Da se razumemo, nikad nisam imao ništa protiv ovog filma, čak ni pre 15 godina kada sam ga premijerno i gledao, ali...
Režija: Džejms Kameron
Uloge: Leonardo Di Kaprio, Kejt Vinslet, Bili Zejn
Distributer: Megakom
Pre neki dan, J. je i zvanično postala tinejdžer. Svi znamo da je to vrlo komplikovano doba i po samog tinejdžera, ali i za roditelja i negde sam i sam sa strepnjom dočekao dolazak pred tu životnu prekretnicu. Međutim, granice se na ovom svetu ubrzano pomeraju i J. je, da se ne lažemo, još pre izvesnog vremena počela da postaje neko drugo biće, samosvesnije, snalažljivije i samostalnije u svakom slučaju. Ali ovo nije mesto za priču o adolescentima i njihovim problemima.
Ovde se ide u bioskope i ceo ovaj uvod i postoji samo kao objašnjenje zašto sam se ja, pobogu, odlučio da ove nedelje odem da gledam ’’Titanik’’, pa još i u 3D tehnici, kao da me uopšte zanima ta dimenzija kada idem da gledam film.
Da se razumemo, nikad nisam imao ništa protiv ovog filma, čak ni pre 15 godina kada sam ga premijerno i gledao. Naravno, više volim kada Džejms Kameron pravi akcione i SF filmove sa Švarcenegerom ili onim plavim ljudima sa druge planete. Draže su mi njegove leteće pirane i osmi putnici nego prekookeanski brod za koji svako dete zna da će se sudariti sa santom leda.
Ali Titanik je i pre 15 godina bio sjajan film kojem je malo šta moglo da se prigovori. Vizuelni spektakl, grandiozna ljubavna priča smeštena u milje od istorijske važnosti, skoro pa idealan kasting – sve u svemu pravi, veliki, nenadmašni Holivud.
(Ali kad smo i kod ljubavne drame, Kameron je najveću od svih ispričao skoro 10 godina pre ’’Titanika’’. Sećate se ’’Ambisa’’ i one dve neverovatne situacije – kada Ed Haris oživljava Meri Elizabet Mastrantonio i kada joj, pred kraj filma, spuštajući se u okeanski bezdan, šalje onu jednostavnu poruku ’’Love you, wife’’?)
U tom trenutku, na samom kraju dakle, dok sam, ne preterano iznenađen, slušao prigušeni jecaj sredovečne gospođe iza sebe, primetio sam da taj zvuk u stvari ne dolazi samo iza, već i ispred i pored mene. Ni J. i njen najbolji drugar M, nisu mogli da sakriju suze zbog nesrećne sudbine Leonarda Di Kaprija i njegove Kejt Vinslet. Okej, strepeo sam da deca neće izdržati trosatni ljubavni film i da će se beskonačno dosađivati, ali ovo nikako nisam očekivao.
I nisu previše pomogle reči utehe. Pokušao sam – objasnio sam im kako je Titanik samo metafora za ovog reditelja, svet u malom koji reflektuje sve što se dešava i u ovom našem velikom svetu, kako je to naravno samo fikcija, izmišljena priča koje zaista nije bilo na brodu, pokušao sam i na šalu da okrenem sa idiotskom pikanterijom da se na brodu služilo naše srpsko vino ili da je kapetan u svojoj kabini imao dve mumije koje su, eto, bacile prokletstvo na ceo Titanik, ali džaba je sve to bilo.
Jer šta možete da kažete kad vas dete (ipak, srećom, još uvek dete) kroz suze pita ’’A što baš on da umre, što ne onaj drugi’’?
M. je na svoj muški način trpeo tugu koja ga je nenadano sačekala u bioskopskom mraku u kojem se obično superheroji obračunavaju sa raznim zlikovcima. Uglavnom je ćutao jer je ovog puta morao da se suoči sa potpuno novom situacijom u kojoj je ljubav snažnija i od same smrti, k'o što kaže poznata pesma.
I eto, tako je prošlo gledanje novog, 3D Titanika. Da sam mogao, gledao bih ga u dve dimenzije, ali ove, 2012. godine, samo je ova opcija bila u ponudi. Što se tiče tehnologije, ništa spektakularno se nije dogodilo u transferu filma. Sinepleks u Delta sitiju, istina, nudi ove nove, lagane fensi naočare koje ne smetaju i ne žuljaju, nudi i superiornu sliku, Kameron se potrudio da neke scene dodatno ukrasi, ali znate i sami – Titanik bi dramu i suze isporučio u bilo kojim uslovima.
Za kraj, samo dve konstatacije: 1) Titanik je nakon 15 godina bolji film nego što je ikada bio i vreme mu nikako nije naudilo i 2) i dalje je nejasno kako Leonardo u ovakvom filmu, koji je imao 14 nominacija i 11 Oskara, nije bio čak ni kandidovan za najbolju mušku ulogu te davne, 1997. godine. A ovde je odigrao sve bez greške. Uostalom pitajte ovu divnu decu koju sam sad i nikad više vodio na film koji je u stanju da proizvede ovoliku tugu. Pa makar to bio i jedan od najgrandioznijih filmova prošlog veka.
Ja:****
J: *****
M: *****