Australijski istraživač Mark Kuk testira eksperimentalni uređaj koji bi mogao mnogo da olakša život osobama koje pate od epilepsije.
Zamislite da nikada ne znate kada cete da izgubite svest. To može da se desi nasred ulice, na stepenicama, u autobusu, dok ste u kadi... Za ljude koji pate od epilepsije, ovaj zastrašujuci scenario je svakodnevna briga. Ali, šta kada bi mogli da imaju uredaj koji predvida napad, i to u realnom vremenu tako da imaju vremena da se za njega pripreme?
Neurolog Mark Kuk i istraživacki tim sa Univerziteta u Melburnu rade na uredaju koji ce moci upravo to. Ako osobe koje pate od epilepsije unapred znaju kada ce se napad desiti, imaju vremena da se pripreme u smislu da budu na nekom bezbednom mestu, da obaveste prijatelje ili porodicu, da pozovu pomoc...
Oko 50 miliona ljudi širom sveta pati od epilepsije.
"U suštini, epilepsija je 'elektricni problem' u mozgu", kaže dr Kuk.
Ljudski mozak neprestano šalje elektricne signale, a kod ljudi koji imaju ovaj poremecaj, mozak emituje dodatni elektricitet, praveci svojevrsnu „oluju“ elektricnih signala koji se manifestuju napadom.
Postoje razlicite vrste napada. Kod nekih se epilepticni napadi manifestuju gubitkom svesti i konvulzijama, drugi možda nekontrolisano trepcu ili prevrcu ocima, neki imaju poteškoce u govoru, a neki su budni, ali kao da nisu svesni.
Izmedu 30 i 40 odsto ljudi ima oblik epilepsije koji ne reaguje na lekove, a to znaci da napad može da se dogodi bilo kad i bilo gde, i najcešce bez ikakvog upozorenje.
Osim toga, cak i osobe koje imaju oblik epilepsije koji može da se kontroliše lekovima, povremeno imaju iznenadne napade.
Nepredvidljiv napad može da ima katastrofalne posledice. Podaci pokazuju da su ljudi oboleli od epilepsije 15 do 19 puta izloženi vecem riziku od davljenja dok plivaju ili leže u kadi, u odnosu na ostale ljude.
Za sada ne postoji nikakav efikasan tretman za ljud obolele od neizlecive epilepsije, mada postoji uredaj koji se nosi na grudima i ima potencijal da smanji ucestalost napada za 20 do 50 odsto. Neka istraživanja su pokazala da odgovarajuca ishrana takode može dvostruko da smanji broj napada, ali ništa od toga ne garantuje da ce napadi prestati, a ni da ce biti redi.
Elem, 2010. godine su Kuk i njegovi naucnici postavili hipotezu da bi konstantno citanje moždanih aktivnosti moglo da pomogne u predvidanju napada. Neki pacijenti su primetili da se satima ili danima pre napada osecaju cudno, a studije su pokazale da je mozak u "hiperuzbudenom stanju" pre epilepticnog napada.
Pacijenti cija se moždana aktivnst snima obicno idu na EEG snimanje koje traje izmedu 20 i 40 minuta, ali Kuk se zapitao šta ako bi pacijent mogao da ima monitoring 24/7?
I tako je 2011. ovaj strucnjak zapoceo testiranje prvo sistema koji neprestano snima moždanu aktivnost obolelih, da bi naucnici mogli da analiziraju moždane talase pre, tokom i nakon epilepticnog napada. U njegovoj studiji ucestvovalo je 15 ljudi koji u proseku imaju izmedu dva i 15 napada mesecno. EEG elektrode su hirurški ugradene u njihovu lobanju, na površinu mozga, i povezane sa uredajem koji snima moždane talase, a koji je postavljen na kljucnu kost.
Uredaj za snimanje je podatke slao sistemu za predvidanje napada slicnom pejdžeru, koji ima tri svetla: plavo (nizak rizik od napada), belo (umeren rizik) i crveno (visok rizik od napada).
Nakon prikupljanja podataka, snimanja najmanje pet napada i minimum osam sati bez napada, naucnici su uspeli da naprave algoritam. U sledecoj fazi istraživanja, ucesnici su nosili uredaje za predvidanje napada, a rezultati su bili obecavajuci.
"Dva pacijenta su imala napad nakon crvenog svetla, a u samo dva slucaja su se desili napadi kada je uredaj pokazao plavo svetlo, i u oba slucaja je postojao razlog - osoba nije popila lekove i radena je operacija koja nema veze sa epilepsijom", objašnjava Kuk, koji istice da se plavo svetlo pokazalo veoma tacnim tokom studije.
Pored toga što ce moci da predvida napade, njegov uredaj ce ih i brojati - što je veoma važno jer se u mnogim slucajevima napadi dešavaju nocu i ljudi toga nisu ni svesni.
Nakon ovih faza istraživanja, tim je napravio manje invazivan uredaj - elektrode se ne ubacuju na površinu mozga, vec ispod kože, a mogu da prate i lokaciju, detektuju pokrete, mere otkucaje srca i temperaturu. Ovaj uredaj ce biti povezan sa mobilnim telefonom, a krajnji cilj je da osoba može na telefonu da procita kakvi su izgledi da ce imati napad u narednih nekoliko sati.
S obzirom na to da su ciklusi napada veoma individualni - neki imaju sedicno, neki mesecno, drugi dnevno ili po nekoliko dnevno, naucnici imaju još posla da utvrde zašto ti ciklusi postoje i kako funkcionišu.
"Ako razumemo cikluse, moci cemo bolje da kontrolišemo epilepsiju", kaže Kuk.
Povezivanjem uredaja sa telefonom i uz pomoc napredne tehnologije, istraživaci ce moci da utvrde da li telesna temperatura, neka fizicka aktivnost, pritisak u vazduju... doprinose napadu.
Više od svega, Kukova želja da napravi ovaj uredaj pokrenuta je uverenjem da ce se na taj nacin destigmatizovati epilepsija. Uprkos tome što od nje boluje toliko ljudi i nije retka, mnogi ljudi i dale misle da je to psihijatrijski problem ili da je zarazna.