"Osećaj slobode, neizvesnosti, prelepi predeli, letenje kroz oblake" to je ono zbog čega obožavam ovaj sport, rekao nam je državni prvak u paraglajdingu Vladimir Bačanin. Evo šta nam je još rekao o ovom neobičnom sportu.
"Odrastao sam na selu i stalno sam maštao o letenju, pravio zmajeve... Prvi put sam poleteo sa 18 godina. Danas svaki slobodan trenutak koji imam koristim za paraglajding. Kada je lepo vreme letim, a kada dođe zima selim se u Južnu Ameriku i predele gde su uslovi za letenje dobri. Tamo radim i kao tandem pilot, a redovno odlazim i na takmičenja", kaže za MONDO Vladimir Bačanin sa kojim smo razgovarali na Kopaoniku, na test takmičenju uoči Evropskog prvenstva u paraglajdingu sledeće godine.
Osim Bačanina, koji je naš državni prvak, na Kopaoniku smo upoznali i državnog prvaka u disciplini prelet, prvaka lige Srbije Željka Ovuku, koji je i generalni sekretar Vazduhoplovnog saveza Srbije. On je i zvanični rekorder - proveo je u vazduhu skoro šest sati i preleteo oko 200 kilometara!
Šta ste tada videli i doživeli, što mi koji ne letimo, nikada nećemo?
"Moj prelet, ujedno najduži u Srbiji, je bio od Vršca skoro do Niša, a tom prilikom sam doživeo ono o čemu mnogi sanjaju - ulazio sam u oblake, leteo iznad Dunava, uživao u reljefu ispod mene, u zalasku Sunca... Paraglajding vam pruža ono što nijedan drugi sport ne može. Ali, to nije samo slobodno letenje, već i druženje sa ljudima iz celog sveta. Tako mogu da kažem da imam prijatelje skoro u svakoj zemlji u svetu: u Kolumbiji, Rusiji, Argentini, Japanu...", kaže Željko Ovuka.
I zaista, na poletnoj stanici Kokorovac na Kopaoniku, upoznali smo pilote iz 12 zemalja, ukupno njih 47. Na test takmičenje na Kopaoniku, došli su iz Venecuele, Australije, Kolumbije, SAD, Holandije, Nemačke, Poljske, Slovačke, Švedske, Norveške...
Zatekli smo ih kako sede na velikoj, strmoj livadi, veselo čavrljaju, kao da su se okupili na nekom pikniku, a ne na takmičenju koje je trebalo da počne svakog sekunda, zbog kojeg će se vinuti u vazduh zahvaljujućiisključivo vetru i platnenim krilima.
Prosečna krila i obuka koštaju oko 1.000 evra, i to je sve što vam treba. Ljudi koji se bave ovim sportom su različitih profesija: lekari, advokati, domaćice, fizički radnici, a i ima i žena i dece.
Kako to da se ne plaše šta će biti?
"Ne, zašto bismo? Ja imam dovoljno iskustva i znanja, verujem u sebe", kaže Bačanin, šarmantni pilot koji ne skida osmeh s lica.
"Sve nas jednoga dana čeka isto, a dotle treba uživati. Život je kratak i ne treba kasnije žaliti za nečim što nismo probali, a mogli smo. Problemi u ovom sportu se dešavaju, ali retko, naročito u tandem letenju, sa instruktorom. Takmičenje je već nešto drugo, tu radimo sve ono što ne spada u rekreativno letenje - jurcamo, ulazimo u neke useke, letimo i po jakom vetru, ali to je poseban profil pilota. Oni su svi izuzetno sposobni, snalažljivi i koriste krila koja su specifična, vrhunska", objasnio nam je Željko Ovuka.
Ko su ti ljudi koji lete i ne boje se, čime se oni bave osim paraglajdingom, ima li među njima žena, dece?
"Vlajko, državni prvak, je kopač bunara, na primer, doktor Končar je vaskularni hirurg, a imamo i inženjere, domaćice, fizičke radnike... Žena ima manje nego muškaraca, zato što one, uglavnom, prestanu da lete kada osnuju porodicu. Mada, aktuelna svetska šampionka u preletu je Klaudija Bulgakova iz Poljske, a jedna od top 10 pilota je Darija Krasnova iz Rusije. Što se dece tiče, ima ih i od 14, 15 godina. Ono što mogu da tvrdim je da u paraglajdingu nema neinteligentnih ljudi, jer je ovo jedan od najkomplikovanijih vazduhoplovnih sportova. Tu nema motora koji će vas, kada dodate gas, izvući iz nezgodne situacije", kaže predsednik Vazduhoplovnog saveza Srbije.
Koliko je skup taj sport?
"Za početak vam treba oko 1.000 evra, za opremu i obuku, ali to je sve. Kasnije, samo proverite vremensku prognozu, odete na padinu na kojoj su povoljni vetrovi i letite, ne treba vam nikakva dozvola kontrole letenja, ne morate nikome da prijavljujete let, čak vam ni društvo ne treba. Međutim, takmičarski paraglajdning je baš skup. Moramo često da menjamo krila, bez najbolje opreme nemate nikakve šanse, a i sam odlazak je skup, putovanje, smeštaj... Godišnje imamo po pet svetskih kupova koji su svake godine na nekom drugom kontinentu", kaže "bunardžija", državni prvak i tandem pilot, Bačanin.
Šta se više isplati - kopanje bunara ili paraglajding?
"Kopanje bunara je porodični biznis koji mi je omogućio da počnem da se bavim paraglajdingom. Sada radim kao tandem pilot i baš lepo živim od toga. Zovu me iz celog sveta zbog mog znanja i iskustva, tako da sam spojio lepo i korisno", kaže Bačanin.
Šta piloti rade kada ne lete? Kako održavaju kondiciju?
"Nema nekih posebnih treninga, odlazaka u teretanu, ako ste na to mislili. Dovoljno je da se zdravo hranimo, da se uzdržavamo od alkohola, cigareta, da redovno spavamo. Mada, nije baš lako pridržavati se svega toga", priznaje Vladimir.
On nam je rekao i da mu je letenje iznad Kopaonika najdraže, jer živi u Kruševcu pa mu je ova planina blizu. Što se daljih destinacija tiče, paraglajderi uglavnom izdvajaju Brazil i Kolumbiju.
"U tim zemljama žive neki divni ljudi, puni optimizma. Sletao sam u sela u koja, verovatno, nijedan turista nikada nije posetio. To je jedinstvena prilika da se upozna jedan drugi život, mentalitet drugačiji od našeg. Oni nemaju automobile, često ni hranu, ali su uvek nasmejani. I ne samo to, uslovi letenja su tamo odlični, nije previše opasno, nije turbulentno, leti se skoro svakog dana, nema iznenadnih vetrova i kiša", rekao nam je Željko Ovuka.
I dok smo ćaskali, piloti su i dalje sedeli na velikoj padini, većinom pod krošnjama drveća, pili vodu, jeli sendviče, neki su i pušili, čekajući da trka počne.
Da li može da se desi da takmičenje bude odloženo?
"Danas je malo jači vetar, ali to ne mora da znači da se takmičenje neće održati. Ono što smo naučili u paraglajdingu je da čovek ne može i ne sme da bude jači od prirode jer kada to pokuša uvek se loše završi po čoveka. Zato se ovakva takmičenja organizuju najčešće u sedam dana, a leti se, zapravo, samo dva. Da li je bezbedno za letenje ili ne, odlučuje Odbor za bezbednost koji pre nego što se postavi zadatak za taj dan, određuje da li će se leteti i sa kog starta. Na Kopaoniku imamo tri starta: Jadovnik (1.560 metara nadmorske visine), Kokorovac (1.330 metara nadmorske visine) i Orlove stene (1.740 metara nadmorske visine). Danas je procenjeno da je Kokorovac najbolji.
Ne poleće se bez podataka iz meteorološke stanice i kontrole leta. Nakon što stignu sve te informacije, sastaje se Komitet za zadatke koji je sastavljen od nekoliko pilota koji najbolje znaju teren, a oni određuju koje će biti okretne tačke", objasnila nam je PR marketing menadžer Vazduhoplovnog saveza Srbije, Milica Kljajić.
Kako izgleda trka, šta određuje pobednika?
"Ako trka počine u podne, 'prozor' može da bude otvoren, recimo, 45 minuta. To je vreme za koje piloti moraju da polete, budu u određenom vazdušnom cilindru od kilometar, kilometar i po, dva, odakle startuje trka. To je tako jer ima mnogo takmičara i ne mogu svi da budu na istoj GPS koordinati. Zatim se odrede okretne tačke koje oni moraju da 'dodirnu'. Jučerašnji zadatak je imao četiri okretne tačke, a ukupna dužina trke je bila 86 kilometara.
Za svako takmičenje je bitno da postoje dva uspešna letačka dana koja nisu prekinuta i u kojim je minimum 30 odsto pilota sletelo u cilj.
Postoji mnogo faktora koji utiču na to ko je pobednik trke. Vi možete stići prvi ali da nemate maksimalni broj poena jer niste stigli da overite sve tačke koje donose određeni broj poena. Takođe je bitno i da li vi predvodite ostale. Ako letite prvi, a 30 pilota ide za vama, vi dobijate liding poene jer ste tako ispitivali termiku koja vas diže, daje vam brzinu... A drugi su učili na vašim greškama", objasnila nam je Milica.
Nema pravog takmičenja bez publike. Međutim, da ne bismo iskrivili vratove gledajući u nebo, postoji sajt na kojem takmičenja prate u realnom vremenu.
"Cilj našeg sajta www.airtribune.com nije samo zabava i navijanje, već i bezbednost učesnika jer na taj način uvek znamo gde se ko nalazi i da li nekome treba pomoć. Pilote pratimo pomoću GPS-a i satelita koji šalju podatke našim serverima. Paraglajding nije baš najpopularniji sport na svetu, ali je naš sajt zabeležio na poslednjem prvenstvu u Bugarskoj, 60.000 posetilaca dnevno!", rekao nam je Dimitrij Korovljev, Rus koji je ljubiteljima paraglajdinga olakšao navijanje za omiljene pilote.
"Na našem sajtu možete da pogledate i neke ranije letove i takmičenja, ne samo ono što se direktno u tom trenutku prenosi."
Dakle, sada znate gde i kako možete da pratite Svetski kup koji će na Kopaoniku biti održan od 10. do 17.avgusta, gde će učestvovati 130 pilota iz celog sveta.
I još nešto, pre nego što trka počne, poželite im plavo nebo i srećno sletanje!