Rodžer Federer je po mnogim parametrima neprikosnoven, po mnogima je i najbolji igrač tenisa svih vremena. Ali, da li smo nepravedni prema Borgu, Konorsu, Samprasu...? Pročitajte zanimljivu analizu!
/tekst i podaci: DataMediaMarket/
Ðokovicev povratak na vrh obeležio je tenisku 2018. godinu, i ponovo pokrenuo rasprave da li ce u naredniom periodu nadmašiti Rodžear Federera i postati najbolji u istoriji ovog sporta?! Pravo pitanje zapravo je, da li je Federer aršin teniske istorije?! I da li je iko?!
Ko je, kada i zašto proglasio Švajcarca nosiocem titule "najboljeg u istoriji" - odgovori pripadaju domenu medijskih i sponzorskih marketinških potreba za stvaranjem super-heroja. Psihologijom mase danas je lakše upravljati nego ikada. U individualnom sportu kakav je tenis, u kojem je jedino bitno izaci na teren i pobediti, proglasiti jednog igraca za najboljeg svih vremena je apsurdno.
Danas se samo raspravlja o Federeru, Ðokovicu i Nadalu, a zaboravlja da su samo pre dvadesetak godina teniskim terenima jednako dominirali Sampras, Agasi, Lendl, a generaciju pre njih, Borg, Mekinro i Konors. I tako redom, u istoriju.
REKORDI I STATISTIKA
O ukusima, kao i navijackim strastima nema svrhe raspravljati. Kao jedini argument ostaje statistika. A statistika je i komplikovana i prevrtljiva rabota kojom se može lako manipulisati, i u toj igri apsolutnih brojeva lako se gubi suština. Pogotovo danas, kada savremena tehnologija u svemu, pa i u sportu, može da izmeri sve, do nasitnijih detalja, i tako ponudi "dokaze" onima koji ih traže.
Kada se prelistava obilje raspoložive statistike rekorda na internetu (Ultimate Tennis Statistics, sa 1.400 kategorija), Rodžer Federer je cesto pominjan ali ni mnogo više ni mnogo mane u odnosu na svoje direktne rivale ili igrace iz prošlosti. Takvo obilje podataka, mada daje mogucnost uvida u sve detalje, ipak gura u drugi plan one najvažnije parametre (ovog) sporta - broj pobeda, procenat uspešnosti i skor sa rivalima.
Najviše titula u tenisu, u muškoj konkurenciji, ima Džimi Konors, Amerikanac koji je igrao cak 27 sezona i odigrao najviše singl meceva na turu, duže i više od bilo kog igraca sa liste najbolje desetorice.
Sledi ga Federer sa 99 titula, ali ni jedan ni drugi nisu medu tri najuspešnija igraca po ukupnom ucinku. I Rafael Nadal i Novak Ðokovic su ispred Švajcaraca, a na vrhu je Borg.
Slicno je i kada je rec o titulama “Igrac godine” Medunarodne teniske federacije (ITF) i Udruženja teniskih profesionalca (ATP). Sampras je najviše od svih - šest puta - poneo ovu titulu u obe kategorije, s tim što broj ITF titula deli sa Ðokovicem.
Federer, Nadal i Ðokovic su još aktivni igraci, i nezahvalno je prognozirati da li ce i ko od njih trojice imati prilike da promeni redosled na ovoj listi. Isti slucaj je i sa brojem nedelja provedenih na samom vrhu.
Nadal: Ðokovic - najteži rival svih vremena
Iako je Federer igrac koji je naviše vremena proveo na vrhu ATP liste - ukupno 310 nedelja (237 za redom, a slede ga Konors i Lendl, sa 160, odnosno 157), jedino Ðokovic i Nadal, pod uslovom da se Nadal vrati u formu, i obojica nastave dobre igre, imaju mogucnost da prestignu cetvoricu prvoplasiranih.
Ðokovica, recimo, od rušenja ovog Federerovog rekorda deli 18,5 meseci, a Nadala malo teže
ostvarljivih 27 meseci.
ZAMKA APSOLUTNIH BROJKI
Kao što su svojevremeno Borg, a zatim Sampras imali periode apsolutne dominacije na turu, tako je svoj zenit imao i Federer - od 2004 do 2008, kada je i proveo 237 uzastopnih nedelja na vrhu ATP liste. Nakon toga su ga, najpre Nadal, a kasnije i Ðokovic, istisnuli sa vrha.
U periodu 2004-2009, Švajcarac je ostvario najviše pobeda i postavio mnoge rekorde koji i danas stoje uz njegovo ime. U vreme kada su najbolji iz prethodnih generacija odlazili a neki klinici se tek nazirali. I mada je od tada uvek bio pri vrhu, nikada više nije ponovio rezultate iz prethodnih godina.
Broj Grend slem titula se najcešce istice kao razlog Federerovog nedodirljivog statusa najboljeg. Ako se vec titule na cetiri najveca turnira uzimaju kao parametar za proglašenje najboljeg igraca u istoriji, bitno je pomenuti da je od tih 20 rekordnih titula, Švajcarac cak 15 osvojio zakljucno sa 2009. godinom. Do tada je osvojio i 4 od šest završnih mastersa, i vecinu od svojih ATP 1000 turnira. Nadal je u profesionalne vode zakoracio 2003, a Ðokovic 2005 - u to vreme bili su samo neki novi klinci koji dolaze.
Kada su postali dostojni rivali Federeru, stvari su se kompletno promenile.
Da li je 20 Grend slem titula dostižno za Nadala i Ðokovica, pokazace vreme: Nadalu nedostaju tri, a Ðokovicu šest. Medutim, i španski i srpski teniser vec su pretekli Federera po broju osvojenih turirna iz Master serije 1000. Šanse da Federer njih (pre)stigne, deluju malo verovatno.
GREND SLEM STATISTIKA
Osim po broju titula, Federer drži rekord i po broju ukupno odigranih Grend slem turnira u karijeri, broju odigranih i broju dobijenih meceva, kao i broju odigranih završnih meceva - finala, polufinala i cetvrtfinala na cetiri najprestižnija turnira. Ðokovic i Nadal, sa po 55 odigranih Grend slemova, nisu se našli ni na listi deset prvoplasiranih, ali su na drugom, odnosno trecem mestu i po broju odigranih i po broju dobijenih meceva.
Ipak, statistika uspešnosti na Grend slem turnirima ne ide Federeru u prilog. Ispred njega su, ma kako mali procenti bili u pitanju, Borg, a i Nadal i Ðokovic.
NAJVECA RIVALSTVA
Kada se pogledaju svi prethodni parametri, Federer nema dovoljno “kvalifikacija” da bude najbolji igrac u istoriji. Niti bilo ko od desetorice koji su ostavili najveci trag u ovom sportu. Ðokovic, Nadal i Federer su verovatno najveci “triling” koji je tenisu mogao da se dogodi, i treba uživati u njihovoj igri dok su još tu.
O tome svedoci i broj njihovih medusobnih duela, što se nikada ranije nije dogodilo.
Njihova raznovrsnost i kao igraca i kao javnih licnosti je dodatni zacin koji današnjem tenisu daje draž. Navijaci imaju svoje favorite, i to niko ne može da im ospori. Kao što i brojke govore za sebe.
***Zahvaljujemo se DataMediaMarket na ustupljenom materijalu.