Zahvaljujući megalomanskom dvojcu, Ferdinandu Poršeu i Adolfu Hitleru stvoreno je jedno od najznačajnijih imena u svetu automobilske industrije
Iako je Folksvagen osnovan 1937. godine, dogadaj koji se desio godinu dana kasnije predstavlja prekretnicu u razvoju automobilskog ponosa Nemacke.
Pre tacno osamdeset godina, 26. maja 1938, održana je ogromna svecanost na jednoj livadi duboko u provinciji Donje Saksonije na kojoj je "Firer" licno položio kamen-temeljac za novu fabriku "Folksvagena", piše Dojce vele.
Pominjuci Adolfa Hitlera i Ferdinanda Poršea, konstruktora prvog "folksvagena" ("narodnog vozila"), istoricar Volfram Pita, profesor moderne istorije na univerzitetu u Štutgartu, kaže da su se "na tom projektu pronašla dva coveka koja su odgovarala jedan drugom".
Genijalni inženjer Porše bio je poznat po jednoj svojoj mani: nikada nije bio u potpunosti zadovoljan svojim izumom. Tako su i u Dajmleru gde je radio pre toga, prvo bili srecni zbog toga što on radi za njih, ali su bili još srecniji kad su ga se rešili, mada uz bogatu otpremninu.
Izgledalo je kao da nema tog novca koji Porše ne može da potroši za razvoj i kreiranje novih projekata koji, iako se danas misli drugacije, nisu baš uvek funkcionisali.
Zaljubljenik u automobile, iako nikada nije imao vozacku dozvolu, Adolf Hitler je imao drugi problem. "Hitleru je bio potreban kreativac kako bi konstruisao malo vozilo koje ce moci da se proizvodi u ogromnim serijama", rekao je istoricar Pita za "Dojce vele".
U svojim megalomanskim idejama, "firer" nije želeo da se zamara "banalnim" problemima kao što je novac. I tu se onda pojavio taj inženjer, Porše kome je pak bio potreban politicki nalogodavac koji bi mu omogucio da konstruiše bez obzira na moguce troškove, kaže profesor.
Pogledajte fotografije prve "bube":
Za naciste je "narodno vozilo" bilo više od pukog automobila: zbog autoputeva koji su se gradili kroz Nemacku automobil je bio potreban i obicnim gradanima. Tu "motorizaciju naroda" Hitler je najavio samo par nedelja nakon preuzimanja vlasti 1933. a vec sledece godine Poršeu je dodeljen zadatak da konstruiše takav automobil.
Organizator je bila nacisticka radnicka organizacija "Snaga kroz radost" (Kraft durch Freude - KdF) koja se o gradanima brinula i ideološki, ali i za njihov odmor, tako što je organizovala letovanja, gradila radnicka odmarališta, a radila je i na razvoju putnickog automobila za verne podanike Rajha.
Sa uplatama za kupovinu automobila pocelo se gotovo odmah nakon što je Porše 1935. Hitleru predstavio prototip "folksvagena", za koji je bilo potrebno sagraditi fabriku i tako je pre tacno 80 godina za nju položen kamen-temeljac.
Mesto za podizanje fabrike je u geografskom centru tadašnjeg Rajha, tu je bila i železnicka pruga koja Berlin povezuje s Rurskom oblašcu i tamošnjim celicanama, a tuda vodi i autoput od Berlina ka Hanoveru.
Hitleru je, naravno, dok je polagao kamen-temeljac, pre svega bio na pameti rat i nema sumnje, piše "Dojce vele", da je i Ferdinand Porše znao za te planove: u jednom njegovom ekspozeu o buducem vozilu iz 1934. on nacistima najavljuje da "narodni automobil nece biti podesan samo kao privatno putnicko vozilo, vec bi to trebalo da bude i transportno vozilo za odredene vojne svrhe".
To je bila sudbina i fabrike u Volfsburgu tokom rata: proizvodila je vojna, terenska vozila.
Posle rata Volfsburg se našao u britanskoj okupacionoj zoni, ali su privredni izaslanici Londona kojima je kao ratna reparacija ponudena nedovršena i dobrim delom uništena fabrika "Folksvagen" rekli – "Ne, hvala!"
Folksvagen je tako ponovo krenuo svojim, nemackim putem, i ubrzo postao sinonim za "privredno cudo" Zapadne Nemacke.
Folksvagen menja logo
I dok se Velika Britanija neckala oko fabrike, Francuska je razmišljala da uzme nešto još vrednije: samog Ferdinanda Poršea. Vec u oktobru 1945. francusko Ministarstvo industrije stupilo je u kontakt s Poršeom i pocelo da pregovara o projektu "francuskog Folksvagena". To pokazuje, smatra istoricar Pita, koliko je Porše brzo uspeo da se odmakne od svoje nacisticke prošlosti – iako ga je ona kasnije sustigla upravo u Francuskoj.
Profesor istorije Pita govori i o "zaveri" francuskih proizvodaca automobila Reno i Pežo koja je dovela do optužbe Poršea i njegovog zeta, Antona Pieha zbog ucestvovanja u ratnim zlocinima.
Francuska je u to vreme imala izuzetne konstruktore automobila – Lefevr je za Sitroen još tridesetih godina konstruisao takode legendarni "2CV", poznatiji kao "spacek", a 1955. je predstavljen prvi "DS" (cuvena "ajkula") koja bi pre mogla da se uporedi sa svemirskim brodom nego s Folksvagenovom "bubom". Uspešne modele imali su tada i drugi francuski proizvodaci.
"Buba", "spacek", "ajkula"...
Uz to, nedovršena fabrika Folksvagena u Volfsburgu je bila i mesto užasa i patnji, navodi "Doce vele". Za vreme rata je u njoj je bilo i prisilno angažovanih radnika, od kojih su mnogi tu izgubili život.
Povrh toga, za vreme rata su delovi fabrike Pežo iz Francuske prebaceni u Volfsburg.
Nemoguce je poverovati da Ferdinand Porše sve to nije znao. On i njegov zet su zato ostali u zarobljeništvu francuske vojne uprave sve do avgusta 1947. godine, kada su ipak pušteni uz kauciju. Zahvaljujuci izjavama svedoka, francuski sud je kasnije ipak odbacio optužbe protiv njih.
Bez obzira na to što nikada nije bio proglašen krivim za zlocine i iako je Porše primao i najviša nacisticka odlicja, ostaje pitanje o moralnosti njegove veze s Hitlerom i nacistima.
"Porše nije bio jedini koji se u svom beskonacnom oportunizmu i bez ikakvog razmišljanja, bacio u zagrljaj autoritativnim vlastodršcima", kaže profesor Pita.
"Privrednici ili inženjeri koje jedino interesuje uspeh njihove fabrike ili ostvarivanje njihovih tehnickih projekata, ponekad nemaju nikakvih problema da sklapaju paktove s mocnicima", zakljucuje nemacki profesor.
"Buba" - romanticna i nostalgicna
Najnovije i najzanimljivije vesti iz sveta automobila, automobilske tehnike, saveta, saobracaja… pratite u rubrici MONDO Auto, kao i na našoj Facebook stranici – MONDO Automobili.