to što za veliki broj evidentiranih slučajeva ne znamo koji je krajnji ishod bolesti. Neko ko je u trenutku računanja pacijent, u nekom sledećem može da postane žrtva. Dakle možemo da izbrojimo obolele, ali ne i da sa sigurnošću utvrdimo koliko će od njih završiti fatalno. Krajnji rezultat je da stopa smrtnosti "na papiru" bude manja nego što zapravo jeste.
Druga mana ovog metoda je što nemamo tačan broj zaraženih. Bilo da je u pitanju izostanak simptoma, nedostatak testova ili neki drugi razlog, tek veliki broj zaraženih uopšte nije evidentiran. Ovo za razliku od prethodnog slučaja može dovesti do toga da stopa smrtnosti "na papiru" bude nerealno visoka.
Egzaktne podatke možemo očekivati tek u danima nakon epidemije kada vlade budu sprovodile testiranja na antitela koja će nedvosmisleno odrediti da li je neko bio zaražen ili ne. Tek tada ćemo moći da izračunamo tačnu stopu mortaliteta kod ove bolesti.
Kinezi su već počeli sa preliminarnim skrining testiranjima i trenutno ih sprovode u provinciji Guangdong. Prvi rezultati navode da bi realne stope smrtnosti mogle da budu za nijansu niže od onih koje trenutno viđamo na vestima.
Međutim i te procente treba uzeti sa rezervom jer oni mogu da variraju u odnosu na demografske karakteristike, vreme i mesto izbijanja epidemije ali i pripremljenost zdravstvenog sistema i kvalitet medicinske nege koji varira od zemlje do zemlje.
Očekivano je da stopa smrtnosti bude manja u bolje opremljenim ustanovama, dok čak i najbolje organizovani zdravstveni sistemi mogu doživeti kolaps na vrhuncu pandemije te biti onemogućeni da svima pruže potrebnu negu.
To se desilo za vreme epidemije u Kini. Stopa smrtnosti u Vuhanu, epicentru epidemije u kojem je zdravstveni sistem bio preopterećen bila je 5,9% dok je u ostalim delovima zemlje iznosila 0,7%.
Poređenje COVID-19 i sezonskog gripa (simptomi i broj umrlih)?
Više puta smo spomenuli da najveći broj zaraženih novim korona virusom ima blage simptome koji nalikuju onima kod sezonskog gripa.
Ipak, kada je reč o stopi smrtnosti, iako ju je trenutno nemoguće precizno odrediti (iz gore navedenih razloga), procene su da će ona biti značajno veća nego kod sezonskog gripa.
Takve procene su sasvim realne budući da se radi o potpuno novom, nepoznatom virusu i da imuni sistem čoveka na njega još uvek nema odgovor.
Ipak, veća stopa smrtnosti ne znači nužno i veći broj žrtava.
Uzmimo za primer Ameriku. Tamo je tokom poslednje sezone virusom gripa zaraženo više od 45 miliona ljudi, od kojih je 560.000 završilo na bolničkom lečenju, dok je 46.000 preminulo.
Grip je i dalje vodeći uzrok smrti Amerikanaca.
Kako se širi SARS-CoV-2?
Kao i svaka kapljična infekcija, i SARS-CoV-2 se širi putem majušnih kapljica iz nosa i usta zaraženih osoba.
Dovoljno je da se neko ko je inficiran zakašlje, kine, ili čak teško diše ili glasno govori pa da se patogen nađe u spoljašnjoj sredini. Potrebno je samo jednom da kinete da 40.000 kapljica prečnika od 0,5 do 12 mikrometara ispuni vazduh oko vas.
Nakon što se nađu vazduhu te kapljice padaju na zemlju i na površine u radijusu obično ne većem od jednog metra od izvora.
Ukoliko neka od kapljica u kojoj se nalazi SARS-CoV-2 dospe do neke druge osobe i pronađe put do njenog nosa, usta ili oka (bilo direktno iz vazduha ili putem prljavih ruku) ta osoba se može inficirati ovim virusom.
Isto tako, neke od ovih kapljica koje završe na okolnim predmetima preko ruku bivaju ubačene u ljudski organizam. Rezultati istraživanja pokazuju da virus na nekim materijalima može opstati i do devet dana, a najpostojaniji je na metalu i plastici.
Takođe, utvrđeno je da u aerosolima (malim tečnim i čvrstim česticama u vazduhu) može preživeti i do 3 sata.
Takođe, virus je pronađen i u fecesu određenog broja zaraženih (oko 30%), a delovi genetskog materijala SARS-CoV-2 su bili prisutni i u lavaboima i kadama kupatila koja su koristili oboleli. Ipak, naučnici smatraju da ovo nisu uobičajeni načini prenosa ovog virusa i navode da je rutinsko čišćenje WC-a dovoljno da se virus ubije.
Bez obzira na kojoj površini se nalazi SARS-CoV-2 se uspešno neutralizuje pomoću standardnih dezinficijensa: medicinskog alkohola, hidrogen peroksida i varikine. Da biste bili potpuno sigurni da je virus deaktiviran najbolje je ostaviti sredstvo da deluje 1 minut.
Poređenje prenosa virusa između COVID-19 i sezonskog gripa
"Ovo nije SARS, nije MERS i nije grip, već potpuno novi virus sa jedinstvenim karakteristikama" - ovim rečima je prvi čovek SZO dr Tedros Adanom Gebrejesus opisao novi korona virus.
"I COVID-19 i grip su respiratorne infekcije i šire se na isti način, putem kapljica iz nosa ili usta zaražene osobe. Ipak, deluje da je grip efikasniji prilikom širenja budući da ga najviše prenose osobe koje su zaražene a ne ispoljavaju simptome, što nije slučaj sa COVID-19", rekao je dr Tedros na konferenciji u Ženevi.
On je tu priliku iskoristio i da opovrgne navode medija da asimptomatski pacijenti "neprimetno šire COVID-19" i napomenuo da su takvi slučajevi zaraze izuzetno retki i da je samo jedan posto obolelih za vreme kineske epidemije označen kao "asimptomatski".
Dakle, zvaničan stav SZO je da su za širenje COVID-19 najodgovorniji pacijenti koji kašlju i kijaju, tj. ispoljavaju jasne simptome infekcije.
Takođe, na primeru iz Kine je dokazano da se bolest najčešće širi među članovima porodice i ljudima koji održavaju bliske kontakte, za razliku od gripa koji cirkuliše i među onima koji nisu u direktnoj interakciji.
Koliko je zapravo zarazan COVID-19?
Naučnici su na osnovu dosadašnjih podataka procenili da bazični reproduktivni broj (R0) ima vrednost između 2 i 2,5.
To u osnovi znači da jedan inficirani može zaraziti dve osobe u okviru osetljive populacije. (Budući da je ovaj virus potpuno nov za ljude, pretpostavka je da su svi osetljivi na njega).
Ovaj reprodukcioni broj predstavlja prosečnu vrednost i u ovom slučaju znači da neke osobe mogu zaraziti i manje od dvoje ljudi, dok sa druge strane postoje tzv. superprenosioci koji "seju klice" efikasnije od drugih i koji mogu inficirati i mnogo veći broj ljudi od procenjenog.
Ovde još jednom treba pomenuti da SZO smatra da se virus najčešće širi među osobama koje održavaju neposredan fizički kontakt (članovi porodice, kolege), kao i to da rani prenos (24 do 48 sati pre prvih simptoma) nije uobičajen, već se najčešće dešava u kasnijoj fazi za koju je karakteristično jasno ispoljavanje simptoma.
Ovo su ujedno i najspecifičnije razlike između COVID-19 i sezonskog gripa za koji je karakteristično da se prenosi među potpuno nepovezanim ljudima i najčešće pre nego što dođe do jasnog ispoljavanja simptoma.
Kada je u pitanju sam biološki mehanizam delovanja virusa smatra se da za ulazak u ćeliju koristi takozvane ACE2 receptore karakteristične za ćelije donjeg respiratornog trakta. To bi moglo objasniti zašto infekcije najčešće prolaze bez komplikacija u gornjim delovima disajnog sistema (npr. retko se javlja curenje nosa), kao i zašto je otežano širenje virusa u takozvanom "asimptomatskom periodu".
Ako dobijem virus, da li postajem imun ili se mogu ponovo inficirati?
Reakcije imunog sistema na infekciju SARS CoV-2 još uvek nisu dovoljno proučene tako da trenutno nije poznato da li je moguće razviti dugoročni imunitet.
Dosad su zabeleženi slučajevi, poput onog iz Japana, kada je testiranjem pacijenta koji se izlečio od COVID-19 otkriveno da je ponovo zaražen. Ipak, stručnjaci još uvek ispituju da li je u pitanju recidiv.
Test kojim se utvrđuje da li je neko inficiran funkcioniše tako što detektuje fragmente DNK koji potiču od virusa i to je pouzdan način da se odredi da li je neko bio inficiran. Ipak testom se ne može sa sigurnošću utvrditi da li je infekcija trenutno aktivna tj. da li detektovani DNK pripada "živom" virusu koji je u tom trenutku sposoban za reprodukciju. To znači da postoji mogućnost da test jednostavno prepoznaje genetske ostatke infekcije koja je prošla.
Ipak, iako pitanje stvaranja imuniteta ostaje otvoreno, jedno, još uvek nezvanično istraživanje sprovedeno na rezus makakijima pokazalo je da su nakon inficiranja virusom SARS-CoV-2 majmuni razvili snažan imunitet na virus i da su pokušaji naučnika da ih ponovo inficiraju prošli bezuspešno.
Ovi rezultati se moraju uzeti sa rezervom. Moraće više puta da se potvrde eksperimentalno i u praksi da bi postali punovažni. Ukoliko se to desi sledi određivanje trajanja ovako stečenog imuniteta. Kako stvari trenutno stoje, i dalje postoji osnovana sumnja da su se izlečeni od COVID-19 za kratko vreme ponovo zarazili ili su kod njih nastupili recidivi bolesti.
Koja je verovatnoća da baš ja dobijem korona virus?
Rizik od inficiranja korona virusom zavisi od toga gde živite i kuda ste putovali u poslednje vreme. Za čak 97% potvrđenih slučajeva u Srbiji mapirano je na koji način su dobili virus. Ukoliko mesto u kojem živite nema veliki broj prijavljenih slučajeva i niste skoro putovali u žarišna područja ili bili u bliskom kontaktu sa ljudima koji jesu, rizik da obolite je mali.
Ipak, kako vreme bude prolazilo rašće i broj obolelih. Takođe, vršiće se i veći broj testiranja pa će se na kraju i u vašoj okolini pojaviti oboleli. Zato je od ključne važnosti da se pridržavate propisanih i preporučenih mera koje su donele Vlada Republike Srbije i SZO sa ciljem suzbijanja širenja korona virusa.
Šta mogu da uradim kako bih se zaštitio/la i sprečio/la širenje virusa?
Prva i najvažnija stvar prilikom zaštite od COVID-19 (kao i kod drugih sezonskih respiratornih infekcija poput gripa i prehlade) je pravilno i temeljno održavanje lične higijene. To podrazumeva:
- Često i temeljno pranje ruku.
- Postarajte se da to radite toplom vodom i sapunom i da traje najmanje 20 sekundi.
- Bez izuzetka operite ruke pre i posle jela, nakon toaleta, nakon kijanja, kašljanja i čišćenja nosa.
- Ukoliko u trenutku nemate pristup vodi i sapunu, za higijenu ruku koristite dezinfekciono sredstvo ili 60% medicinski alkohol.
- Izbegavajte dodirivanje lica, naročito očiju, nosa i usta.
- Ukoliko kašljete ili kijate to činite u maramicu koju ćete istog trenutka baciti u đubre, ili u unutrašnju stranu lakta. Odmah zatim operite ruke.
- Izbegavajte kontakt sa bolesnim ljudima. Ukoliko neko pokazuje znake respiratorne infekcije (kija, kašlje, curi mu nos, ima temperaturu) držite se na odstojanju od minimum 2 metra.
- Ukoliko sami osećate simptome respiratorne infekcije ostanite kod kuće. Tako ćete pomoći sebi i izbeći širenje virusa.
- Održavajte kućnu higijenu i higijenu radnog prostora. Redovno dezinfikujte radne površine, mobilne telefone, računare, prekidače, kvake i druge površine sa kojima vi i vaši ukućani često dolazite u kontakt.
Da li treba da se vakcinišem protiv sezonskog gripa?
Da. Vakcinom protiv gripa zaštitićete se od te bolesti i pomoći u sprečavanju njenog širenja. Iako vakcina nije 100% efikasna, ukoliko se i pored nje zarazite simptomi će biti daleko blaži nego u slučaju da je niste primili.
Imunizacija protiv gripa je nešto što bi trebalo da radite svake godine kako biste zaštitili sebe i okolinu, uključujući i one koji iz medicinskih razloga ne mogu da se vakcinišu. Sada, u vreme pandemije COVID-19 još je važnije da se vakcinišete protiv gripa.
To je jedna od stvari koja može pomoći u otkrivanju novih slučajeva COVID-19. Jednostavno simptomi kod ove dve bolesti su slični, pa ukoliko ste primili vakcinu protiv gripa a ipak ih razvijete to može biti alarm lekarima da se možda radi o COVID-19.
Sa druge strane, zdravstveni sistemi mnogih zemalja dodatno su opterećeni obolelima od gripa, pa manje ovakvih pacijenata znači više mesta mesta u bolnicama za obolele od COVID-19 i veće šanse da se pandemija uspori i spreči.
I na ovom mestu treba napomenuti da ne idete u domove zdravlja i medicinske ustanove "na svoju ruku" već da pozovete brojeve telefona nadležnih službi i raspitate se u vezi sa procedurom vakcinacije protiv sezonskog gripa.
Da li treba da nosim masku?
Ukoliko niste bolesni nemojte kupovati maske. Ukoliko ste ih već kupili a nemate simptome, ne preporučuje se da ih nosite.
Trenutno vlada globalna nestašica medicinske zaštitne opreme, a maske su ubedljivo najtraženija roba. Pritom su cene proizvodnje otišle u nebo. Sve to otežava snabdevanje medicinskih radnika opremom koja im je preko potrebna kako bi ostali zaštićeni i sposobni da pomognu pacijentima i spreče širenje bolesti. Neracionalno i nepotrebno trošenje resursa samo pogoršava epidemiju.
SZO je početkom marta uputila apel privrednicima i vladama zemalja da pojačaju proizvodnju maski i uvedu mere protiv neodgovornog trošenja ovog resursa.
"Svetska zdravstvena organizacija upozorava da ozbiljni i sve veći poremećaji u globalnom snabdevanju ličnom zaštitnom opremom (PPE) - uzrokovani sve većom potražnjom, paničnom kupovinom, pravljenjem ličnih zaliha i zloupotrebom - dovode milione života u opasnost od novih koronavirusa i drugih zaraznih bolesti", navodi se u saopštenju ove organizacije.
Vlada Srbije je postupila po preporuci SZO i ograničila je kupovinu maski i rukavica na 10 komada po osobi.
Dakle, nepravilnim i nepravovremenim korišćenjem maski ne samo da dovodite u opasnost zdravstvene radnike već i sebe. Za početak, treba znati da maske ne pružaju potpunu zaštitu. Pored toga što ne pokrivaju oči, ukoliko se diraju inficiranim rukama mogu olakšati unos virusa u organizam.
Hirurške maske ne prijanjaju potpuno na lice pa ostavljaju prostor kroz koji virusi mogu da dospeju u vaš organizam. Čak i specijalne "N95" maske namenjene zaštiti od kapljičnih infekcija ne pružaju 100% zaštitu jer ih većina ljudi ne koristi na propisan način.
Takođe, eksperti upozoravaju da ljudi koji nose maske imaju tendenciju da stalno proveravaju da li su ih dobro namestili, da ih pomeraju i "popravljaju" pa samim tim i češće dodiruju lice. Ovo pojačava rizik od prenosa patogena sa ruku na mesta kroz koja prodiru u organizam. Takođe, ukoliko dodirujete rukama kontaminiranu masku, prenosite patogene i na ruku. Sve ovo potpuno obesmišljava nošenje maske.
I za kraj, stručnjaci smatraju kako nošenje maske ljudima može pružiti osećaj lažne sigurnosti i učiniti da se nonšalantnije odnose prema zaštitnim i preventivnim merama.
Jedini slučaj kada se preporučuje da nosite masku je ukoliko brinete o bolesnoj osobi ili ste vi bolesni i pokazujete simptome COVID-19. Tada nošenje maske može smanjiti rizik od prenošenja infekcije.
U svim ostalim slučajevima maske bi trebalo da se čuvaju za one kojima su najpotrebnije - za medicinske radnike.
Da li da izbegavam okupljanja i putovanja?
Da! U većini zemalja u kojima je detektovan virus na snazi su mere takozvanog "socijalnog distanciranja". To u principu znači da u svakoj situaciji ostanete na što većoj udaljenosti od drugih ljudi. Izbegavajte okupljanja, ne izlazite iz kuće osim kad stvarno morate i ne putujte bez preke potrebe.
Radite od kuće ukoliko imate tu mogućnost, a pre nego što se zaputite kod lekara pozovite telefonom i proverite koliko je vaš problem ozbiljan i da li se može rešiti savetovanjem i eventualnim propisivanjem terapije "na daljinu".
Ukoliko morate na put, pokušajte da ostanete na razdaljini od minimum 2 metra od drugih ljudi i trudite se da održavate higijenu: perite ruke što češće, koristite dezinficijense, kijajte i kašljite u maramicu ili unutrašnju stranu lakta i izbegavajte dodirivanje lica.
Socijalno distanciranje nije lek samo po sebi. Ono neće zaustaviti pandemiju, ali će je usporiti i dati vremena zdravstvenim sistemima da se izbore sa njom.
Jako je važno da ga se pridržavamo budući da se procenjuje da bi ⅔ stanovništva mogle biti zaražene i da će petini zaraženih biti potrebna medicinska nega, a jednom delu i intenzivna nega.
Ukoliko se to dogodi za kratak vremenski period doći će do kolapsa zdravstvenog sistema i katastrofa će biti neizbežna. Zato je glavni cilj socijalnog distanciranja da pokuša da spreči eksponencijalni rast obolelih i obezbedi dovoljno vremena zdravstvenom sistemu da zbrine sve kojima pomoć bude potrebna.
Sve ove mere mogu eventualno usporiti pandemiju, dok će za njeno zaustavljanje biti neophodno masovno testiranje građana, zatim identifikovanje zaraženih i njihova izolacija. Potom sledi pronalaženje njihovih kontakata i njihovo smeštanje u karantin uz pojačan nadzor.
Našu zemlju vrhunac pandemije tek očekuje, a kada će se desiti i koje će biti njene razmere zavisi isključivo od naše kolektivne solidarnosti i discipline svakog pojedinca.
Koje mere da preduzmem ako moram da putujem?
Ukoliko morate da putujete izbegavajte kontakt sa zaraženim osobama, često perite ruke, koristite dezinfekciona sredstva i ne dodirujte lice.
Ukoliko putujete avionom izbegavajte presedanja u žarištima epidemije.
Da li karantin, izolacija i mere socijalnog distanciranja utiču na širenje virusa?
Da, u većini slučajeva.
Odmah po izbijanju epidemije u kineskom gradu Vuhanu, tamošnje vlasti su počele sa uvođenjem mera izolacije, socijalnog distanciranja i zabrane putovanja.
Krajem januara desetine miliona Kineza našle su se u karantinu. U provinciji Hubei gde se nalazi Vuhan otkazani su svi kulturni i sportski događaji, zabranjena su okupljanja, zatvorene škole i pooštrene mere higijene. U isto vreme druge zemlje su zatražile ukidanje putovanja, dok su neke zabranile ulaz strancima koji su nedavno posetili Kinu.
Bilo je zvaničnika koji su se kritički odnosili prema ovakvim merama nazivajući ih drakonskim i neefikasnim. To se pre svega odnosilo na karantine u kojima su zajedno držani bolesni i zdravi, što nije doprinelo sprečavanju širenja zaraze - najbolji primer za to je kruzer Diamond Princess koji se u vreme uvođenja karantina nalazio u Japanu. Takođe, bilo je teško sprovesti restrikcije putovanja.
Međutim, oni koji su se zalagali za ovakve mere isticali su da se one ne uvode kako bi se hermetički zatvorili gradovi ili države, već da su potezi usmereni ka usporavanju širenja virusa, te kupovini vremena zvaničnicima kako bi se pripremili i zaštitili zdravstvene sisteme od kolapsa ali i smanjili ukupan broj obolelih.
Sada, sa ove distance, ispostavlja se da su bili u pravu.
U izveštaju Zajedničke misije SZO i Kine, grupa eksperata procenila je da su ogromni napori Kine u suzbijanju virusa "sprečili ili barem odložili pojavu stotina hiljada slučajeva COVID-19 u zemlji", što je dalje rezultiralo ublažavanjem tog uticaja i na ostatak sveta.
Takođe, jedno drugo istraživanje je pokazalo da bi bez uvođenja ovakvih mera broj obolelih u Kini bio 67 puta veći. Sa druge strane, da su mere uvedene samo nedelju dana ranije, broj zaraženih bio bi manji za 66%, a da se sa njima počelo tri nedelje ranije za čak 95%.
I jedan drugi istraživački tim predvođen epidemiologom sa Harvarda došao je do zaključka da je uvođenje ovakvih mera u ranoj fazi epidemije dramatično smanjilo i ublažilo širenje bolesti u kineskom gradu Guangdžou. Koautor te studije, Mark Lipstič, je na Twitteru objasnio da je socijalno distanciranje od ključne važnosti za usporavanje širenja bolesti i ublažavanje posledica.
Kako da se pripremim za najgori scenario?
Postoje dve vrste scenarija za koji bi trebalo da budete spremni. Prvi je da u mestu gde se nalazite budu uvedene mere suzbijanja širenja virusa (što je slučaj na celoj teritoriji Srbije), a drugi je da vi sami obolite od COVID-19.
Ukoliko živite u Srbiji prvi se već desio. Stručnjaci preporučuju da, ukoliko već niste, pripremite zalihu namirnica za slučaj da dođe do nekog od ovih scenarija. Ipak, navode da je najbitnije da ostanete pribrani, da ne paničite i ne gomilate bespotrebne zalihe hrane i druge robe. Preporučuje se da samo dodate nekoliko ekstra artikala u odnosu na ono kako pazarite inače tj. da imate dovoljno za slučaj da morate da ostanete u kući 14 dana. Najbolje je da to budu namirnice koje biste koristili i da nije vanredno stanje: testenine i konzerve, pasulj, maslac, orašasti plodovi, mleko ili mleko u prahu, kafa, žitarice, ulje...
S obzirom na to da ovo nije vanredno stanje izazvano elementarnom nepogodom i da neće dolaziti do prekida u snabdevanju vodom i strujom savetuje se da ne kupujete velike količine flaširane vode i da se opskrbite smrznutim proizvodima koje biste koristili i u normalnim uslovima.
Pored hrane bilo bi dobro da imate veću količinu lekova koje vam je prepisao lekar kao i da nabavite dovoljno hrane za vašeg ljubimca, ali i malo veće zalihe toalet papira, maramica, pelena, sapuna, sredstava za čišćenje i dezinfekciju.
Još jednom treba napomenuti da nema apsolutno nikakve potrebe za pravljenjem ogromnih zaliha (zabeleženo je da ljudi kupuju i do 5 puta više nego obično), jer će prodavnice i za vreme vanrednog stanja raditi i biti jednako dobro snabdevene.
Da li treba da imam nešto od lekova zbog COVID-19?
Lek za COVID-19 još uvek ne postoji. Kao i kod svake virusne infekcije i za lečenje ove bolesti najvažniji je imuni sistem. Zato je bitno ostaviti mu što više snage na raspolaganju. Apsolutno mirovanje je najvažnije, a pored toga i adekvatna ishrana.
Iako nova bolest ima simptome slične drugim respiratornim upalama stručnjaci upozoravaju da se ni po koju cenu ne uzimaju lekovi "na svoju ruku".
Najbolja ilustracija za to je nedavno otkriće naučnika da lekovi poput brufena (ibuprofen) i nekih anti-inflamantornih lekova koji se koriste za lečenje dijabetesa i srčanih bolesti mogu da povećaju opasnost od zaraze SARS CoV-2 virusom i da pogoršaju opšte stanje pacijenta obolelog od COVID-19. U naučnim krugovima se spekuliše da je to zbog toga što ovi lekovi povećavaju broj ACE2 receptora, za koje se virus kači i napada ćeliju.
Ipak, i ovo je samo pretpostavka i zasad nema dovoljno dokaza koji bi poduprli ili opovrgli ovu teoriju. U Francuskoj preporučuju korišćenje drugih antipiretika i analgetika poput paracetamola, ali apeluju na građane da strogo pridržavaju propisanih doza jer lek može oštetiti jetru.
Da li u kući imam nešto što sprečava ili leči COVID-19?
Kao i sve goruće zdravstvene teme i ova privlači veliki broj onih koji pokušavaju iz nje da izvuku korist, bilo da je u pitanju novac ili status (naročito na društvenim mrežama). Internet je prepun lažnih vesti o SARS-CoV-2 i COVID-19, kao i lažnih proizvoda i strategija za borbu protiv njih.
Ono što treba zapamtiti je da još uvek nema leka ili vakcine kojim bi se lečio ili sprečio COVID-19. Iako postoje eksperimentalni lekovi i vakcine, to su još uvek proizvodi u ranoj fazi razvoja i nisu testirani na bezbednost i efikasnost.
Dakle, beli luk i rakija neće odbiti COVID-19, a to neće uraditi ni aromatična ulja ni tamjan. Takođe, primanje vakcina koje štite protiv drugih patogena - kao što je grip ili bakterijska upala pluća - takođe neće sprečiti COVID-19.
Ukoliko neko tvrdi drugačije najverovatnije je prevarant ili neinformisan. U oba slučaja takve tvrdnje su štetne: troše novac, ljudima daju lažni osećaj sigurnosti, odlažu pravu medicinsku negu i terapiju, a često mogu i direktno ugroziti nečije zdravlje.
Da li da idem kod lekara ako posumnjam da imam COVID-19?
Ukoliko sumnjate da imate COVID-19 ne idite kod doktora. Ono što treba da uradite je da pozovete specijalizovane brojeve telefona i pratite uputstva stručnjaka. Oni će vam najpre postaviti pitanja na osnovu kojih će odlučiti o daljim koracima. Da biste bili testirani na COVID-19 potrebno je da ispunjavate definiciju slučaja (ovde to objasniti?)
Ukoliko ispunjavate navedene uslove bićete testirani. Sledeći korak je da sačekate rezultate. Ukoliko se ispostavi da ste pozitivni na COVID-19 nadležni će sa vama dogovoriti sve korake kako bi se ispratilo vaše stanje i preduzele odgovarajuće mere.
Opet napominjemo da je od ključne važnosti da, ukoliko sumnjate da ste inficirani virusom SARS-CoV-2 ni slučajno ne idete sami u zdravstvenu ustanovu već da pozovete neki od brojeva nadležnih službi. Samo poštovanjem ove procedure obezbedićete sebi ispravno savetovanje, eventualno testiranje i potrebnu negu, a druge ćete zaštititi od potencijalnog širenja zaraze.
Da li je zdravstveni sistem Srbije spreman za borbu sa pandemijom?
Naši najbolji epidemiolozi i virusolozi, zajedno sa svim ostalim stručnjacima danonoćno rade kako bi Srbija pretpela što manju štetu. Medicinski stručnjaci koji su došli iz Kine gde su se uspešno izborili sa ovim virusom ocenili su da su sve preventivne mere urađene na vreme. Oni razmenjuju iskustva i obilaze naše medicinske ustanove kako bi osigurali da sve protiče po planu. Srbija ne prestaje sa nabavkom svih neophodnih mašina, pre svega respiratora, potrebnih za zbrinjavanje najtežih pacijenata, a pomoć u opremi stiže sa raznih strana. Bolnice se preuređuju kako bi mogle da prime najteže obolele a počelo se i sa prenamenom drugih objekata u svrhe lečenja zaraženih od COVID-19.
Ipak, ono što će zasigurno odrediti ishod borbe sa virusom je ponašanje građana. Ni najrazvijeniji zdravstveni sistemi na svetu ne mogu se izboriti sa ovakvom pandemijom ukoliko svaki pojedninac ne preuzme svoj deo odgovornosti i pridržavanjem propisanih mera ne kupi vreme našim medicinskim radnicima kako bi mogli da zbrinu sve koji su zaraženi i one koji će to biti u budućnosti.
Kada će proći pandemija COVID-19?
Niko ne zna. Ovakve epidemije su ekstremno nepredvidive jer je "u igri" veliki broj faktora. Procene stručnjaka variraju od nekoliko nedelja i meseci pa do godinu ili dve dana.
Da li će COVID-19 nestati sa dolaskom leta i visokih temperatura?
Zasad nemamo nikakvih dokaza da bi letnje temperature mogle da ubiju COVID-19.
Nije najjasnije zašto grip i druge respiratorne infekcije dostižu svoj vrhunac za vreme hladnijih meseci. Postoje izvesni dokazi da niže temperature i niža vlažnost vazduha pogoduju virusima. Međutim, još ne znamo da li je to slučaj sa korona virusom.
Da li će ovo postati sezonska infekcija?
I ovo je pod znakom pitanja. Neki epidemiolozi, uključujući i Marka Lipsiča sa Harvarda, smatraju da bi SARS-CoV-2 mogao da ostane zauvek sa nama i da ćemo ga videti kako se vraća u sezonskim talasima
Vesti o tretmanima, lekovima i vakcinama
Još od januara i početka epidemije u Kini, istraživači širom sveta počeli su rade na razvoju vakcina i sprovode klinička testiranja lekova. Trenutno postoji na desetine potencijalnih vakcina u raznim fazama testiranja, ali predviđanja su da najmanje 12 do 18 meseci treba da prođe pre nego što neka od njih uđe u upotrebu.
Primera radi američki Nacionalni institut za alergije i infektivne bolesti u saradnji sa tamošnjim Nacionalnim institutima za zdravlje trenutno radi na testiranju vakcine bazirane na RNK koja bi mogla da prenese poruku ćelijama da počnu da proizvode viralni protein a da se ne zaraze. Rana klinička testiranja započela su ovih dana, a ukoliko se pokažu uspešnim do vakcine koja će moći da se koristi proći će još najmanje godinu ili godinu i po, i to po najoptimističnijim procenama.
U međuvremenu, istraživači i biotehnološke kompanije danonoćno rade na razvoju lekova i terapija za COVID-19.
Krajem februara potvrđeno je da je eksperimentalni antivirusni lek "remdesivir" pomogao nekim pacijentima u Nebraska Medicinskom centru u Omahi.
Istražuju se i razne druge opcije a neke od njih su navodno imale uspeha na konkretnim primerima COVID-19. To su pre svega tretmani bazirani na krvnoj plazmi i u osnovi se svode na prikupljanje antitela iz organizma inficiranog pacijenta nakon njegovog ozdravljenja.
Tako prikupljena antitela potom se ubrizgavaju tek inficiranim pacijentima kod kojih bi trebalo da pojačaju imuni odgovor organizma i skrate i olakšaju oporavak. Početkom marta najveća azijska farmaceutska kompanija, japanska Takeda, objavila je da počinje rad na izradi ovakve vakcine.
Korona virus i vanredno stanje u Srbiji - sva pitanja i odgovori
Saznajte sve ono što ste želeli da znate, a niste imali koga da pitate.
Vesti o korona virusu iz minuta u minut
Ne propustite nijednu važnu vest!
Prijavi se za MONDO newsletter
Najvažnije vesti o korona virusu i vanrednom stanju u Srbiji svakog dana u tvom inboxu.
Niste pronašli pitanje koje vas zanima?
Pošaljite nam ga putem ove kratke forme i novinari Monda će pokušati da pronađu odgovor na vaše pitanje i o tome vas obavestiti!