Nije jednostavno, ali verujte mi, nije ni toliko teško koliko mislite da jeste.
Pušaci mrze da im neko "soli pamet" i nabraja razloge zašto pušenje nije zdravo. I ja sam to mrzela jer, zaboga, svi to znamo.
Zašto onda to radimo? Zašto se trujemo i uništavamo zdravlje? Odgovor je jednostavan, mnogi bi rekli i glup, a glasi - zbog zadovoljstva.
Znate vec kako to pocinje. Vecina pušaca prvu cigaretu zapali onako, u društvu. Posle toga puši samo uz kafu, onda neprimetno pocne da puši sve više i najzad shvati da cigarete kupuje svaki dan.
Znam da pušaci ne vole da im neko govori da treba da ostave cigarete, zato vam to necu ni reci. Hocu da sa vama podelim svoje iskustvo i da vam kažem da cete cigarete ostaviti onda kada sami odlucite, kao što sam odlucila i ja. I tada više ništa nece moci da poljulja vašu odluku!
Najpre da vam kažem, pušila sam nešto manje od paklice dnevno, proteklih osam, devet godina. Kao i gotovo svi pušaci, imala sam svoje male rituale. Cigareta je "obavezna" uz prvu jutarnju kafu, posle obroka, kada se od necega fizicki umorim, pa pravim pauzu. I izmedu svega toga, naravno, kada osetim da treba "doliti" malo nikotina u organizam.
I kao i vi, iz dna duše sam mrzela kad mi neko kaže da treba da prestanem da pušim.
Onda 1. jula ove godine, kao i svako jutro kada ustanem (a ne radim pre podne), ulazim da procitam vesti na Mondu. Vidim naslov "Poskupele cigarete, evo kako da ih ostavite". Nisam citala jer nikada nisam ni razmišljala o tome da prestanem da pušim. Uživala sam u tome i ni na kraj pameti mi nije bilo da se rešim tog zadovoljstva.
Ali, taj naslov mi je tog dana jednostavno "ubacio bubicu" u glavu, na neki cudan nacin me "bocnuo" u mozak. Znala sam da dosta novca mesecno dajem na to svoje zadovoljstvo, ali nikada se nisam preracunavala koliko. Tog dana sam uradila "grub obracun" i shvatila da mesecno dajem najmanje 4.000 dinara na to.
I tada, kao da me neko "udario" u glavu sam shvatila (znala sam to i ranije, ali tada sam to konacno, zaista prihvatila) da postoji toliko pametnijih, i pre svega zdravih, stvari na koje mogu da potrošim novac.
Pomislite samo da od tih 4.000 dinara koje mesecno dajete za cigarete, možete barem 2.000 da odvojite i pomognete nekome. Možete i da kupite cipele, potrošite na šta vam drago, ali složicete se da je sve bolje nego da bukvalno "spalite" tih nekoliko hiljada mesecno.
Prelomila sam! U paklici u tom trenutku imam još, cini mi se, sedam, cigareta. "Popušicu ih danas i to je to, više ne kupujem cigarete", govorim sama sebi.
Tako je i bilo.
Znam, reci cete da ne pušim tek nešto manje od mesec dana i da uvek postoji mogucnost da se "vratim" toj ružnoj navici. Ali, ono što je važno je da sam shvatila da ja MOGU bez cigareta.
Za ovih skoro mesec dana nijednom nisam došla u situaciju da "kriziram". Bicu potpuno iskrena, nekoliko puta mi je nedostajala cigareta, ali ne u smislu da osetim potrebu za nikotinom, vec "ritualno".
Na primer, upravo sam rucala i po staroj logici stvari, sada "treba" da zapalim cigaretu. "Ali, ne, ti više ne pušiš", opominjem sebe.
Da bih sprecila da eventualno pokleknem, odlucila sam da kupim semenke bundeve i da to "ritualno grickam" umesto što bih isto tako ritualno zapalila cigaretu. Semenke sam jela te prve nedelje "nepušackog života", posle mi više ni to nije bilo potrebno.
Ono što sam takode promenila u svojoj glavi je da sam odmah pocela da razmišljam kao o nepušacu. Ne mogu da zamislim šta bi svakoga od vas ponaosob moglo da motiviše da ostavite cigarete, ali meni su za sada dovoljni lakše disanje, kosa i odeca koji napokon ne mirišu kao da sam izašla iz sušare, ali i puniji novcanik.
I možda najbolje od svega, to što sam ponosna na sebe.
Verujte mi, i vi to možete, onda kada to zaista poželite i odlucite!