Od trenutka kad srce stane, naše telo postaje neverovatno "zauzeto".
Da li ste se nekad zapitali šta nam se dešava kad umremo? I ovde ne mislimo na onaj spiritualni momenat, vec više… fizicki: šta se dešava sa našim ovozemaljskim telom kad srce stane?
Naravno, nema nacina da se ovo sazna "iz prve ruke", iz ociglednih razloga, ali na srecu, nauka je tu, da odgovori na (skoro) sva pitanja koja nas kopkaju.
Dakle, evo šta se dešava sa našim telom od trenutka kad srce prestane da kuca.
Srce staje i krv više ne cirkuliše
Ovo je trenutak kad lekari proglašavaju smrt. Kad se to desi, ostatak tela pocinje da umire, razlicitim tempom. Pošto je srce stalo, krv više nema šta da pokrece, i ona se smiruje u našim venama i arterijama.
Telo pocinje da menja boju
Pošto krv više ne cirkuliše, telo dobija dve "nijanse". Gravitacija radi svoje, i krv se skuplja u nižim delovima tela, cineci da površina kože izgleda kao da je u teškim modricama. Ostatak tela dobija mrtvacki bledu boju, pošto više pri površini nema hemoglobina koji nam daje onu zdravu ružicastu nijansu tela, prenosi britanski "Miror".
Javlja se algor mortis
Telesna temperatura pocinje da opada… Sa zdravih 36,5 stepeni polako se spušta na sobnu temperaturu, i to brzinom od 0,8 stepeni Celzijusa na sat.
A onda sledi i rigor mortis
"Poznatiji" deo "mortis porodice", rigor mortis, javlja se nekoliko sati nakon smrti. Citavo telo pocinje polako da se ukrucuje, zbog smanjenja nivoa adenozin trifosfata (nukleotida u biohemiji poznatog kao "molekulska valuta" za unutarcelijski transfer energije; ATP je u stanju da uskladišti i transportuje energiju unutar celija). Rigor mortis prvo zahvata ocne kapke i mišice vrata.
Ali, telo se i dalje pomera
Da, krv je stala, ali telo je i dalje sposobno za odredene pokrete, i to satima nakon što umremo. To se dešava zato što mišicno tkivo nastavlja da se kontrahuje dok umire, i u zavisnosti od toga koliko se mišica grci, može delovati kao da se telo pomera.
Bore nestaju
Kad mišici konacno prestanu da se kontrahuju, sve te bore i fine linijice nestaju. Doduše, pošto ste vec mrtvi, to i nije mnogo važno, ali eto… manje bora.
Creva se prazne
Iako rigor mortis ukruti mišice, ima i izuzetaka. Neki mišici, kao što je sfinkter, postaju veoma opušteni, pošto dok smo živi, njega kontroliše mozak. Pošto mozak više ne kontroliše nevoljne radnje, sfinkter može da radi "šta hoce", opušta se i svi "ostaci" izlaze iz tela.
Užasni mirisi pocinju da se oslobadaju
Mrtvo telo jezivo smrdi. Znate da to cesto "odaje" zlocin u krimicima. Taj smrad stvara se kad umiruce celije oslobadaju enzime koje lokalne bakterije i gljivice obaveštavaju o tome što se upravo dešava. Onda one pocinju da obavljaju svoj deo "posla", gomilaju se da bi pocele razgradnju tela i oslobadaju taj užasan smrad i gasove.
A onda dolaze životinje
Odmah "za petama" bakterijama i gljivicama su i muve i slicni isekti, koji polažu jaja u mrtvom telu, zatim se larve hrane mrtvim tkivom, a stižu i grinje, mravi, paukovi…
Telo može da proizvodi zvukove
Gasovi, mrmljanje, cicanje, sve se to dešava kao posledica kombinacije rigor mortisa i creva koja se prazne.
Organi za varenje pocinju da vare sami sebe
U crevima ima toliko bakterija, da jednom kad se imuni sistem "ugasi", ove bakterije "podivljaju" i pocnu da vare - organe za varenje.
Ocne jabucice se ispupce, jezik otekne
Kako organi pocnu da se razlažu, stvaraju se gasovi i oni stvore efekat "iskolacenih" ociju, jezik se naduje toliko da više ne može da stane u usnu duplju.
Konacno, truljenje
Celije nastavljaju da se "raspadaju", i gubi se struktura tkiva, pošto se proteini razlažu.
Koža se opušta, pocinje da "visi"
Zbog svih onih gasova koje smo pominjali, koji se nakupljaju u telu, koža se "odvaja" od mišica i kostiju, i pocinje da "visi". Uz to, i mišicno tkivo se, kao što rekosmo razgraduje, i eto...
Kosti "odlaze" poslednje
Decenijama nakon što bakterije, gljivice i drugi organizmi "odrade svoje", proteini u kostima ce se, na kraju, razgradti, ostavljajuci samo hidroksiapatit, mineral koji se rasipa u prašinu…