Celijakiju karakteriše netolerancija organizma na gluten u pšenici, ječmu i raži. Evo šta o simptomima, postavljanju dijagnoze i lečenju kažu stručnjaci, i da li ima smisla izbacivati gluten iz ishrane ako ste sasvim zdravi.
Celijacna bolest je prisutna u celom svetu, u svim populacionim grupacijama, ali prvenstveno kod belaca. Klinicki prepoznatljiv oblik se najcešce srece kod dece, u uzrastu od prve do trece godine.
Svetske epidemiološke studije su pokazale da na jednog obolelog kod koga je konstatovana netoleracija na gluten dolazi najmanje sedam osoba kod kojih bolest nije prepoznata.
O simptomima, postavljanju dijagnoze i nacinu lecenja celijakije, razgovarali smo sa primarijusom dr Aleksandrom Boškovic, pedijatrom - gastroenterohepatologom, iz pedijatrijske ordinacije Pedijatrija dr Boškovic.
"Celijacna bolest je hronicno zapaljensko oboljenje tankog creva koje karakteriše malapsorpcija nakon ingestije glutena, kod genetski predodredenih osoba. Posmatrano sa patogenetskog aspekta, ona je u svojoj suštini autoimuno oboljenje u kojem je gluten pokretac autoimunog procesa", objašnjava dr Boškovic.
"Celijacna bolest kod odraslih i kod dece pogada oko jedan odsto ukupne populacije, ali je u zemljama Zapadne Evrope i u Sjedinjenim Americkim Državama ucestalost nešto manja, pa se celijakija javlja kod jedne od 100 do 300 osoba", kaže dr Boškovic za MONDO.
Da li se sa celijakijom rada, ili se ona dobija
Celijakija nastaje kod genetski predodrednih osoba nakon unošenja glutena koji dovodi do aktiviranja imunog odgovora organizma, a zatim i do oštecenja crevnih resica i posledicne loše apsorpcije hranljivih materija iz hrane.
"Tipicnu klinicku sliku karakterišu gastrointestinalni simptomi: obilne stolice, slabo napredovanje, nadut trbuh, hipotonija mišica i cesto izmenjeno stanje deteta. Starija deca i adolescenti cešce imaju atipicne simptome koji nisu vezani za digestivni sistem: nizak rast, refrakternu sideropenijsku anemiju, kasni pubertet, konvulzije sa cerebralnim kalcifikacijama, perifernu neuropatiju, oštecenje zubne gledi a sve cešce u klinickoj praksi srecemo i dobro uhranjenu decu sa tegobama koje se manifestuju kao tvrde, neredovne stolice. Takode se celijakija može javiti udružena sa drugim autoimunim bolestima", objašnjava dr Bokovic.
Kako se dolazi do dijagnoze, kada se posumnja na bolest?
"Kada posumnjamo na celijacnu bolest prvi korak je odredivanje nivoa antitela u krvi koja su u vezi sa ovom bolešcu (antitela na tkivnu transglutaminazu -anti TTG i/ili anti-glijadinska antitela). Sledeci korak su genetska ispitivanja, odnosno HLA(human leukocyte antigen) tipizacija, a poslednji korak na koji se može odluciti vaš gastroenterolog, ukoliko proceni da je to neophodno, ezofagogastroduodenoskopija sa biopsijom tankog creva. Mikroskopska slika 'zbrisane' sluzokože tankog creva karakteriše ovu bolest."
Kako se leci celijakija
Lecenje celijakije podrazumeva izbacivanje glutena iz ishrane.
"Jedini nacin da se celijakija drži pod kontrolom je potpuno izbacivanje pšenice, jecma, ovsa i raži iz ishrane, u bilo kom obliku. Ne smeju se uzimati hleb, testo (paste), keks, pite, pice, kao i hrana u kojoj mogu da se, skriveni, nadu sastojci koji sadrže gluten: slatkiši, sladoled, pivo, mesne preradevine, instant kafa, kecap, senf, industrijske supe. Poželjno je da se koristi hrana na kojoj je jasno deklarisano da ne sadrži gluten", kaže dr Boškovic.
Šta se desi ako osobe koje imaju celijakiju ipak konzumiraju namirnice koje sadrže gluten?
"Vrlo cesto se dešava da roditelji slucajno daju detetu namirnicu koja sadrži manju kolicinu glutena ili adolescenti požele da probaju nešto što nije bezglutenska namirnica. Manja kolicina glutena je nešto što mi gastroenterolozi ne preporucujemo, ali tolerišemo. Cesto i dugotrajno kršenje dijete dovodi do ponovnog oštecenja sluznice tankog creva i do manifestne bolesti."
Da li je bezglutenska dijeta štetna na bilo koji nacin? I da li ima smisla izbacivati gluten iz ishrane zato što je to sada "u modi"?
"Upražnjavanje bezglutenske ishrane je znatno poraslo u poslednje tri decenije. Medutim, medicinske preporuke za bezglutensku ishranu su i dalje rezervisanje za pacijenate kod kojih je dokazana celijacna bolest, kod pacijenata sa ne-celijacnom glutenskom senzitivnošcu kao i kod pacijenata sa iritabilnim kolonom (IBS). Još nema dovoljno studija koje bi dokazale benefite kao i negativne efekte primene bezglutenske ishrane kod zdravih individua."
Da li je celijakija izleciva, da li može da se desi da se bolest "povuce"?
"Pacijentima volim da kažem da celijakija nije bolest nego jedno stanje, koje podrazumeva doživotno sprovodenje bezglutenske ishrane. Znaci, celijakija se ne može izleciti ali se može odlicno kontrolisati", zakljucuje dr Boškovic.